Prošlo je gotovo puno desetljeće otkad je ukrajinski redatelj Sergej Loznica predstavio svoj film u službenoj konkurenciji Cannesa. Sa svojim ranijim hvaljenim i nagrađivanim uracima kao što su „Moja radost“ iz 2010., „U magli“ iz 2012. ili „Nježno stvorenje“ iz 2017. godine, ovaj diplomirani inženjer matematike koji se prebacio na sedmu umjetnost redovno se pojavljivao na najprestižnijem svjetskom filmskom festivalu gdje se natjecao za nagradu Zlatna palma, a njegov najnoviji film “Dva tužitelja” koji nam od četvrtka, 7. svibnja stiže u kina četvrti je film u karijeri s kojim je ušao u službenu festivalsku kompeticiju. Riječ je o političkoj drami, istinitoj i mračnoj priči iz ne tako davne prošlosti Sovjetskog Saveza za koju je Loznica u već nekoliko intervjua rekao da možda čak i suviše odzvanja u našoj sadašnjosti s obzirom na sve što se trenutno događa u svijetu, a tu je pogotovo istaknuo predsjednike Vladimira Putina koji svojom čeličnom rukom vodi rat u Ukrajini te Donalda Trumpa koji svojim autoritativnim, ali iznimno nepromišljenim impulsima previše i ne mari za zakon i red: „Dok gledamo ovu priču iz prošlosti vrlo je lako možemo primijeniti i na našu sadašnjost“, izjavio je Loznica u intervjuu za Variety nedugo nakon svjetske premijere koja se dogodila prošlog svibnja u Cannesu.
Politička drama “Dva tužitelja” nakon Cannesa nastavila je sa svojim festivalskim životom uključujući i renomirane festivale u Jeruzalemu, Varšavi te Valladolidu gdje je osvojila nagradu FIPRESCI. Jedan od temeljnih razloga zbog čega se Loznica prihvatio rada na ovom filmu bila je upravo trenutačna situacija u svijetu gdje se redatelju čini kao da se sve polako vraća u stanje koje je postojalo netom prije početka Drugog svjetskog rata: „Čini se da nije naučena baš niti jedna lekcija iz prošlosti, iz događaja koji su se odvili prije osamdeset, devedeset godina. Upravo sam se zbog toga vratio ovoj temi kako bih pokazao tek tračak totalitarnog režima za koji mi se čini da se polako počinje vraćati, čija sjena se već može vidjeti na horizontu“, objašnjava u intervjuu za Variety redatelj Loznica koji je do sada u svojoj karijeri snimio dvadesetak nagrađivanih dokumentaraca od kojih se neki dotiču upravo Staljinove diktature u Sovjetskom Savezu. Film označava redateljev povratak fiktivnom filmskom stvaralaštvu nakon što je gotovo cijelo desetljeće proveo snimajući upravo dokumentarce; njegov posljednji igrani film bila je crna komedija „Donbass“ za koju je osvojio nagradu za najbolju režiju u sekciji Izvjestan pogled upravo u Cannesu.
Najnovije ostvarenje prominentnog ukrajinskog redatelja Sergeja Loznice detaljna je i iznimno precizna priča o užasima totalitarne birokracije. Film je adaptacija je romana sovjetskog pisca i političkog zatvorenika Georgija Demidova smještena u Sovjetski Savez 1937. godine u kojoj redatelj Loznica prati pokušaje idealističkog tužitelja kojeg je imenovala sama vlada kako bi razotkrio zlostavljanje disidentskog boljševičkog pisca zatvorenog i mučenog bez ikakvih dokaza o njegovom zločinu. Tužitelj postepeno shvaća da nedostatak razloga za piščevo zatvaranje nije jedinstven slučaj pod Staljinovim režimom, a zatvorenikov odvjetnik početnik možda će ih sve dovesti u opasnost otkrivajući vlastitu moralnu ispravnost. Redatelj Loznica filmom “Dva tužitelja” gradi svoju priču sa strpljivim, ali nepogrešivim osjećajem rastućeg straha, usredotočujući se na razorne sitnice koje omogućuju fašizmu da i dalje funkcionira u našem društvu.
