Dragi čitatelji,
prije točno godinu dana, i to na samu Novu godinu, pokrenut je portal Kinoljubac. Bolji trenutak, barem u onom simboličnom smislu, uistinu nisam mogao izabrati. Nova godina kao simbol promjena za mene je tako označila početak jedne prekrasne filmofilske avanture koja, eto, upravo danas slavi svoj prvi rođendan. U tom pogledu može se slobodno reći kako je “Kinoljubac” još uvijek “beba”. Istina, beba možda jest, ali je itekako napredna. Jer koraci koje je ta “beba” napravila u proteklom periodu uistinu nisu bili maleni. Kada sam pokrenuo portal nisam se uopće opterećivao nikakvim brojkama, već mi je jedino bilo važno da radim ono što najviše volim a to je upravo pisanje o meni dragim filmovima. Vjerujem kako ste upravo kroz recenzije mogli upoznati ne samo moja promišljanja o pogledanim filmskim naslovima, nego i mene kao kao osobu. Filmovi su uvijek iscrtavali nešto što do tada nisam ni znao o sebi. Jer kroz sve ono što pišem o filmovima zapravo najbolje oslikavam i sebe, odnosno način na koji gledam ne samo film kao umjetnost, već i svijet i ljude koji me okružuju.
Možda će ovo malo sebično zvučati, ali mene uistinu neopisivo čini sretnim svaki tekst koji se objavi na portalu, posebice kada je riječ o recenzijama. To je ono što je meni najbitnije, jer nakon svakog napisanog teksta o nekom filmu uvijek se osjećam bogatiji duhom i to me baš ispunjava kao čovjeka. Upravo me zato neizmjerno veseli kada vidim da se ta iskrenost, ljubav i strast itekako prepoznaju. Nekako mislim kako se takve stvari ne mogu glumiti jer ljudi to jako brzo prokuže. Ljubav i strast nekoga prema nečemu jednostavno se moraju osjećati, a za mene je neopisiva sreća što mi vi, dragi čitatelji, to povjerenje i osjećanje poklanjate kroz čitanje recenzija kroz koje pokušavam biti što bliže vama. Drago mi je da je ta naša povezanost svakim novim danom sve jača i snažnija. To mi je zapravo najveća i najbolja moguća nagrada.
Ono što me također čini neizmjerno ponosnim, definitivno je prepoznatljivost portala, odnosno podrška koju su mu pružili neki uistinu važni ljudi iz svijeta filma. Tu prije svega moram izdvojiti Alena Munitića, direktora Kina Mediteran i Festivala mediteranskog filma Split. Riječima se ne može opisati zahvalnost koju imam prema Alenu, prije svega velikom filmofilu i kinoljupcu, a tek onda uspješnom direktoru koji je zaslužan za jedan od naposjećenijih filmskih festivala u državi i život kina diljem naših prekrasnih otoka. Imati podršku takvog filmskog prijatelja, što Alen za mene definitivno jest, uistinu jako puno znači. Upravo je prošlogodišnji Festival mediteranskog filma bio prvi festival kojeg nisam samo pratio kao posjetitelj, već i kao recezent filmova koji su u mnogočemu promijenili način na koji doživljavam umjetnost. Jedna od najljepših uspomena svakako je bila i poruka marokanskog redatelja Al Hadi Ulad – Mohanda koji je uoči dolaska u Split izrazio želju za upoznavanjem kako bi mi zahvalio za recenziju koju sam napisao upravo za njegov film “Život mi dobro pristaje”, a koji je i bio proglašen najboljim od strane publike. Bilo je to iskustvo koje nikada neću zaboraviti i zahvaljujući kojem sam jako puno naučio.
Također, želio bih se zahvaliti i Jovanu Marjanoviću, direktoru Sarajevo film festivala. Biti dio najvećeg filmskog festivala na ovim prostorima uistinu je bila velika čast i privilegija, tako da od srca hvala svim dragim ljudima koje smo upoznali tijekom vremena koje smo proveli u tom magičnom gradu, a što Sarajevo svakako jest. Naravno, nikako ne smijem zaboraviti ni dragu gospođu Jadranku Islamović, direktoricu Cinestara koja nam svakodnevno daje nesebičnu podršku u radu. Tu je i mlada ekipa iz Siska koja je pokrenula Star Film Fest, te koja je također dio naše obitelji od samog početka. Svakako zahvale na podršci idu i velikim domaćim filmskim distributerima s kojima također imamo odličnu suradnju, što je također veliko priznanje za portal.
Protekla godina nam je donijela i još neka nova divna iskustva, a tu prije svega mislim na intervjue koje smo dali za razne novine i portale. Da filmska ljubav ne poznaje granice najbolje smo se uvjerili kada smo dobili ponudu za intervju od kultnih talijanskih novina “La Voce Del Popolo”. Inače, radi se o najstarijem dnevnom listu u Hrvatskoj, pokrenutom davne 1899. godine. Biti mali dio povijesti takvih novina, uistinu je veliki kompliment. Hvala, draga Helena Labus Bačić na divnom intervjuu koji će nam uistinu ostati kao najljepša moguća uspomena. Tu intervjuima nije bio kraj. Kada je početkom ljeta Samir Milla, jedan od naših najboljih novinara, izrazio želju za razgovor i to za kultni Večernji list, mislio sam da sanjam. Ali, eto, izgleda kako se snovi ipak ostvaruju. Biti u tiskanom mediju, i to ne bilo kojem već jednom od najprodavanijih u državi, uistinu je bila velika čast. No, ni to nije bilo sve. Krajem ove godine obradovao nas je naš dragi novinar i filmski redatelj Anđelo Jurkas, koji je za Mixer.hr napravio jedan opširan intervju na kojem mu se od srca zahvaljujem. Osim portala i novina, velika je privilegija bila biti i dio “Halloween specijala” na jednom od najslušanijih domaćih radija – Yammat FM-u, tako da velike zahvale idu i cijeloj ekipi na pozivu.
