PIŠE: ANĐELA BULIĆ
„Jelenko medenko, a tko će čistiti štalu?“
Rečenica koja je postala nadaleko poznata dolazi iz prve hrvatske dječje serije, „Jelenko“, a koja je snimana tijekom 1980. godine. Sam spomen na ovu seriju i nakon 44 godine od prikazivanja u gledateljima budi prekrasne uspomene na djetinjstvo, odnosno povratak u vrijeme kad su i sami, prikovani za televizijski ekran, s posebnom srećom u očima pratili Jelenka. I zato sam vas kroz ovaj tekst odlučila podsjetiti na neke stvari koje su vezane ne samo uz seriju već i uz istoimeni roman, odnosno uz njihove stvaratelje.
Jedna od najpopularnijih hrvatskih serija imala je samo 13 epizoda, i to u trajanju od pola sata. U današnjem vremenu neki bi rekli kako serija traje prekratko te bi vjerovatno istoj prebacivali prebrz tok vremena u radnji. Pa ipak, Jelenko je bila serija koja je odrađena nadasve kvalitetno i uvjerljivo, tako da ta “kratkoća” trajanja pojedine epozode ničim nije utjecala na kvalitetu. Štoviše, to je seriju učinilo još boljom. Za postojanje Jelenka zaslužne su dvije osobe: književnica Maja Gluščević i režiser Obrad Gluščević.
Maja Gluščević prije svega je bila uspješna scenaristica i jedna od naših najboljih autorica animalističke proze. Nakon završenog studija na Filozofskom fakultetu, studiji njemačkog i engleskog jezika, u rodnom Zagrebu, počinje raditi na nizu filmskih projekata kao asistentica režije. Upravo je na jednom od filmskih setova 1949. godine upoznala scenarista i redatelja Obrada Gluščevića. Poslovan odnos pretvorili su u privatan nakon što su se zaljubili, a posebice kada su svoju ljubav okrunili 1955. godine vjenčanjem u Dubrovniku.
Maja i Obrad zajedno su realizirali brojne filmove i televizijske serije od kojih se posebno ističu projekti: “Vuk” (1962), “Ljudi s Neretve” (1966), “Goli čovik” (1968), Kapetan Mikula Mali (1974) i drugi. Od svih zajedničkih projekata najveći uspjeh imali su s filmom “Vuk samotnjak” (1972) i gore spomenutoj seriji “Jelenko” (1980). U seriji je Maja službeno potpisana kao scenaristica, dok je Obrad bio zadužen za režiju. Iako među najuspješnijima, “Jelenko” je ostao njihov posljednji zajednički projekt jer je po završetku serije iste godine Obrad preminuo. Maja je nakon suprugove smrti i dalje aktivno stvarala, pa je tako 1982. godine napisala roman „Priča o Jelenku“ i „Vuk samotnjak“, prema istoimenom filmu. Napisala je još mnogo djela koja su većinom bila usmjerena prema dječjoj publici, te su često imale životinje kao pokretače radnje. Neka od tih djela koja svakako valja istaknuti su: „Bundaš iz petog be“ (1987), „Bijeg u košari“ (1992), „Neman u gradskom parku“ (1995) i „Tko je oteo Dolores“ (1997). Maja je do svoje smrti 7. travnja 2021. godine živjela i radila u Samoboru.
Iako je Obrad rođen u Metkoviću, za ambijent snimanja serije odabrao je nešto sjevernije krajeve. Naime, vanjske scene snimane su u Sloveniji u selu Bohinjska Bela koje se nalazi između Bledskog i Bohinjskog jezera, a scene unutarnjih prostora unutar filmskog studija „Spektar“ koji se nalazio na zagrebačkoj Selskoj cesti kraj osnovne škole. Scene zimskih mećava snimljene su na prostoru Like. Seriju su započeli snimati 1979. godine, a samo snimanje trajalo je 9 mjeseci.