Znanstvenik i politički zatvorenik Georgij Demidov punih je četrnaest godina proveo u Sovjetskom Gulagu, a kasnije je napisao kroniku svojih iskustava i, prema mišljenju Loznice, dokumentirao staljinističku mašinu represije u Sovjetskom Savezu. Roman je napisan 1969. godine, u vrijeme kad bi se čak i ona osoba koja tek povremeno čita knjige u slobodno vrijeme našla pod prismotrom sovjetskog autoriteta, a neobjavljeni je materijal 1980. godine skupa s ostatkom Demidovih pisanih radova zaplijenio KGB. Osam godina kasnije, nakon autorove smrti, izgubljeni rukopis vraćen je njegovoj obitelji i to na zahtjev njegove kćerke, premda knjiga „Dva tužitelja“ neće biti objavljena sve do 2009. godine: „To je priča koja je čekala četrdeset godina da bude ispričana“, u jednom je intervjuu izjavio redatelj. Loznica je poznat kao veliki obožavatelj i kolekcionar knjiga pa je tako u posljednjih tridesetak godina skupio pozamašnu količinu romana i manuskripta raznih zatvorenika Gulaga te Nacističkih koncentracijskih logora. Prema vlastitom priznanju kad je prvi put čuo za knjigu „Dva tužitelja“ odmah ju je pročitao i ta je priča dugo vremena ostala s njim da bi ju nekoliko godina kasnije adaptirao u filmski scenarij: „U zemlji u kojoj su deseci milijuna ljudi prošli kroz Gulag, a isti toliki broj ih je zauvijek nestao ili su umrli od gladi ili su jednostavno preminuli uslijed nepodnošljivih uvjeta za život, sjećanja na te tragične događaje u obliku knjiga i ostalog pisanog materijala živi u gotovo svakoj obitelji. To su sjećanja koja nas i danas progonjaju“, objašnjava redatelj Loznica u jednom od intervjua koje je dao povodom dolaska filma u kina. Politička drama zastrašujuća je parabola birokratskog zla, drama apsurda smještena u stvarno, istinito okruženje koja iscrpno analizira totalitaristički sustav: „U filmu“, ističe Loznica „glavni junak je poput protagonista u bajci – okružen je nepoznatim. Ne shvaća kakav je svijet u kojem živi. On radi sve ono što smatra logičnim i ispravnim, ali svijet oko njega nikako nije onakav kakvim se čini. Naš protagonist, mladi tužitelj Kornjev, kreće se, praktički, poput slijepca“, objašnjava Loznica.
Na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes koja se bavi prikupljanjem osvrta filmskih kritičara diljem svijeta, politička drama “Dva tužitelja” do danas je skupila čak 97% pozitivnih ocjena struke, a postotak je temeljen na gotovo 80 zaprimljenih tekstova. Kritičarski konsenzus stranice ističe da je film besprijekorno režirano djelo uz upečatljiv glumački nastup glavne zvijezde Aleksandra Kuznjecova te da mirnom i pomalo uznemirujućom snagom pruža jezivi portret birokratske obmane i izgubljenog idealizma. „Gorka priča o staljinističkom režimu“; „jedan od najboljih filmova Sergeja Loznice do danas“; „mračna odiseja apsurda kroz totalitarni režim“; „provokativan, mračno zabavan i uznemirujući portret bezdušne birokracije“ samo su neki od hvalospjeva koje je ova politička drama dobila netom nakon svjetske premijere u Cannesu prošlog svibnja. Očigledno je da je Loznica snimio još jedno vrhunsko ostvarenje u svojoj već ionako bogatoj filmografiji koje se ne bi smjelo propustiti. Film u domaća kina stiže u četvrtak, 7. svibnja.
Tekst objavljen u suradnji s MCF Hrvatska
