Koncept kina na otvorenom gotovo je jednako star kao i sam film. Već od prvih javnih projekcija krajem 19. stoljeća film nije bio rezerviran isključivo za zatvorene dvorane. Naprotiv, prve projekcije često su se održavale na trgovima, sajmovima i drugim javnim prostorima kako bi se novi izum približio što većem broju ljudi. O razvoju filma kao medija detaljnije smo pisali u članku https://kinoljubac.com/kinoljubac-povjerljivo/braca-lumiere-posjet-institutu-lumiere-u-lyonu-mjestu-rodenja-filma/ a upravo su u tom razdoblju nastala i ljetna kina. Prvo moderno ljetno kino otvoreno je 1900. godine u Ateni, na trgu Syntagma, u okruženju gradskog zelenila i brojnih kafića. Ideja prikazivanja filmova pod otvorenim nebom ubrzo se proširila Europom. U Berlinu se već 1916. godine organiziraju projekcije na terasama i u kafićima, dok 1920-ih godina grad razvija živu kulturu ljetnih kina koja traje i danas. Ni ostatak svijeta nije zaostajao. U australskom gradu Broomeu 1916. godine otvoreno je kino Sun Picture Gardens, koje radi i danas te ponosno nosi titulu najstarijeg kontinuirano aktivnog kina na otvorenom na svijetu. U Sjedinjenim Američkim Državama koncept je zaživio nešto kasnije, tijekom 1930-ih godina, ali u obliku DRIVE-in kina. Prvo takvo kino otvoreno je 1933. godine u Camdenu u saveznoj državi New Jersey, nakon čega se taj model velikom brzinom proširio Amerikom. Novi iskorak dogodio se tijekom 1990-ih godina razvojem kinoplatna na napuhavanje, takozvanih airscreenova. Prototip je razvijen u Njemačkoj 1994. godine, a njegova najveća prednost bila je mogućnost da se gotovo svaki park, livada ili gradski trg u vrlo kratkom vremenu pretvori u funkcionalno kino na otvorenom.
Hrvatska je relativno rano prihvatila koncept ljetnih kina. Već 1913. godine u Čakovcu su zabilježene prve filmske projekcije na otvorenom. Pravi procvat dolazi nakon Drugog svjetskog rata, osobito tijekom 1950-ih godina, kada brojni jadranski gradovi i otoci dobivaju ljetna kina. Vis, Hvar, Zadar i Split samo su neka od mjesta u kojima su projekcije pod zvjezdanim nebom ubrzo postale nezaobilazan dio ljetnog života. Među svim tim kinima posebno mjesto zauzima Ljetno kino Bačvice u Splitu. Otvoreno 1956. godine, ono je gotovo sedam desetljeća jedno od najomiljenijih okupljališta splitskih filmofila. Smješteno svega nekoliko desetaka metara od najpoznatije gradske plaže, Bačvice nude iskustvo koje nijedna moderna kinodvorana ne može nadmašiti. Zvuk valova koji dopire s mora, miris borova i kokica te filmsko platno pod otvorenim nebom stvaraju atmosferu zbog koje se gledatelji iz godine u godinu vraćaju. Poseban je doživljaj gledati film tijekom toplih ljetnih večeri kada se iznad mora počnu skupljati oblaci. Bljeskovi munja u daljini nerijetko postaju neplanirani dio scenografije, pa se granica između filma i prirode na trenutke gotovo potpuno izgubi. Upravo su takvi trenuci razlog zbog kojeg Bačvice nisu samo kino, nego iskustvo koje se dugo pamti.
