Uncharted – zabavna akcijska avantura

Moram priznati kako su me oduvijek fascinirale priče oko snimanja prvog filma brojnih filmaša. Razmišljajući malo više o tome, došao sam do zaključka kako je većina redatelja upravo kroz svoje debitantske filmove zapravo najviše pokazala identitet filmofilstva u sebi, odnosno svega onoga što cijene u filmovima prije svega kao ljubitelji sedme umjetnosti. Naravno, kasniji radovi se mogu i trebaju razlikovati, ovisno o žanrovima i napredovanju umjetničkog rada kao takvog, ali ta jezgra uvijek bude prisutna, poput nekakve opsjednutosti koje se ne žele, niti trebaju riješiti.

Ova teorija itekako ima smisla kada je u pitanju redatelj Ruben Fletcher. Dovoljno je samo podsjetiti kako je njegov prvi dugometražni film u karijeri bio “Zombieland”, odlična postapokaliptična zombie horor komedija. Već tada je bilo jasno kako Fletcher želi snimati zabavne filmove u kojima će publika prije svega uživati, bez nekog pretjeranog razmišljanja. To je itekako potvrdio sa svojim idućim filmovima poput “Ekspresne pljačke”, “Gangsterskog odreda” i “Venoma”. I dok se oko njegova prva tri filma i stvorila neka jedinstvena slika oko (ne)kvalitete, ovaj potonji je itekako podijelio kritiku i publiku, i to na razini koja se rijetko viđa. Slična priča se ponovila i sa njegovim najnovijim filmom “Uncharted”, zadnjem naslovu koji je stigao u naša kina.

“Uncharted” je filmska adaptacija istoimene popularne igrice koja je izašla u četiri nastavka, prvi put prije petnaest godina, te je s vremenom stekla kultni status među gamerima. U zadnje vrijeme mnoge popularne igrice dobivaju svoju filmsku verziju, ali kada je u pitanju “Uncharted” onda je i sama ta priča oko snimanja na neki način podsjetila na razne levele koje morate proći da biste došli do konačnog cilja. Naime, film “Uncharted “je bio planiran samo godinu dana nakon izlaska igrice, dakle 2008.godine. David O. Russell je trebao biti redatelj, ali je odustao od projekta zbog filma “U drobru i zlu”. Nakon toga su se izmjenila čak petorica redatelja koja su također (is)padali iz priče poput muha – Neil Burger, Seth Gordon, Shawn Levy, Dan Trachtenberg, Travis Knight, sve dok ga konačno nije prihvatio Ruben Fletcher. No, tu nije bio kraj jer je snimanje filma odgođeno već nakon prvog dana, i to zbog korona virusa, dok se premijera filma također pomicala na nekoliko datuma, sve dok svoj konačan izlazak nije dobio u veljači ove godine.

Najveći problem ovog filma prije svega će biti odnos koji će mnogi od vas imati prema njemu. Ako mu pristupite kao gamer, sasvim sigurno ćete spadati u onu “nije dobar kao igirca” grupu ljudi, ali ako ga odete pogledati isključivo kao fan zabavnih akcijskih avantura, onda nema nikakve sumnje da ćete uživati u njemu. No, iskreno govoreći, nikada mi nisu bili jasni oni ljudi koji vječno “žugaju” kako neki film adaptiran po knjizi mora biti identičan onome što u toj istoj knjizi piše. Na sličan način gledam i one koji će ovom filmu prebacivati kako nije isti kao igrica, kako su likovi drugačiji itd. Iako s jedne strane i mogu razumjeti sve te argumente, mislim kako bi ljudi zaista trebali (prepo)znati značenje riječi “based on”. Dakle, adaptacija bilo kojeg filma baziranog na igrici ili knjizi, uzima od te igrice ili knjige samo osnovnu radnju, bez ikakvog “moranja” da se slijepo drži u poptunosti adaptiranog materijala. Uostalom, tako nešto je gotovo nemoguće, pa ako na taj realan način pristupite ovom filmu, definitivno ćete provesti jedno jako zabavno vrijeme u kinu.

