Do ludila – seks, ljubav i romantika

Prije skoro jedno desetljeće film „Savršeni stranci“, talijanskog redatelja Paola Genovesea oduševio je kritiku i publiku. Upravo je novi film ovog originalnog i posebnog filmaša izabran u glavnu konkurenciju Festivala mediteranskog filma. Riječ je o filmu „FolleMente“ ili u prijevodu „Do ludila“ u kojem se Genovese vraća stilu režije i pristupu priči koju je u velikoj mjeri koristio i u „Savršenim strancima“. No, uz već provjerene sastojke Genovese nam je servirao filmu koji ima svoj osobni, poseban meni, poput ukusne večere, i uz koji ćete se, u to sam uvjeren, jako dobro nahraniti smijehom.

„Somebody to Love“

Jedna od najboljih pjesama grupe Queen pjeva u ritmu i skladu ovog filma, te na jedan optimističan, životan a ponekad i melankoličan način prati dvoje protagonista ove romantične priče za odrasle. U samom početku filma upoznajemo Laru (Pilar Fogliati) i Piera (Edoardo Leo) koji se spremaju za prvi spoj. No, pored njih, za vrijeme romantičnog susreta, čujemo i njihove osobnosti. Kod Piera su prisutni romantični i osjetljivi Romeo (Maurizio Lastrico), zavodljivi Eros (Claudio Santamaria), skeptični i pomalo pesimistični Valium (Rocco Papaleo), te racionalni Professore (Marco Giallini). Larin um je s druge strane privlačan osobnostima, poput nje same. Nju oslikavala otvorenog uma i pogleda na život Alfa (Claudia Pandolfi) sanjarka Julija (Vittoria Puccini) zavodljiva Trilli (Emanuela Fanelli) te pomalo anarhična Scheggia (Maria Chiara Giannetta). Muškarci s jedne, a žene s druge strane. Genovese svima njima daje glas koji se ocrtava kroz sentimentalne i romantične odnose jednog para, odnosno modernog društva.

U komičnom smislu redatelj apsolutno pogađa puls publike, a što film čini idealnim za uživanje i gledanje u ambijentu kina. No, osim same zabave, film daje otkucaje odnosa koji su nam manje, više poznati. Ono što svakako treba istaknuti definitivno je kemija između dvoje glavnih glumaca. Zanimljivo je bilo gledati kako se njihov odnos razvija, takoreći između flerta i srama, dok im se u glavi vrte različite misli, kao da gledamo romantičnu verziju filma „Inside Out“. No, koliko god bili možda slični, toliko su i različiti. Jer ovdje je više riječ o osobnostima, a manje o osjećajima. Fokus je na prvom spoju, svim strahovima i dilemama koje nas muče u tom trenutku, a to je nešto s čim se mogu svi poistovjetiti.

Film ne zadire možda toliko u dubinu kompleksnosti odnosa, kao što je to recimo bio slučaj sa „Savršenim strancima“, ali uspijeva postaviti pitanja poput distanciranosti i prepuštanja osjećaja prema osobi koja nam se sviđa. Odnos Laure i Piera obojen je smijehom, intimom, užitkom, a sve to kroz dijalog kroz koji upoznajemo na neki način i svoj stav prema ljubavi, strasti, odnosno osjećajima općenito. Najkomičniji trenuci toliko su iskreni i spontani, posebice kada se sve te osobnosti sukobljavaju u mislima dvoje glavnih protagonista. Film koji govori o nama i emocijama koje često igraju solo igre u našim mislima, ali koje dobivaju puno ljepše note kada ih dijelimo, posebice kad pronađemo „nekoga koga ćemo voljeti“.

Gledajući film imao sam osjećaj kao da gledam kazališnu predstavu. Cijela radnja filma se odvija u jednom stanu, ali ni u jednom trenutku nije dosadan. Dapače, svakom od glumaca koje vidimo u filmu redatelj daje dovoljno prostora da uspije iznijeti svoju osobnost i karakter. Uz sve to, film ima Woody Allenovske dobro napisane dijaloge, uz dozu sarkazma i ironije. Ritam filma cijelo vrijeme ne posustaje. Dapače, itekako živi kroz apsurdnost situacija muško ženskih odnosa koji su istovremeno suprotnih ali i sličnih pogleda. I dok upoznajemo njihove osobnosti, zapravo pronalazimo osobnosti nas samih, a koje se ne razliku previše od glavnih likova u filmu.

Kroz ovaj film redatelj kao da istražuje um muškarca i žene, a koji se mijenja s odmakom vremena. Prvi spoj tako sada više djeluje poput sobe za bijeg, gdje ako pogriješite u jednoj stvari dobivate automatski crveni karton od druge strane. Ta ironija se jako dobro uklopila upravo kroz odnos Laure i Piera. No, ako gledamo malo šire, žanrovska komedija i ima tu mogućnost sarkastičnog pogleda na društvo. Ta formula je jako dobro funkcionirala u filmu „Savršeni stranci“, gdje je sarkazam bio vidljiv kroz prikaz moći koju mobiteli imaju na život pojedinca. Slično vrijedi i za ovaj film, samo što se ovdje redatelj igra s redizajnom odnosa muškaraca i žena. Zanimljivo, u virtualnom svijetu u kojem živimo, ovdje mobiteli imaju marginalnu ulogu. Uopće ih nema za stolom za vrijeme spoja, osim u jednom trenutku. Ovdje je fokus na užitak flertovanja.

Gledajući ovaj film, stekao sam dojam kako je Genoveve jasno dao do znanja koliko žene danas više zahtijevaju od muškaraca, i to dakako nije ništa loše, dapače. Uloga žene se promijenila na bolje, i nekako mi se čini kako su one postale glavne. Primjerice, nekim„muškarcima“ je tako teško nositi obične vrećice dok su u dućanu sa svojom partnericom, smatrajući to glupostima za princeze. No, takve i slične stvari, sitnice koje su važne, za mene su ipak neki minimum koji bi svaki muškarac trebao poštivati. S druge strane scenaristi filma nam kroz odnos para također daju do znanja kako se neka pravila u odnosima mogu i promijeniti s obzirom na okolnosti i kontekst. Pa tako, unatoč komičnosti koju film ima, u svojoj suštini ipak daje razloge i teme za razmišljanje.

Komedija situacije jako dobro funkcionira prvenstveno jer redatelj poznaje karaktere ne samo svojih glumaca, već i likova koje glume. Tada najviše dolazi do izražaja ta moć grupe i njihovih osobnosti, od ludila, racionalnosti, intelekta, čime savršeno spaja komediju s romantikom. Romantična komedija, ma koliko god bilo drugačije mišljenje, nije nimalo lagana za snimanje, te često može ispasti sladunjava. Srećom, ovaj film uspješno izbjegava većinski te sladunjave zamke. Umjesto toga, dobili smo film koji ima originalnu ideju i jako dobar scenarij, te nam nudi novi pogled na priču koja savršeno odgovara trenutku.

“Do Ludila” je film koji ima sve sastojke za uživanje i s čijim se likovima možemo identificirati, i to na jedan umirujući, topao i iskren način. Film koji otkriva strahove koji pripadaju svima nama, no istovremeno radnjom zabavan i smiješan. Siguran sam da će u ovom filmu svi uživati i zato od mene ima najveću moguću preporuku. Film će se večeras prikazati na Festivalu mediteranskog filma u Ljetnom kinu Bačvice i nekako imam dojam kako će na kraju tjedna, kada budu proglašeni dobitnici, uvjerljivo biti favorit publike. Moj svakako jest.