INTERVJU ZA VEČERNJI: https://www.vecernji.hr/showbiz/najpoznatiji-hrvatski-kinoljupci-godisnje-idemo-oko-200-puta-u-kino-a-dva-smo-filma-gledali-16-puta-1604085
INTERVJU ZA MIKER: https://mixer.hr/kultura/filmtv/jure-pepur-kinoljubac-je-rezultat-fanovske-zaludenosti-svijetom-filma/
HALLOWEEN SPECIJAL YAMMAT FM: https://www.yammat.fm/noc-vjestica-zabava-komercijalizacija-ili-blasfemija/
Pisanje na portalu donijelo mi je puno pozitivnih stvari, ali jedna od najpozitivnijih definitivno je upoznavanje s meni dragim filmašima. Da mi je netko rekao kako ću biti u prilici porazgovarati s ljudima čiji rad na filmu iznimno cijenim, mislio bih da me gadno zajebava. No, izgleda kako se trud i rad uvijek prepozanju pa tako i takve stvari, najljepše moguće, stignu kao predivna nagrada. A kada pored svega toga, upravo od takvih filmaša, poput primjerice Gorana Bogdana, dobiješ i podršku za rad i pisanje, onda uistinu veći poticaj zbilja nije potreban. Uistinu mi je jako teško izdvojiti neki omiljeni susret, ali moram reći kako je upoznavanje s mega zvijezdom Madsom Mikkelsenom zbilja na mene ostavilo najupečatljiviji dojam. Izgleda kako su upravo te najveće zvijezde zapravo najskromnije, i zato sam baš sretan što se upravo meni dragi Mads pokazao baš takvim. Isto se može reći i za Jesseja Eisenberga kojeg sam također imao prilike upoznati na Sarajevo film festivalu.
Kraj godine donio je i jedno posebno iskustvo, sasvim prigodno za sve ono što živim kroz ljubav i pisanje o filmovima, a to je posjet Drvengradu, mjestu koje je nakon snimanja filma “Život je čudo” izradio jedan od najboljih filmskih redatelja Emir Kusturica. Drvengrad je uistinu mjesto koje osjeća i živi film, toliko da imate dojam kao da ste upali u bunar gdje se upoznajete sa svom tom dubinom umjetnosti. Mjesto koje je dovoljno daleko da bude dovoljno blizu. Ono što nikada neću zaboraviti, definitvno je posjet kućnom kinu Emira Kusturice gdje sam imao prilike pogledati film po izboru – “Crna mačka beli mačor”. Filmovi Emira Kusturice su itekako utjecali na mene, tako da sam ovo doživio kao najveću moguću čast.
Puno je tu ljudi kojima bih trebao zahvaliti, prije svega mom najboljem prijatelju Mati koji je i zaslužan za izgled portala. Imati prave i iskrene prijatelje koji su uz tebe u najtežim trenucima zbilja je pravo bogatstvo, i zato sam neopisivo sretan što su takve osobe i sada uz mene, odnosno dio ove predivne filmofilske priče. Tu je, naravno, i moja Angie, “partnerica u zločinu”, te najveća životna potpora u svakom mogućem pogledu. Planovi za budućnost? Nema ih. Postoji samo neograničena ljubav prema filmovima i pisanju. Netko će reći kako rad na portalu nije lagan. Glupost! Meni je to najljepši mogući užitak kojeg uopće ne doživljavam kao rad. Istina, kada nekome kažeš kako samo dvoje ljudi radi na portalu, to gotovo zvući nestvarno. Ali, kada nešto radiš s ljubavlju, onda je sve moguće. Naravno, bilo bi mi drago da se tome možemo posvetiti 24 sata na dan, ali uz ovakav početak uopće ne sumnjam kako će i to jednom biti moguće. No, unatoč svemu, moram reći kako sam iznimno ponosan na brojnost recenzija i načina na koji pratimo (kino) filmove.
Uvijek, naravno, može i treba bolje. Prema sebi sam iznimno kritičan u svakom pogledu, jer smatram kako uvijek treba učiti i napredovati. Jedina stvar koju vam mogu obećati definitivno je još više sadržaja, posebice recenzija, jer upravo su recenzije srce i duša ovog portala. I baš kao što u kinu dok gledamo film s potpunim strancima svaki osjećaj osjećamo dublje i svaki otkucaj srca bude još snažniji, tako i ja doživljavam pisanje o filmovima i osjećaje otkucaja koje dijelim s vama na ovom našem zajedničkom malom kutku filmofilskog svemira.
Hvala Vam!
