Richard Jewell

Clint Eastwood – 90 godina mu je tek i još uvijek snima jako dobre filmove. Kada sam u kinu pogledao njegov najnoviji film – “Richard Jewell”, još jednom sam se uvjerio kako je Clint i dalje u jako dobroj životnoj i filmofilskoj formi. Ali baš kako je jednom izjavio da su 80te nove 30te, onda nije ni čudo što mladić Clint i dalje pokazuje zašto ga se smatra jednim od najvećih filmskih ikona. Kada je “Richard Jewell” u pitanju, riječ je o filmu koji sasvim sigurno nije dovoljno dobio pažnje u onolikoj mjeri koliko zaslužuje. Međutim, ako znamo kakvu temu film obrađuje, onda to nažalost uopće ne čudi. A kakvom se to temom ovaj film bavi?

Bavi se pričom oko Richarda Jewella, zaštitara koji je herojski spasio tisuće života od bombaškog napada na Olimpijskim igrama 1996. godine. Nekoliko dana kasnije lokalni je dnevni list objavio tekst pod naslovom: “FBI sumnja da je bombu postavio zaštitar heroj”. Stvari su se tada počele odvijati nevjerojatnom brzinom tako da je CNN pročitao cijeli članak na televiziji, a stručnjaci su navalili proučavati Jewella sa zaključkom da on zaista odgovara psihološkom profilu terorista koji se traži. Jewell se za to vrijeme povukao u kuću svoje majke koju su mediji opsjedali poput lešinara. Kako se slučaj na kraju završio, neću vam otkriti kako, pogotovo ako niste upoznati sa njim, tako da vam svakako preporučam da odete u kino i pogledate film.

Ono što mi se posebno svidjelo u filmu svakako je Clintova vrhunska režija, gdje sam najviše cijenio činjenicu što je koristio originalne snimke tog vremena. Bilo se zbilja divno podsjetiti onog trenutka kada je Muhammad Ali zapalio olimpijski plamen, baš kao i nekih trenutaka koji su obilježili sportsku povijest. Ali ono što je najviše bitno za sam film svakako su snimke, odnosno intervjui u kojima se pojavljuje pravi Richard Jewell. Onaj filmski, kojeg je utjelovio odlični Paul Walter Hauser, savršeno je odradio svoju ulogu, te je svakako jedan od onih koji zaslužuje sve pohvale.

Lik Richarda Jewella je toliko dobro napisan i prikazan da jednostavno morate suosjećati sa njim, pogotovo kada vidite da se radi o osobi koja nema trunke zla u sebi, ali nad kojom se nadvilo svo zlo ovog svijeta. To zlo u filmu ima svoje ime – mediji. I tu dolazimo do razloga radi kojeg smatram da ovaj film nije dovoljno dobio pažnje koliko zaslužuje. Upravo zato što kritizira jednu od dvije najveće sile na svijetu – medije.

Iako vremenski stavljen u 1996.godinu, film obrađuje i više nego aktualnu temu medijskog lešinarenja kakav je danas više nego ikad prisutan, pogotovo sa pojavom interneta. Novinari koji su sve samo ne pravi novinari, već neki likovi koji su preko veze došli do svojih poslova, odnosno persone koji prepisuju strane članke predstavljajući ih kao svoje – što neki rade pametnije, a neki malo manje. Zatim totalna neprofesionalnost pojedinih likova koji se uopće ne ponašaju u skladu sa svojim zanimanjem. Kada sve to spojite , onda vam je jasno zašto nam članci na portalima i novinama izgledaju kako izgledaju.

Naravno, čast iznimkama, nikad ne valja generalizirati jer još uvijek, iako sve manje i manje, postoje novinari koji opravdavaju onu kako je novinarstvo “sedma sila”. Ali nažalost, sve je više onih koji tu profesiju sramote, te koji će učiniti sve, samo da bi došli do naslovnica novina, ili pak portala. Koliko to sve skupa može biti opasno, najbolje je na svojoj koži osjetio Richard Jewell kojeg su baš novinari, u potrazi za senzacijom, optužili za nešto što nije učinio. Napad na Centennial park odnio je dva ljudska života, dok je njih 111 ozlijeđeno, ali ona najveća žrtva bila je upravo ona 114 – Richard Jewell.

Gledajući film, nekoliko puta mi je došlo da uđem u ekran i da ga zagrlim, te da mu kažem kako će sve biti u redu, jer jednostavno nisam mogao od bijesa gledati sve ono što mu se događalo. Nekad mi je došlo da se doslovno izderem na njega i da poviknem – pa čovječe prestani biti tako dobar – baš kao što je to u jednoj sceni napravio njegov odvjetnik, a kojeg u filmu glumi Sam Rockwell. Kad smo već kod Sama, odmah moram reći kako je on standardno dobar i to se više podrazumijeva pod normalno kada je on u pitanju.

Od ostalih glumačkih imena svakako treba izdvojiti Oliviu Wilde u ulozi ambiciozne novinarke, baš kao i Jon Hamma u ulozi FBI agenta. Kada je Hamm u pitanju, očito mu leže takve uloge, jer je slične imao u filmovima The Town i Bad Times at the El Royale. Olivia i Hamm su u filmu odličan par, posebno Olivia. Koliko god recimo naslovnog junaka morate voljeti, tako jednako tako morate Oliviu NE voljeti jer predstavlja sve ono loše u današnjem medijskom prostoru. Ali to je samo još jedan dokaz kako su likovi u filmu jako dobro iznijeli svoje uloge, čim izazivaju takve reakcije kod gledatelja.

Kad smo već kod glumačkih rola u filmu, onda se tu posebno mora izdvojiti jedno ime koje se treba napisati velikim slovima – KATHY BATES. Mislim, znao sam davno da je velika i odlična glumica, još od uloge u filmu Misery za koji je sasvim zasluženo nagrađena Oscarom, ali u ovom filmu je doslovno pojela svaku scenu i kadar u kojem se pojavila. Njena nominacija je u tom pogledu više nego zaslužena, iako nažalost pored Laure Dern nije imala neke velike šanse da je potvrdi. Scena kada drži govor za vrijeme jedne press konferencije jedna je od najmoćnijih scena u filmu, gdje je sav njen glumački talenat izašao na površinu. A za talenat poput njenog, ta je površina itekako velika. Što drugo reći osim – Kathy, I am still your number one fan.

Zaključno, Richard Jewell je prvenstveno film sa porukom, odnosno film iz kojeg možemo puno toga naučiti. Nadam se samo da će oni koji iz ovog filma pogotovo moraju izvući pouke, da će to i napraviti. Novinarka Kathy Scruggs koja je pisala o ovom slučaju se nije mogla sa tim nositi, jer je 2001.god počinila samoubojstvo, tako da se zapitajte je li bolesna ambicija za senzacijom gdje se ne biraju sredstva zaista vrijedna svega toga.

Nažalost, ako je suditi po medijskoj blokadi kakvu ima ovaj film, izgleda da će se malo toga promijeniti. Nama ostalima, ovaj film može samo biti upozorenje u kakvom svijetu živimo, pa u tom smislu zastrašujuće zvuči činjenica da svatko od nas može u nekom trenutku biti idući Richard Jewell. U svakom slučaju, hvala Clintu Eastwoodu što je kroz ovaj film svijet upoznao sa likom i djelom Richarda Jewella, jer to je najmanje što ovaj heroj, ali ponajviše čovjek sa velikim Č, zaslužuje.