Audition – Takashi Miike s ljubavlju

“Rijeci lažu. Bol je jedina kojoj se može vjerovati.”

Moje prvo upoznavanje s ovim kultnim horor filmom redatelja Takashi Miikea bio je jedan intervju Quentina Tarantina. QT je u njemu naveo kako mu je upravo Audition među top 5 najboljih filmova koje je pogledao u životu. Kao netko tko cijeni ne samo Tarantinove filmove, već i njega osobno kao filmofila, odmah sam otišao u istraživanje tog filma. Zanimalo me što ima toliko dobro u nekom azijskom filmu, da je baš u toj mjeri začaralo mog omiljenog redatelja. To je bio period kada sam još uvijek bio filmski djevac kada je u pitanju azijska kinematografija, tako da mi je to sve bilo novo i strano. Sada, kada se osvrnem na taj period, mogu samo biti sretan što sam upravo s filmom Audition prvi put vodio ljubav na azijskom kontinentu. Audition nije samo film radi kojeg sam se zaljubio u azijske filmove i režisere, već i u horor žanr općenito. Međutim, ljubav prema azijskom hororu je puno drugačija nego li je to slučaj kada je u pitanju onaj američki. Ali bilo kako bilo, oba su mi draga na neki svoj poseban i drugačiji način.

Ono što se meni najviše sviđa kod ovog filma bilo je upravo to istraživanje nepoznatog. Tek nakon Auditiona sam shvatio kako zapravo najveći horori nisu oni u kojima se prolijevaju hektolitre krvi, već oni koji se događaju u nama samima. Audition je upravo takav film, odnosno naslov nakon kojeg ćete se zapitati pitanja na koje možda nikad nećete željeti znati prave odgovore. Ono što bih vam ja preporučio, ako još kojim slučajem niste pogledali film, svakako je da ništa o njemu ne istražujete prije samog gledanja. Nemojte uopće čitati radnju filma, pokušajte se suzdržati od gledanja trailera, bilo što vezano za film svedite na minimum, te dopustite da sa blaženim neznanjem krenete na audiciju koju nećete tako lako zaboraviti. Kada sam prvi put gledao Audition, nije mi uopće bilo veliko iznenađenje što me sam film iznenadio. Međutim, kada sam ga danas opet ponovio godinama nakon, na mene je ostavio jednako moćan, ako ne i moćniji dojam. Zbilja je nevjerojatno s kojom lakoćom ovaj film može manipulirati s vama. Znači, znaš klimaks filma, znaš u kojem će smjeru ići, ali unatoč tome on i dalje uspijeva da te iznenadi.

Film počinje dosta mirno, baš u skladu sa glavnim likom, udovcem koji godinama nakon smrti svoje supruge, uz pomoć prijatelja organizira lažnu filmsku audiciju preko koje će pronaći svoju novu zaručnicu. Od brojnih kandidatkinja, odmah zapazi mladu i lijepu Asami u koju se zaljubi na prvi pogled. Miran početak filma nije slučajan, on je tu da zavara gledatelja, jer mu na taj način daje lažni osjećaj sigurnosti. U tom mirnom okruženju savršeno se uklapaju i dva glavna lika – prekrasna Asami i mirni Aoyama. Mirnoća je nešto što ne krasi samo Aoyamu, već i predivnu Asami, što dojam mirne atmosfere podiže na još jedan veći nivo. Međutim, kako film odmiče, to vi kao gledatelji sve više počinjete shvaćati kako nešto tu gadno ne štima. Pokušavate u glavi služiti o čemu se tu točno radi, ali koliko god glumili mađioničara, vi se u tom nadmetanju naprosto gubite. Jer pored Copperfielda kakav je Takashi Miike, izgledate poput amatera. Tada, vi naprosto odustajete, te se jednostavno prepustite samom filmu da vas odnese do klimaksa koji je toliko sjeban na više načina, da se to nikako drugačije ne može opisati nego tako – sjebano.

“Nikad se nisam osjećala nesretnom, jer sam uvijek bila nesretna.”

Kako biste bolje razumjeli glavni ženski lik, onda bi trebalo prije svega osjetiti ovu njenu rečenicu. Naravno, neću vam ništa otkrivati, ali kada otkrijete pozadinu njene priče, onda će vam biti jasni neki njeni postupci. Samo moram reći kako ona nije onaj tipični klišej lik iz horor filmova, već netko čija je bol toliko velika da jednostavno za drugo ni ne zna, bez obzira koliko se trudila. Ona za sebe zbilja želi bolji život, ali kada dođe to točke kada odustane od svega onoga što voli, onda je to za nju poput smrtne presude. Tada nestaje sva kontrola i ona na taj način to jednostavno mora prihvatiti.

“Heroina sutrašnjice. Predivne stvari se mogu dogoditi ako se samo malo pomaknete. Svaku je zvijezdu definirao jedan trenutak. Prije nego li su postale heroine, imale su svoj život. Heroina sutrašnjice živi svoj život istodobno sa vašim. Zapravo, vi biste mogli biti heroina sutrašnjice.”

Kada na radiju ove riječi sluša u svojim mislima glavni lik u filmu, on sebe zamišlja baš kao tu heroinu sutrašnjice, odnosno heroja. Njegove namjere, premda možda načinom neiskrene, u suštini nisu takve. I on želi bolji život za sebe, jer ga je bol koju osjeća na to tjera. I tu je zapravo najveća poveznica između ta dva lika. Baš ta bol koju osjećaju. Kakva si osoba shvatiš tek onda kada prolaziš kroz stravičnu bol i to je ona nit vodila koja pokreće Asami i Aoyamu.

Iako volim kada prilikom gledanja bilo kojeg filma zauzmem nečiju stranu, ovdje je to bilo naprosto  nemoguće. Iako vam se to možda neće činiti na prvi pogled, ovo je film u kojem morate suosjećati s oba lika. Nijedan od njih nije negativac, bez obzira na postupke sa kojima se možda nećete slagati, ali ćete osjećajući sam film, itekako razumjeti. Kada pričamo o ovom filmu, onda se mora odati svako priznanje kultnom režiseru Takashi Miikeu. Iako je u karijeri imao i dosta loših filmova, što nije ni čudno jer ih je snimio preko stotinu, ostaje neosporna činjenica kako se uz njegovo ime vežu neki naslovi uz koje ćete promijeniti pogled ne samo na azijsku kinematografiju, već i na film općenito.

Kada je u pitanju Audition, onda se mora reći kako je to film čija se montaža mora uvesti u sve filmske priručnike. Taj film je tako dobro snimljen i u kojem je svaki kadar napravljen sa glavom i repom. To se najbolje vidjelo u onim scenama kada djevojke dolaze na audiciju. To je tako savršeno kadrirano da je to pravi melem za oči i uši. Tada se i sami osjećate da ste dio te audicije za koju nikad ne želite da završi. I to je onaj trenutak kada se zavalite u svoj naslonjač misleći kako se ništa toliko loše ne može dogoditi. Samo ću vam reći – itekako može! Ako ste prilikom one “filmske” audicije i poželjeli da ona nikad ne završi, onda ćete nakon klimaksa itekako promijeniti mišljenje. Audition je film koji nije lagan za gledanje, ali u kojeg ćete se na neki čudan i ludi način zaljubiti. To neće biti ona normalna ljubav, već ona luda i neobična. A takve i jesu najbolje.