Serija, baš kao i roman, prati skupinu djece koja u šumi pronalaze lane, a koje kasnije spašavaju od lovokradice. Djeca ne samo da spašavaju lane od sigurne smrti, nego ga uzimaju na brigu te se skrbe o njemu dok ne odraste. Taj period za djecu i lane nikako nije lagan. Na tom putu doživljavaju brojne avanture, svađe, strahove, sklapaju prijateljstva i uče najveće životne lekcije. Stoga ne čudi da je serija pri emitiranju doživjela nevjerojatan uspjeh u tadašnjoj Jugoslaviji, a osim djece seriju su obožavale sve generacije. Ono što seriju čini izuzetno zanimljivom svakako je casting koji je prenio nevjerojatno iskrene emocije te gledateljima dao nezaboravne trenutke.
Važno je istaknuti kako je Obrad uloge djece dodijelio do tada nepoznatim dječacima i djevojčicama. Većinom su to bila djeca iz Bihaća koja nisu imala nikakvog glumačkog iskustva, pa je samim tim njihova izvedba u Jelenku još hrabrija i impresivnija. Naravno, uloge odraslih u seriji pripale su nekim od najpoznatijih glumačkih imena hrvatskog glumišta kao što su: Zvonko Lepetić, Špiro Guberina, Fabijan Šovagović, Ivo Serdar i drugi. Nažalost nitko od djece koja su glumila u Jelenku nije nastavio svoj glumački put. Jelenko im je bio prva i jedina uloga.
Serija je, kao što smo rekli, po samoj strukturi zaista jednostavna. Radnja se vrti oko seoske djece koji su okupljeni u takozvanu družinu. Družinu čine dječaci iz sela Goričani: Pero, Ćiro, Slavko i Joso. U družinu spada i Perin pas Sokol koji dječake vjerno prati na svakom koraku od škole do ostalih avantura. Prvi dječak kojeg bismo mogli nazvati i vođom družine je dječak Pero. Pero je bio vlasnik psa Sokola s kojim je bio izrazito povezan. Hrabar, brz i spretan Pero se isticao među dječacima svojim vrlinama. Perin lik je prikazan na isti način u seriji i knjizi. U seriji je lik Pere utjelovio Milan Luketić.
Drugi istaknuti član ekipe, Ćiro, svojim osobinama bio je izrazito sličan još jednom članu družine – Joci. Njih dvojica su bili vrlo hrabi i pouzdani te su uvijek bili raspolaganju ostatku družine. Kako su djela uvijek govorila više od riječi, tako su i gledatelji kroz cijelu seriju, ali i roman, mogu vidjeti i pročitati koliki su trud ova dvojica dječaka ulagala u zajedničku skrb o lanetu. No, to nije bio jedini herojski čin. Jer, ne smijemo zaboraviti i na spašavanje djevojčice Marice koja se tijekom mećave izgubila u šumi. Također, upečatljiva je i epizoda potrage za Sokolom kojeg su sakrile skitnice. Svim tim djelima dječaci su dokazivali svoju požrtvovnost i vjernost družini.
Ćiru je u seriji utjelovio Zvonko Grdić, a Jocu Željko Kovačević. Najmanji u družini bio je dječak Slavko, ali osim što je bio najmanji od svih možemo reći da je bio najemotovniji i najnježniji. Često se dječak znao rasplakati te je možda i najviše pokazivao empatiju prema krhkom lanetu. Iako je bio punopravni član družine ponekad je nevoljko zbog manjka hrabrosti pristajao na neke poduhvate u koje se družina upuštala. Slavka je utjelovio Miroslav Mrđa. Ovoj osebujnoj družini na početku serije brojne spačke i „probleme“ zadavao je dječak Ivo iz susjednog sela Vrhovice. Odnos između Ive i družine na početku serije i romana bio je neprijateljski. Međusobno su si radili spačke, rugali jedni drugima, dok je Ivina glavna misija bila preoteti družini lane. Ivo je bio dječak bujne mašte, pa je tako bio sklon izmišljanju priča kako bi se pravio važan. Možemo reći da je Ivo ponekad bio izrazito osvetoljubiv, posebno prema družini. No, unatoč ovim sitnim manama, dječak je imao ogromno srce. Bio je mudar, snalažljiv i pametan te je nakon pomirbe s družinom svojim ponašanjem pokazao kako je ipak timski igrač. U seriji je lik Ive utjelovio Ramiz Pašić.
