Još od svjetske premijere u Cannesu gdje je osvojio svoju prvu nagradu, onu za najbolju režiju, film Crna kugla ne prestaje mamiti pozornost filmske javnosti, a tijekom posljednjih mjeseci duboko se utkao u srca kritike i publike te se s pravom iskristalizirao u jedan od najiščekivanijih filmova godine koji će sasvim sigurno voditi jednu od glavnih riječi u nadolazećoj sezoni filmskih nagrada. Da je tome tako prije par tjedana potvrdio je i popularni filmski festival u Torontu gdje je film osvojio nagradu publike, priznanje koje se tradicionalno dodjeljuje onim naslovima koji se kasnije nađu među nominiranim filmovima u kategoriji najboljeg filma godine za prestižnu nagradu Oscar. Neki od recentnih primjera koji su osvojili nagradu publike na Torontu, a kasnije bili nominirani za Oscara u njegovoj najvažnijoj kategoriji uključuju sjajne naslove poput „Zemlje nomada“, „Belfasta“, „Fabelmanovih“, „Američke fikcije“ ili prošlogodišnjeg miljenika publike „Hamneta“.
Domaća je filmska scena također prepoznala film kao iznimno kvalitetan uradak budući je u srpnju na našem najvećem festivalu, onom u Puli, udruga Kino Mreže u svom sada već tradicionalnom programu Greater Adria upravo ovaj film proglasila najboljim međunarodnim ostvarenjem godine. Ovo je ujedno treća godina za redom da ovu vrijednu nagradu osvaja film u distribuciji MCF Hrvatska što znači da će i Crnu kuglu, baš kao i prethodne pobjednike „Himeru“ i „Sirat“ vidjeti maksimalan broj publike diljem zemlje, jer će se film prikazati u mnogobrojnim kino dvoranama pored multipleksa, a koja između ostalih uključuju pučka otvorena učilišta, centre za kulturu i domove kulture. Uz sve to, film je prošlog mjeseca izabran za španjolskog predstavnika za prestižnu nagradu Oscar 2027. godine što ga je samo dodatno gurnulo prema gotovo sigurnim nominacijama koje se objavljuju u siječnju, a prošloga je tjedna i Europska filmska Akademija objavila listu filmova koji će se natjecati za njezinu nagradu među kojima je pri samom vrhu spomenuto upravo ovo sjajno ostvarenje nadarenih mladih španjolskih redatelja.
„Ova zemlja ima previše ljubavnih priča zakopanih u poljima“, glasi jedan od citata iz filma koji se bavi nedovršenim ljubavnim pričama. Riječ je o činu vraćanja emocionalne istine iz grubog stiska fašizma i plime povijesti koja sve zatrpava. Uz pripovjedni pristup nalik onome u romanu, istovremeno iznimno ranjiv i nevjerojatno samouvjeren, redatelji Javier Calvo i Javier Ambrossi, koji su scenarij napisali zajedno s Albertom Conejerom, donose dirljivu i razgranatu priču smještenu u tri međusobno povezana vremenska razdoblja, republikansku Španjolsku 1932., ratnu 1937. te suvremenu 2017. godinu. Kao jedan od najdirljivijih filmova ove godine, Crna kugla koristi nedovršeno djelo autora Federica Garcíje Lorce i pretvara ga u studiju koja obuhvaća generacije, baveći se ratom, seksualnošću, homofobijom i zakopanom ljubavi.
Na festivalu u Cannesu gdje je film imao svoju svjetsku premijeru, dobio je ovacije publike u trajanju od čak dvadeset minuta što je označilo jedan od najdužih pljeskova ikad zabilježenih u povijesti tog najpoznatijeg filmskog festivala. Prilikom preuzimanja nagrade za najbolju režiju, obojica redatelja su u svom govoru zahvale spomenula svog idola i možda najpoznatijeg španjolskog redatelja svih vremena Pedra Almodovara naglasivši da je i on osvojio upravo ovu nagradu za svoje remek djelo „Sve o mojoj majci“. Dvojica redatelja također su spomenula i originalnog autora priče Federica Garciju Lorcu kojeg su 30-ih godina prošlog stoljeća fašisti ubili samo zbog toga što je bio homoseksualac istaknuvši da su priču filma ispričali kako bi dali glas svima onima koji ga nisu imali, koji nisu smjeli voljeti, koji nisu smjeli postojati i koji su morali šutjeti te svima onima koji su brutalno ubijeni.
Federico Garcia Lorca bio je španjolski pjesnik, pisac kazališnih komada te kazališni redatelj koji je međunarodnu slavu doživio kao simboličan član poznate Generacije ’27., skupine koju su većim dijelom činili pjesnici koji su u španjolsku književnost uveli načela europskih pokreta poput simbolizma, futurizma i nadrealizma: „Željeli smo snimiti jedan drugi film, ali budući je bila riječ o biografiji naišli smo na problem s pravima. Negdje u to vrijeme Calvo je pročitao kazališni komad ‘Tamni kamen’ autora Alberta Conejera koji priča priču o Sebastijanu i Rafaelu i koja nije eksplicitno homoseksualna, ali je fokusirana na njihov odnos. Odmah smo se složili da ju želimo adaptirati. Deset godina ranije zajedno smo gledali predstavu, ali nanovo je čitajući s idejom snimanja filma u glavi u potpunosti smo je doživjeli na drugačiji način“, objašnjava u jednom intervjuu jedan od redatelja Javier Ambrossi te nastavlja: „Jedne noći, kao iz vedra neba, došla nam je ideja o strukturi filma, tri vremenska razdoblja. Od likova Sebastijana i Rafaela željeli smo stvoriti nemoguću ljubavnu priču te u nju uključiti i nas same u sadašnjem vremenu, preispitujući pritom što svi skupa činimo s vlastitim nasljeđem“, istaknuo je Ambrossi.
Ova epska drama drugi je dugometražni film u karijerama španjolskog redateljskog dua Javiera Calva i Javiera Ambrossija, a riječ je o iznimno ambicioznom projektu u kojem njegovi autori isprepliću stvarne i izmišljene priče vezane uz autora Lorcu kako bi povezali živote trojice muškaraca koji se, pak, svaki na svoj način osjećaju izgubljenima. Vizualni identitet filma posebno je moćan, jer ovo ostvarenje prepuno je grandioznih scena koje uključuju i glazbenu točku u izvedbi još uvijek predivne Penelope Cruz koja ujedno tumači jednu od sporednih uloga u filmu. Pored nje u filmu su glavne uloge ostvarili Guitarricadelafuente u ulozi Sebastijana, Miguel Bernardeau u ulozi Rafaela, Carlos González u ulozi Alberta te Glenn Close u sporednoj, ali za radnju filma krucijalnoj ulozi autorice Isabelle Durand. Jedan od najhvaljenijih i najnagrađivanijih filmova godine od idućeg četvrtka, 29. listopada konačno stiže i u naša kina.
TEKST OBJAVLJEN U SURADNJI S MCF HRVATSKA