Centralna radnja ovog filma vrti se oko Nathana i Victora,dvojice likova koji kreću u uzbudljivu avanturu lova prema davno izgubljenom blagu. Glavne uloge tumače Spider-Man, pardon Tom Holland i Mark Wahlberg koji tumači…hmmm, pa Mark Wahlberga. Mark i Tom su jako dobri u svojim ulogama, točno onoliko koliko od njih zahtjeva nezahtjevni scenarij. Obojica imaju jako dobru kemiju, što im uz pojedinačne karizme nije bilo teško postići, tako da ta njihova međusobna “prijateljsko avaturistička” priča itekako dobro funkcionira. “Uncharted” je film čiji podžanr definitivno obožavam. Znate ono, potraga za blagom, istraživanje nepoznatog, otkrivanje nekih tajnih, traženje zamki, rješavanje zamki, i još ako je to sve skupa upakirano u jednu dobru zabavu, onda nitko sretniji od mene. “Uncharted” je upravo takav film, i baš zato sam itekako uživao u njemu.

Tom Holland kao naslovni lik je poprilično cool, pa iako će proći dosta vremena da u njemu vidimo bilo koga drugoga osim Petera Parkera, nekako sam mišljenja kako mu je upravo to superjunačko iskustvo ovjde itekako pomoglo. Naime, Holland je sve svoje kaskaderske scene sam odradio, što je itekako vidljivo u scenama akcije i jurnjave, gdje taj njegov fizički dio itekako došao do punog izražaja. Kada je u pitanju Wahlberg, on za mene uvijek ima dva tipa uloga. Jedna je kada u potpunosti izađe iz svog lika, kao što je to npr. bio slučaj u “Boksaču”, dok je ona druga, zabavnija, najbolje prikazana kroz film “Ted”. E, ta kombinacija komedije i njegove karizme koju neosporno posjeduje savršeno je oslikana kroz njegov lik u ovom filmu. Meni je to bilo jako zabavno i moram iskreno priznati kako sam u tome baš uživao, posebice kada to stavite u kombinaciju s poslovično zabavnim  Hollandom. U tom smislu mogu reći kako su se njih dvojica jako dobro uklopila u samu (zabavnu) atmosferu filma.

Kada su u pitanju sporedni likovi, svakako valja istaknuti Antonia Banderasa za kojeg mi je mrvicu žao što nije malo više iskorišten, ali definitivno ga je bio pravi gušt vidjeti na filmu. Uz dvoje glavnih glumaca, moram iskreno reći kako sam najviše uživao u pojavnosti Tati Gabrielle, koja mi je bila jako dobra kao glavna negativka. Uz njih, nikako ne smijem zaboraviti ni na Sophiu Ali u ulozi Chloe, za koju sam siguran da će dobiti puno više prostora u mogućem nastavku filma. Kroz sve ove likove nekako se suptilno provlači to pitanje morala, izdaje i međusobnog povjerenja, a kada to sve upakirate u karizmu koju svi neosporno imaju, dobijete uistinu zabavan film koji je naprosto idealan za kino gledanje. Avantura oživljena na velikom ekranu definitivno diše kino, posebice u akcijskim scenama koje su, vjerujem, jako lijepa posveta Uncharted igrici. CGI je korišten jako pametno, poprilično jednostavno i bez nekog prevelikog pretjerivanja, tako da je taj tehnički dio priče poprilično solidno odrađen.

Redateljski dio filma također diše zaigranost koja, istina, nema neki inovativni stil koji nije viđen već nekoliko puta u raznim sličnim filmovima. Scenarij je također (pre)poznat, odnosno toliko puta viđen, tako da u tom smislu uistinu nismo dobili nešto drugačije. Kada je riječ o samim karakterima likova, mislim kako ni izbliza nisu dovoljno razrađeni, kako glavni tako i sporedni, no to nekako ni ne očekujete od ovakvog tipa filma.  No, ako je suditi po post credit scenama, odgovore na sva ta pitanja mogli bi riješiti upravo ti neki budući naslovi koji nas definitivno čekaju. Za sada smo dobili film koji je jako solidna i zabavna akcijska avantura, i to je, ako mene pitate, sasvim dovoljno.

Nema nikakve sumnje kako će “Uncharted” biti film koji će se drugačije doživjeti iz dva različita tabora. Ako ga gledate iz kuta ljubitelja igrica, sasvim sigurno ćete mu pronaći hrpu mana, od same radnje pa sve do toga kako su sami likovi prikazani. No, ako s druge strane zaboravite da uopće postoji igrica ili niste uopće upoznati s njenom radnjom, onda vjerujem kako ćete provesti jedno zabavno vrijeme u kinu, i to uz avanturu koja je, istina, puno puta viđena, ali kojoj se uvijek lijepo i uzbudljivo vratiti.