Ako postoji redatelj koji je kroz svoje filmove na životno iskren način prikazao svu složenost ljudskih odnosa, odrastanja, prolaznosti vremena, onda je to bez ikakve sumnje Richard Linklater. Dovoljno je samo nekome preporučiti trilogiju Before, inače osobno najdražu u njegovoj filmografiji, ali i općenito, i svakome će biti jasno s kojom lakoćom prenosi intimnost prirode između dvoje ljudi na veliko platno. Da je samo snimio ta tri filma bilo bi mu dovoljno za besmrtnost. Pa ipak, Linklater srca filmofila “krade” više od tri desetljeća. Od filmova kao što su “Slacker”, “Everybody Wants Some!!”, “Dazed and Confused”, “School of Rock” pa sve do modernog klasika o odrastanju, remek djela “Boyhood”. Za ljubitelje animacije svakako treba spomenuti za mene nedovoljno hvaljeni i poprilično podcijenjeni “Apollo 10 1⁄2.”
Sam pogled na prethodno spomenute filmove iz dijela Linklaterove filmografije jasno pokazuju kako Linklater nadilazi žanrove i stilove, dok se njegova najveća moć nalazi u tome što uspijeva publici približiti likove koje stvara i s kojima se većina može poistovjetiti. Nakon što je prošle godine snimio film “Hit Man”, Linklater nije odmarao. Dapače, početkom veljače na Filmskom festival u Berlinu prikazan je njegov film “Blue Moon”, dok je prije par dana na još jednom prestižnom festivalu, onom u Cannesu, prikazan i drugi film pod njegovom redateljskom palicom, “Nouvelle Vague”. Film je posveta snimanju filma “Breathless”, kultnog filma Jeana Luca Godarda u kojem su glavne uloge imali Jean-Paul Belmondo i Jean Seberg.
Najava filma djeluje poput dokumentarca s arhivskim snimkama, uz ton i estetiku koja je bila svojstvena francuskom novom valu, toliko da imate dojam kao da ste zbilja otišli na set snimanja Godardova filma. Također, čini se kako je izbor glumaca itekako pogođen, barem u onom vizualnom smislu. Uloga Jeana-Luca Godarda pripala je francuskom glumcu Guillaumeu Marbecku, dok će Jean Seberg i Belmonda portretirati Zoe Deutch i Aubry Dullin. Od ostalih uloga svakako treba izdvojiti Adriena Rouyarda koji će glumiti također jedno zaštitno “novovalno” ime, filmskog kritičara i redatelja Francoisa Truffauta.
Godard kao jedan od najistaknutijih filmaša francuskog novog vala imao je upravo s Filmskim festivalom u Cannesu, možemo slobodno reći, jako buran odnos, između ljubavi i mržnje, tako da se upravo Cannes čini savršenim mjestom za premijeru Linkaterova filma. Možemo se samo nadati kako će nakon Cannesa film ubrzo stići i u kina diljem svijeta, tako da zajedno možemo zaploviti filmskim valom koji je oblikovao ukus, vjerujem, brojnih filmofila.
