Scoob!

Subotnje filmofilsko popodne za mene i moju filmofilku tradicionalno je rezervirano za animirane filmove. Ovaj vikend je tako na red došao Scoob, redatelja Tony Cervonea. Majstoru animacije ovo je bio filmski redateljski debi u kojem se, po našem mišljenju, snašao jako dobro. Scooby – Doo svakako spada među najomiljenije crtane likove, što preko 40 filmova i desetak tv serija snimljenih njemu u čast, itekako dokazuje. Scoob, najnoviji animirani film koji je stigao u naša kina, možda nije najbolja verzija ikada, ali je jako zabavna, humoristična i samim tim vrijedna gledanja. Moram priznati da sam očekivao danas puno više ljudi u kinu, ponajviše roditelja sa djecom, jer Scooby je zaista dovoljan razlog da oni najmlađi mogu uživati u njegovim najnovijim avanturama.

Nažalost, u kinu je bilo svega petoro djece sa roditeljima. Nama nije smetalo, jer mala, ali super družina koja se danas okupila u kinu, zaista je uživala u filmu. Iskreno, uživao sam u reakcijama tih mališana za vrijeme gledanja filma. Njihov nevin osmijeh na vratolomije starog dobrog Scoobya, zaista je bilo nešto predivno i filmofilski čarobno. Međutim, nisu oni bili jedini, jer u kinu su sa njima bili dvoje odrasle djece koji nikad neće odrasti i koji su sa jednakim užitkom gledali ovaj film.

Glavni razlog zašto obožavamo crtane filmove, nalazi se upravo u tome što uvijek probude ono razigrano dijete u nama. Zato mi je uvijek teško bilo koji crtani film kritizirati, jer ga ne mogu gledati objektivno, pogotovo kada je riječ o crtanim likovima uz koji smo svi odrasli. Kako da ja kažem bilo što loše o ovom filmu, kada mi je priuštio sve ono što sam od njega očekivao, ali i puno više od toga. Jer kada za vrijeme gledanja filma, čuješ kako se tvoja filmofilka zajedno sa djecom u kinu smije avanturama svima omiljenog Scoobya, onda mi filmofilsko srce bude veliko kao kuća.

Isto tako, moram posebno pohvaliti sinkronizaciju ovog filma koja je naprosto bila jako ugodno iznenađenje. Biti ću savršeno iskren prema vama, pa ću reći kako sam bio ljut jer kod nas nije došla originalna verzija filma, već samo sinkronizacija. Iako i dalje smatram kako su obje verzije trebale biti u kinu, mislim kako su naši zaista napravili vrhunski posao što se tiče sinkronizacije, tako da stvarno od nas idu sve moguće pohvale. Scenarij filma je jako zabavan i mislim kako će u njemu guštati mala i velika djeca. Daleko najzabavnija i najsmješnija scena u filmu bila je ona kada se pojavi lik legendarnog Simona Cowella, te kada Scooby i njegov prijatelj ispred njega izvedu svoju verziju pjesme “Shallow”. Film stvarno ima dobrih baza na koje smo se od srca nasmijali, a to je, vjerujem, najvažnije kada su ovakvi i slični filmovi u pitanju.

Scooby je lik od kojeg zapravo možemo puno toga naučiti. I to je glavni razlog zašto nikada nećemo prestati gledati animirane filmove. Mišljenja sam kako za to nikad ne smijemo biti prestari. Žalim ljude koji smatraju kako se ovakvi filmovi trebaju prestat gledati kada odrasteš. Iako nemam pojma što se tu pod odrastanje misli, jer valjda po takvima postoji neka dobna granica kada se nešto smije gledati, a kada ne. Gluposti! Animirani filmovi su za mene i moju filmofilku nešto u čemu oboje uživamo, ne samo jer volimo filmove, već zbog toga što volimo ono dječaštvo u nama, i koje će upravo zahvaljujući toj ljubavi živjeti vječno.

Uvodna scena ovog filma ima jednu prekrasnu simboliku, a koja je ujedno i nit vodilja svih filmova o ovom simpa psiću. Ta simbolika se zove prijateljstvo. Scena koja prikazuje kugle od pijeska kao simbol stvaranja nečega predivnog, što prijateljstvo svakako jest, zbilja je prekrasno životno ocrtana. Sretni su oni ljudi koji kroz život putuju zajedno sa nekim posebnim ljudima, a ima li posebnijih ljudi u životu svakog čovjeka od prijatelja. Jer prijatelj vam može biti brat, sestra, dečko, cura, netko sa kim ste odrasli, sasvim je svejedno. Jer dok god imate uz sebe osobu koja će biti uz vas kad vam je lipo i kada vam je teško, možete se smatrati sretnim osobom. I to je pouka priče o Scoobyu i baš zato ga trebate pogledati.

“Ajme kako sam gladna, moram nešto pojesti”!

Nevjerojatno, ali citat sa kraja filma kao da je u tom trenutku pisala moja filmofilka, jer je u skoro tu istu rečenicu i meni šapnula na uho, baš poput junaka iz filma. Odlazeći iz kina, u ritmu muzike za ples odjavne špice, čiji je soundtrack jako zarazan, još jednom smo se podsjetili zašto volimo u kinu gledati animirane filmove i zbog čega nikad nećemo odrasti. Scooby Dooby Doo, we love you.