Od samog otvorenja Ljetnim kinom Bačvice upravljalo je Kino poduzeće Split, u javnosti poznato i kao Kinematografi Split. Riječ je o javnom poduzeću osnovanom 1946. godine sa zadaćom upravljanja najvažnijim splitskim kinima, među kojima su bili Central, Karaman (Balkan), Tesla, Lora i Bačvice. Osim upravljanja kinima, poduzeće je bilo zaduženo za distribuciju filmova te organizaciju brojnih kulturnih i filmskih događanja, čime je desetljećima oblikovalo filmski život grada. Nakon raspada Jugoslavije i procesa privatizacije osnovana je tvrtka Ekran d.o.o., koja 1994. godine preuzima ulogu nasljednika nekadašnjeg Kino poduzeća. Sljedećih dvadesetak godina upravo je Ekran upravljao prostorom Ljetnog kina Bačvice. Nakon dugotrajnog sudskog spora Grad Split je 2018. godine upravljanje kinom povjerio Kinu Mediteran i Centru za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Ta promjena označila je početak novog razdoblja za Bačvice. Obnovljena je projekcijska i zvučna oprema, uređen je okoliš, osvježen ugostiteljski dio, a cjelokupni prostor dobio je suvremeniji izgled, pritom ne izgubivši svoju prepoznatljivu atmosferu. Bačvice su tako postale jedno od najživljih kulturnih okupljališta Splita.
Posebno mjesto u životu kina zauzima Festival mediteranskog filma Split, koji se svake godine održava krajem svibnja i početkom lipnja. Tijekom gotovo dva desetljeća festival je izrastao u jednu od najvažnijih filmskih manifestacija u Hrvatskoj, poznatu po pažljivo odabranom programu, opuštenoj atmosferi i izravnom kontaktu publike s autorima filmova. Okosnicu festivalskog programa čine suvremeni dugometražni filmovi iz mediteranskih zemalja, no Festival mediteranskog filma Split već godinama sustavno promovira i kratkometražni film kroz program Ješke, pružajući prostor mladim autorima i novim filmskim glasovima. Posljednjih godina festivalski se program dodatno proširio pa publika kroz program Parangal ima priliku upoznati i suvremenu kinematografiju zemalja Južne Amerike. Iako su Bačvice njegovo srce, festival je odavno prerastao granice jednog kina. Projekcije se danas održavaju u Kinoteci Zlatna vrata, na Tvrđavi Gripe, ispred Doma mladih te u Đardinu, čime gotovo cijeli Split početkom ljeta postaje velika filmska pozornica.
No Festival mediteranskog filma nije samo niz projekcija. Tijekom nekoliko festivalskih dana grad živi u ritmu filma. Organiziraju se razgovori s redateljima i glumcima, radionice, izložbe, koncerti i nezaobilazna druženja nakon večernjih projekcija. Upravo je ta kombinacija vrhunskog filmskog programa i neformalne mediteranske atmosfere jedan od glavnih razloga zbog kojih se publika festivalu vraća iz godine u godinu. Bačvice tada postaju mnogo više od kina. One postaju mjesto susreta, razgovora i razmjene ideja, prostor u kojem se film ne završava posljednjim kadrom na platnu, nego se nastavlja dugo u noć među publikom, autorima i zaljubljenicima u sedmu umjetnost. Nije stoga iznenađenje da Ljetno kino Bačvice iz godine u godinu bilježi sve veću posjećenost. Za najatraktivnije projekcije sva mjesta u gledalištu često budu rasprodana danima unaprijed. Upravo se tako razvila jedna od najšarmantnijih tradicija ovog kina, ulaznice za zidić. Nakon što se rasprodaju mjesta na stolicama, u prodaju se puštaju povoljnije ulaznice za okolne kamene zidiće i zelene površine koje okružuju gledalište. Mnogi posjetitelji upravo taj način gledanja filmova smatraju posebnim doživljajem. Sjedeći na dekama ili kamenim zidovima, pod otvorenim nebom i uz zvuk mora u pozadini, dobivaju iskustvo koje nadilazi klasičan odlazak u kino. Nakon završetka projekcija večer se često nastavlja uz glazbu i druženje u prostoru kina, pa Bačvice tijekom ljeta postaju jedno od omiljenih mjesta večernjeg izlaska u Splitu. Po završetku Festivala mediteranskog filma kino nastavlja redovni ljetni program. Na repertoaru se mogu pronaći najnoviji hollywoodski blockbusteri, europski art filmovi, nezavisna svjetska produkcija, ali i retrospektive filmskih klasika. Upravo su takve posebne projekcije među najposjećenijima. Maratoni trilogije Gospodar prstenova, kultni filmovi poput Građanina Kanea ili drugi filmski klasici redovito privlače publiku i ispunjavaju gledalište do posljednjeg mjesta, potvrđujući da dobra filmska priča nikad ne zastarijeva.
