Dobitnik prestižne nagrade Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog filma za remek djelo „Saulov sin“ iz 2015. godine, mađarski redatelj Laszlo Nemes vraća se u velikom stilu povijesnom dramom Siroče koja je premijerno prikazana u službenoj konkurenciji festivala u Veneciji gdje se natjecala za nagradu Zlatni lav. Nemes, koji je dvije godine proveo radeći kao asistent redatelju Beli Tarru, karijeru je započeo s tri kratka filma koja su u konačnici osvojila preko trideset nagrada i priznanja na više od stotinu međunarodnih filmskih festivala. Nakon osvajanja Oscara za film koji je postao svojevrsnom art senzacijom, Nemes se vrlo brzo prometnuo u jednog od najzanimljivijih europskih redatelja današnjice čiji se svaki novi projekt prati sa zanimanjem. Izuzetak nije bilo niti film Siroče, povijesna drama za koju Nemes potpisuje i scenarij skupa sa Clarom Royer, a koju je snimao sveukupno deset tjedana u Budimpešti.
Priča filma djelomično je temeljena na sjećanjima iz djetinjstva njegovog oca koji je u poslijeratnoj Mađarskoj pokušao pronaći svog biološkog oca: „Ovo je priča o dvanaestogodišnjem dječaku Andoru smještena u 1957. godinu, ali ujedno i priča o onome što se dogodilo mom ocu. Preko njega sam tu priču nosio u sebi; ona utjelovljuje nešto univerzalno, mitološko, gotovo arhetipsko, dječaka koji postaje muškarac, spoznaje tko je i suočava se s vlastitom tamom“, u jednom je intervjuu objasnio redatelj Nemes glavne teme koje se provlače kroz film. Nedugo nakon svjetske premijere u Veneciji film je nastavio svoj festivalski put pa se tako prikazao i na uglednim festivalima u Bergenu, Valladolidu i Haifi, a na međunarodnom festivalu u Somboru osvojio je nagradu za najbolji film. Film je ove godine također prikazan i u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Vukovaru, a da je Laszlo Nemes snimio još jedno umjetničko djelo vrijedno pažnje dokazuje i činjenica što je upravo ovaj naslov Mađarski filmski institut izabrao kao službenog ovogodišnjeg mađarskog kandidata za prestižnu nagradu Oscar.
Nemes je skupa sa scenaristicom Clarom Royer na scenariju radio dvije godine gradeći stvarnu obiteljsku priču, šireći razne elemente koji uključuju povijesni kontekst opresije, ali i razne druge likove koje glavni junak Andor susreće na svojem životnom putovanju. Producent Mike Goodrige, inače dugogodišnji obožavatelj Nemesovog rada, pročitavši scenarij odmah je poželio snimiti film pa su skupa prišli poznatom mađarskom producentu Ildiku Keményju kojem se scenarij svidio, pogotovo zbog činjenice što se radi o duboko osobnom projektu pa su sva trojica krenuli ka aktiviranju projekta. Godina je 1957. U Budimpešti, nakon ustanka protiv komunističkog režima, mladi židovski dječak Andor, kojeg je majka odgajala uz idealizirane priče o pokojnom ocu, doživljava preokret u životu kad se pojavi brutalni čovjek koji tvrdi da mu je pravi otac.
Kako je priča ispričana kroz oči Andora, dvanaestogodišnjeg dječaka, jedan od svakako najvećih izazova tijekom procesa snimanja filma bio je pronaći glumca s dovoljnom karizmom i kvalitetom kako bi iznio cijeli film na svojim leđima: „Postavili smo iznimno ekstenzivne pozive za audicije budući da profesionalni dječji glumci u Mađarskoj nisu učestali odnosno praktički ne postoje. Bio je to dugotrajan proces tijekom kojeg smo pogledali na tisuće djece od kojih smo najprije izabrali njih nekoliko stotina da bismo u konačnici došli do njih par“, objašnjava u jednom intervjuu redatelj Nemes te nastavlja: „Pred kraj smo dječake stavili pred kamere kako bismo najbolje razumjeli jesu li oni zbilja pravi za tu ulogu, ali vrlo brzo je postalo očito da je Bojtorján Barabas gotovo savršen za lik mladog Andora“, završava redatelj. Kao i svi njegovi filmovi do sada, i Siroče je djelo snimljeno na filmskoj traci što Nemes apsolutno preferira te je u vezi toga izuzetno strastven. Film u domaća kina stiže u četvrtak, 12. studenog.
TEKST OBJAVLJEN U SURADNJI S MCF HRVATSKA
