Bombshell

“People don’t stop watching when there’s a conflict. They stop watching when there isn’t one.”

Ne znam koliko je pošteno započeti ovaj osvrt na film sa citatom Rogera Ailesa, bivšeg predsjednika i izvrsnog direktora Fox Newsa, jer ipak su zvijezde ovog filma žene, ali ipak mislim kako je baš ovaj citat itekako prigodan za vrijeme u kojem živimo. Iskreno, u vrijeme kad je izašao film, bio mi je sasvim ok, ali ništa posebno, tako da vjerojatno zato nisam ništa ni pisao o njemu. Međutim, jutros sam slučajno naišao na njega na tv-u, te sam ga odlučio opet pogledati. Dojam filma mi je bio nešto bolji, pa iako i dalje mislim da se sad ne radi o nekom vrhunskom ostvarenju, mišljenja sam kako je ovaj film itekako vrijedan gledanja. Razlog zašto je vrijedan krije se u samoj priči koju obrađuje, odnosno u poruci koju nosi. I to je zapravo ono što ovaj film čini važnim. A koja je poruka ovog filma?

Postoji jako puno filmova koji su nakon skandala sa Harvey Weinsteinom, osuđenim silovateljem, željeli iskoristiti priliku i obrađujući temu zlostavljanja žena, privući pažnju na sebe. Međutim, to su radili tako loše, da je to bilo užasno za gledati. Najbolji primjer za takvo nešto je film Black Christmas. Nažalost, on nije bio jedini. Ali da sada ne bismo pričali o lošim filmovima, okrenimo se filmu Bombshell. Opet ponavljam, ako ćemo gledati čisto filmski, onda je ovaj film malo iznad prosjeka. Međutim, ako ćemo gledati cjelokupnu sliku, priču, poruku, dojam – e onda je ovaj film itekako bitan. Zlostavljanje žena od strane moćnika na pozicijama, bez obzira o kome se radilo, bili oni direktori tv kuća, filmski producenti, predsjednici…nešto je što osobno smatram najgnjusnijim mogućim činom. Silovanje i zlostavljanje, da imam bilo kakvu moć, najstrože bih kažnjavao. Nažalost, to ne ide tako lako. Ljudi većinom misle, netko će napraviti nešto loše, on(a) će to prijaviti, taj netko će biti kažnjen i to je to. Svijet u kojem živimo ne funkcionira na takav način. Tužno, ali istinito. Ali to ne znači da se ne treba boriti i da se treba predavati. Junakinje ovog filma su najbolji dokaz da je tome tako.

Ono što ja posebno cijenim kod ovog filma, svakako je činjenica da on daje nadu svim zlostavljanim i silovanim ženama. Jer ako neka cura koja na primjeru ovih moćnika vidi kako nitko nije nedodirljiv, onda će zasigurno to i njoj dati hrabrosti da prijavi svog zlostavljača. I to je ono što je najvažnije i razlog zašto bi se ovakvi filmovi trebali snimati. Naravno, uvijek postoji i druga strana medalje. Ona ružna. Jer postoje neke osobe koje će na patnji drugih, pokušati iskoristiti situaciju za svoje “mračne ciljeve”, pa tako često imamo dokazane lažne optužbe za silovanja, gdje se ljudima mogu uništiti životi, a to se i dosta često i događa. Takve osobe su zapravo pravi neprijatelji pravim žrtvama zlostavljanja, odnosno veći su silovatelji od samih silovatelja. Ali, tako svijet danas funkcionira. Uvijek postoji dobro i loše. Na nama je samo da prepoznamo ono dobro i da budemo podrška svima onima koji žele progovoriti protiv onog istinskog zla. A ima li većeg zla od silovanja i zlostavljanja.

Ovaj film je u tom smislu glasnogovornik svih zlostavljanih žena sa jasnom porukom – niste same. Ovdje sam ponajviše pisao o samoj poruci filma, jer zaista mislim kako je to jako važno i opet kažem, baš zato ga treba pogledati. Što se tiče onog filmskog dijela, tu svakako treba pohvaliti trojac Kidman, Robbie i Theron. Gledati te predivne i talentirane glumice u istom filmu, zaista je bio poseban užitak. Osim što su predivne, jednako su tako i talentirane, tako da mislim da bolji glumački izbor za ovaj film redatelj nije mogao dobiti. Ako se mene osobno pita, među njima mi je daleko bila najbolja Margot Robbie.

Ono što treba posebno naglasiti svakako je podatak da lik kojeg glumi Margot, za razliku likova koje su utjelovile Charlize i Nicole, nije stvarna osoba u smislu same priče filma. Razlog zašto je ona dio filma krije se u tome što ona predstavlja sve one žene koje su na bilo koji način bile zlostavljanje od strane šefa, što se najbolje pokazalo u sceni intervjua za posao. I u tom smislu je itekako stvarna. Margot je zaista bila savršena u ovoj ulozi, te je sasvim zasluženo dobila nominaciju za Oscara u kategoriji najbolje sporedne glumice.

Kad su u pitanju Oscari, treba spomenuti kako je film potvrdio nominaciju za najbolju šminku, što nije bilo nikakvo iznenađenje, jer je šminka u filmu naprosto savršena. Soundtrack filma je isto tako jako dobar, te savršeno paše uz scene koje gledate u filmu.Volim kada se desi ta povezanost između glazbe i filma. Volim kada glazba priča umjesto riječi i kada gledatelja vodi kroz napetost radnje.

Kada se sve zbroji i oduzme, treba zaista reći kako ovaj film zasigurno zaslužuje vašu pažnju, baš kao što je i puno više zaslužuju sve žene koje ovaj film predstavlja. Mislim da vam više razloga za gledanje ovog filma, zbilja nije potrebno.