Izvor: Ljetno kino Bačvice/Fb
Uz sve navedeno, Bačvice se posljednjih godina ističu i projektima koji pokazuju kako kino može imati važnu društvenu ulogu. U suradnji sa zakladom Bestie organiziraju se posebne projekcije na koje dolaze psi iz skloništa za napuštene životinje. Cilj nije samo pogledati film, nego posjetiteljima približiti pse koji traže novi dom. Brojni su upravo zahvaljujući tim večerima pronašli svoje udomitelje, čime je kino postalo mjesto na kojem se uz filmske priče stvaraju i one životne. Imaju Bačvice u svojoj povijesti još jednu zanimljivu priču, i to iz svijeta sporta i navijačke kulture. Prema danas već dobro poznatoj legendi, upravo je u Ljetnom kinu Bačvice nastala ideja o osnivanju skupine Bad Blue Boys. O tome pišu Dražen Lalić i Damir Pilić u knjizi Torcida: pogled iznutra. Prema svjedočanstvu jednog od tadašnjih torcidaša, tijekom ljeta 1985. godine u kinu se prikazivao američki film Bad Boys sa Seanom Pennom. U publici su, uz pripadnike Torcide, sjedili i mladi navijači Dinama koji su u tom razdoblju boravili u Splitu. Upravo je tada, prema toj priči, predloženo da nova navijačka skupina ponese ime inspirirano naslovom filma, uz dodatak riječi Blue zbog Dinamove plave boje. Bez obzira na to promatra li se ta priča kao legenda ili povijesna činjenica, ona pokazuje da su Bačvice bile mnogo više od mjesta za gledanje filmova. Kino je desetljećima bilo prostor susreta, razgovora i stvaranja uspomena, mjesto na kojem su se rađala prijateljstva, prve ljubavi, rasprave o filmovima, ali i priče koje su s vremenom postale dio urbane povijesti Splita.
Danas, gotovo sedam desetljeća nakon otvorenja, Ljetno kino Bačvice i dalje zauzima posebno mjesto na kulturnoj karti grada. U vremenu kada većinu filmova gledamo na televizorima, tabletima i mobitelima, ono podsjeća da kino nije samo platno i projektor. Kino je zajednički doživljaj. Od prvih projekcija pod otvorenim nebom početkom 20. stoljeća pa sve do današnjih digitalnih projektora, koncept ljetnog kina nije se promijenio. I dalje je riječ o jednostavnoj ideji kojoj je cilj okupiti ljude pod zvijezdama i zajedno podijeliti čaroliju filma. Upravo zato Ljetno kino Bačvice nije samo jedno od najstarijih hrvatskih ljetnih kina, nego i jedan od rijetkih prostora u kojima se filmska umjetnost još uvijek doživljava onako kako je zamišljena, kao zajedničko iskustvo. Šum mora, miris borova, svjetlost projektora i veliko platno pod otvorenim nebom stvaraju uspomene koje traju mnogo dulje od trajanja samog filma. Zato je dovoljno provesti samo jednu toplu ljetnu večer na Bačvicama da vam postane jasno zašto se toliko Splićana iz godine u godinu vraća istom mjestu. Bačvice nisu samo mjesto na kojem se gledaju filmovi. One su dio identiteta Splita i podsjetnik da neke tradicije, unatoč svim tehnološkim promjenama, nikad ne izlaze iz mode.