Najveća vrijednost serije upravo je bila družina koja se cijelo vrijeme međusobno podupirala. Bili su složni, hrabri i požrtvovani. Na taj način su njegovali duh prijateljstva, te su pokazali nesebičnost ne samo prema prijateljima nego i životinjama. Današnjoj djeci, prije svega onoj gradskoj, zasigurno bi bilo nezamislivo vidjeti vršnjake koji su spremni 24 sata na dan brinuti o lanetu koje su smjestili u šumsku kolibu. I tu zapravo dolazimo do važnog faktora koji se prikazuje kroz cijelu seriju, a to je život na selu koji danas, nažalost, sve više izumire. U seriji smo tako imali prilike gledati druženje djece ali i odraslih, odnosno aktivan i maštovit život isprepleten humorom i pozitivnim razmišljanjem, unatoč teškom i zahtjevnom životu. Imali smo uvid u živote tradicionalnih patrijahalnih obitelji koje uz veliki trud i muku žive na selu. Vidjeli smo slikovit prikaz izgradnje karaktera dječaka koji po uzoru na svoju obitelj rješavaju tekuće probleme. Iz današnjeg društvenog pogleda očito je kako su muškarci tada imali veću moć i autoritet, a što se najbolje ocrtavalo kroz odnose u družini, posebice prema Marici i Anki prema kojima su se dječaci ponašali poprilično zaštitnički.
Također, kroz seriju je prikazan način života tog vremena, pa tako nije bila rijetkost vidjeti različite generacije koje živi u zajedničkom kućanstvu, a sve kako bi zajedno pridonosili boljitku zajednice. No, unatoč težim životnim uvjetima čini mi se kako su djeca tada ipak živjela puno bolji i ispunjeniji život. Vrijeme su provodili u školi, aktivno su provodili slobodno vrijeme u igri s prijateljima, dok su istovremeno imali i obaveze gdje su kroz različite poslove pomagali obiteljima. Vrijeme su uglavnom provodili u prirodi i na otvorenom, posebno u šumi. Naravno, nije sve bilo idilično. Djeca su za neposluh, laganje ili nemar često bila kažnjavana. Uglavnom su to bile batine remenjem. Takvo ponašanje se danas, srećom, ne prihvaća kao standardna odgojna metoda, no u ono vrijeme je to bilo normalno. Ono što je također davalo određenu dozu šarma seriji svakako je bila glazba, a koja je stvarala posebnu atomsferu i napetost. Svakako treba istaknuti i humor koji je prisutan kroz cijelu seriju, ali i roman. Razgovori su bili spontani i prirodi, što je gledatelju davalo osjećaj posebne iskrenosti i prirodnosti likova. Zanimljivo je reći kako je serija djelomično nastala po predlošku knjige Vladimira Nazora „Bijeli jelen“, a koji se i spominje u jednoj od epizoda. Jelen koji je utjelovio čuvenog Jelenka posuđen je za potrebe snimanja iz Zoološkog vrta u Zagrebu. Iako roman vjerno prati seriju, ipak postoje neke male razlike, i to u smislu sadržaja nekih avantura, a koje su u seriji detaljnije i bolje prikazane, poput primjerice požara koji je uzrokovao Ivo kada je, želeći uplašiti Goričane, zapalio staju.
Vjerujem kako je velika većina nas u životu bar jednom pogledala seriju “Jelenko”. Ja joj se uvijek iznova vraćam, jer me uvijek vrati u lijepe dane djetinjstva. Naprosto obožavam gledati sve te nevine dječje avanture i osjetiti tu ljubav i žrtvu koju je nezaboravna družina pružila jednoj nedužnoj životinji, štiteći je od opasnosti i ljudske okrutnosti. I dok nas je družina naučila brojnim mudrostima i pokazala nam što sloga može, Jelenko medenko nam je na najbolji mogući način oslikao što znači nesebična životinjska ljubav i sloboda. I zato pronađite epizode ove prekrasne serije, te uronite u čaroban svijet jedne nezaboravne i vječne priče koju su nam ispričali Maja i Obrad Gluščević.
