Oduvijek sam smatrao kako su komedije i horori najteži filmski žanrovi za snimanje, iako se to na prvi pogled ne čini baš tako pa su onda, paradoksa radi, upravo ova dva žanra i najpodcjenjenija te ih se često smatra neozbiljnima, posebice glumce koji se vežu uz takve filmove. Ako se mene pita, mislim kako ne postoji zahtjevniji zadatak od rađanja smijeha i straha kod publike za vrijeme gledanja nekog filma, tako da bismo svakako svi trebali imati malo više poštovanja prema filmašima koji su sinonimi baš takvih žanrovskih filmova. Upravo se zbog takvog nepravednog odnosa mnogi filmofili začude kada se neki “glumac za komedije” okuša u nekoj dramskoj ulozi, posebice kada je odradi na visini zadatka, pa se tako mogu čuti komenatri – “uhh, pa on zna i glumiti”. Naravno, da zna glumiti, jer komičari i jesu najtalentiraniji glumci, i to je već dokazano kroz niz primjera. Moj pogled prema komediji i hororima je vrlo jednostavan, ako me mogu nasmijati i(li) prestrašiti to mi je sasvim dovoljan razlog za preporuku za gledanje. Jedan od takvih filmova svakako je The Lost City, avanturistička akcijska komedija koju možete pogledati u kinima.
Aaron i Adam Nee, redatelji ovog filma, za mene su poprilična nepoznanica. Jer, moram priznati kako nisam gledao njihove prethodne naslove, dok su mi Ozren Uziel i Dana Fox, imena koja stoje iza scenarija, itekako poznata po filmovima kao što su “John Wick” i “Mortal Kombat”. Za ovakvu vrstu filma, pored, naravno, redatelja i scenarista, najbitnije je pronaći prave glumce koji će ispred kamere imati dovoljno jaku i moćnu kemiju, i uz čije ćemo avature itakako uživati. Srećom, ovaj film je taj dio priče itekako uspješno odradio, pa su Channing Tatum, Sandra Bullock i Brad Pitt upravo iz tog razloga najbolja moguća pozivnica za gledanje ovog filma.
“The Lost City” je upravo onaj tip filma koji će vas dovoljno nasmijati i uz kojeg ćete se jako dobro zabaviti, tako da je sve ostalo manje važno. Kao što sam već prethodno naglasio, glumačka imena ovog filma definitivno su glavni razlog zašto biste trebali otići do kina, i jednostavno sjesti i uživati u njemu. Kada već pričamo o glumcima, onda moram naglasiti kako Sandra Bullock definitivno spada među moje omiljene glumice, i to naprosto zato što se žena naprosto zna prilagoditi svakom filmskom žanru. Ovdje se jako dobro snašla u toj romansa / komedija kombinaciji, ali i u nekim sitnim dramskim elemetima koji njen lik definitivno ima, posebice u samom početku filma. Odnos koji ona ima s Channingom Tatumom, definitivno je glavni razlog zbog kojeg priča filma funkcionira u svojoj jednostavnosti, pa čak i kada ode u klišej i već viđenom smjeru.
Iako je ovaj film u suštini komedija, on definitivno nije oslobođen dramskih elemenata, i to upravo kroz lik Sandre Bullock. Elemeti kreativnosti u pisanju, odnosno frutracija koja se rađa zbog osobnih gubitaka, itekako su vidljivi upravo zahvaljujući njenoj izvedbi. U jednom trenutku sam imao osjećaj da će slomiti “četvrti zid”, tako da je taj dio u kojem nismo sigurnu hoće li taj elemet osobnog gubitka biti (ne)izravan, itekako bio jako dobar scenaristički potez. Naravno, sama nit filma nije vođena dramom, pa kad dođe to jezgre same komedije, Sandra i tu pokazuje sav svoj talent, posebice kada je u pitanju ona fizička, toliko nepravedno podcijenjena.
Iako je odnos Tatum / Bullock centralni dio filma, moram priznati kako se meni itekako svidjela njegova kemija koju je imao s Brad Pittom. Okej, znam da ovo zvuči gej, ali ne radi se o takvom tipu kemije, već o činjenici kako su njih dvojica urenebesni u zajedničkim scenama, tako da ne bi bilo loše da se snimi nekakav prequel o njihovim zajedničkim avanturama koje bi prethodile njihovom odnosu kojeg ovdje, nažalost, tek nakratko vidimo. Mislim kako bi to bio jako zanimljiv i zabavan film, pogotovo što Pittu a posebno Tatumu itekako leži takav tip uloga. Brad Pitt ovdje ima malu ulogu, možda je svega petnaestak minuta u filmu, ali i to je bilo sasvim dovoljno da pokaže koliko cool zapravo može biti. Njegov lik ima humor i samopuzdanje, a kada se sve to spoji sa sarkastično smiješnom Bullock i urenebesno smotanim Tatumom, dobijemo odličnu grupu glumaca koje volimo i koji izgledaju zabavno, baš kao i sam film.
Sporedni glumci su također solidni, posebice Daniel Radcliffe koji je ovdje neka vrsta komičnog “Jumanji” negativca. Istina, u nekim trenucima uistinu izgleda manijakalno, ali njegova prisutnost u filmu je dosta mala, tako da ta misterija koja se veže uz njegov lik nije baš uvjerljiva na način na koji bi trebala biti. Uz njega, svakako valja izdvojiti Joy Randolph koja glumi asistenticu za društvene mreže, što je iz današnje perspektive i vremena u kojem živimo bilo istovremeno tragično i komično. Pa iako mi se (opravdano) činilo kako je njen lik odvlačio pažnju s glavne radnje, usporavajući tempo samog filma, meni to, iskreno, nije pretjerano smetalo. Fokus samog filma i jeste više na likovima, a manje na samoj priči, tako da mi taj neujednačeni tempo nije toliko dolazio do izražaja, i to zato jer su mi glavni protagonisti bili toliko cool i zabavni, da me jednostavno za ništa drugo nije bilo toliko briga.
Kada je u pitanju sama režija, stil je prepoznatljiv za (pod)žanrove, pa iako film ima klišej trenutke oni se ne čine takvi, već više djeluju kao satira na sam žanr, iako općenito gledajući radnja puno bolje funkcionira kao komedija, a malo manje kao romantika, unatoč kemiji između Tatuma i Bullock. Treba također pohvaliti kameru koja je itekako došla do izražaja, i to zahvaljujući činjenici kako je film većinom sniman na stvarnim lokacijama, točnije u Dominikanskoj Republici. Naglasak treba staviti i na praktične efekte, koji su samo još više stvorili ugođaj onih avanturističkih filmova starih dobrih 80-ih godina prošlog stoljeća.
“The Lost City” je film koji je prije svega zabavan za gledanje, što ga čini vašim idealnim izborom za još idealniji kino spoj. Kvragu, pored svih negativnosti kojima smo svakodnevno okruženi, mislim kako nam je svima itekako potrebna ovakva vrsta filma. Znate, to su oni filmovi u kojima ćemo uživati i uz koje ćemo se dobro nasmijati, bez nekog pretjeranog razmišljanja o nebitnim stvarima. Naravno, uvijek možemo glumiti da smo na satu biologije pa tražiti mikorskopom greške ovog filma kojih, istina, nesumnjivo ima, ali znate što? Mikroskope ostavljam drugima, tako da ću umjesto toga radije još jednom ruku pod ruku sa svojom ljepšom polovicom krenuti pravac kina i jednostavno uživati u ovom super pozitivnom i super cool filmu. Vama od srca savjetujem da napravite isto.
The Review
Review Breakdown
-
Ocjena
