Digitalni ciklus „Kaštela na filmu“ autorski je istraživački projekt koji će kroz deset tematskih tekstova obraditi i donijeti pregled filmske i televizijske prisutnosti grada Kaštela i njegove okolice. Ciklus obuhvaća analize igranih i televizijskih projekata snimanih na području grada, istraživanje filmske baštine, predstavljanje filmskih djelatnika povezanih s Kaštelima te razmatranje potencijala grada kao buduće filmske destinacije. Cilj programa je prije svega sagledati i promišljati o Kaštelima kao filmskom prostoru u smislu scenografije, simbola te kao nevjerojatno transformabilnoj kulisi i kao zajednici koja sudjeluje u stvaranju audiovizualne kulture.
Kada govorimo o filmskoj estetici samih gradova, možemo reći da postoje dva tipa. Prvi tip možemo opisati kao neutralne prostore unutar samih gradova koji služe radnji audiovizualnog djela, ali je direktno ne oblikuju. Drugi tip estetike grada na filmu čine prostori koji kao da su unaprijed stvoreni za filmski kadar. Posjeduju vlastitu dramaturgiju, ritam, teksturu i karakter. Takvi gradovi sami po sebi ne izgledaju kao scenografija, nego kao već gotov filmski kadar. Mnogi bi pomislili da su zbog opisa takvi prostori savršeni, no njihova čar nije u tome. Posebnost takvih mjesta je u tome što u sebi nose slojeve vremena, kontraste identiteta i atmosferu koja nadilazi svakodnevicu. Kaštela pripadaju upravo takvim prostorima, ali u sebi imaju moć pred kamerom transformirati se u neko drugo vrijeme, mjesto i priču. U nastavku donosimo detaljnu analizu zbog čega Kaštela već desetljećima ulaze u kadar te na koji način Kaštela posjeduju izniman vizualni i produkcijski potencijal.
Prva karakteristika po kojoj se Kaštela ističu definitivno je geografski položaj grada koji se nalazi između planine i mora, između povijesnih jezgri i suvremenih transformacija. Kaštela su smještena između Splita i Trogira, uz obalni pojas Kaštelanskog zaljeva u podnožju Kozjaka. Grad Kaštela sastoji se od sedam povijesnih naselja: Kaštel Sućurac, Kaštel Gomilica, Kaštel Kambelovac, Kaštel Lukšić, Kaštel Stari, Kaštel Novi i Kaštel Štafilić. Svako naselje jedinstvenu vizuru grada čini kroz svoju urbanističku strukturu i kombinaciju fortifikacijske arhitekture, mediteranskih kala, obalnih vizura i suvremenih intervencija. Sedam povijesno povezanih naselja razvijalo se stoljećima kao prostor obrane, trgovine, pomorstva i života između mora i zaleđa. Kašteli, utvrde i kamene jezgre nastajali su kao odgovor na povijesne prijetnje i društvene promjene, dok je kasniji razvoj industrije prostoru dao novu i siroviju verziju. Sam grad uvelike se razlikuje od tipičnih mediteranskih gradova koji su najčešće kompaktne arhitekture i vizure jer Kaštela funkcioniraju linearno. Zbog ovakvog funkcioniranja Kaštela i jako dobre prometne povezanosti (obalna cesta, brza cesta te željeznička linija) grad se promatra kao svakodnevna tranzitna točka kroz koju se prolazi prema većim urbanim centrima ili turističkim ikonama Dalmacije. Ova posebna vrsta slojevitosti kakvu Kaštela danas posjeduju iznimno se ističe iz perspektive filmske umjetnosti te filmskog potencijala.
Da pojasnimo, grad nije jedinstvena urbana cjelina, nego niz mikroprostora koji se neprestano mijenjaju (od kamenih kala i mediteranskih trgova do industrijskih zona, lučkih pejzaža te samog ruralnog zaleđa pod Kozjakom). Ovakva struktura prostora Kaštelima daje gotovo montažni karakter, kao da se grad pred promatračem otvara kroz niz različitih filmskih sekvenci. Grad pred filmskom kamerom postaje prostor koji se može transformirati u gotovo svaki tip mediteranskog ambijenta bez obzira na to radi li se o povijesnoj drami ili modernom trileru. Važno je naglasiti da Kaštela nude specifičan ambijent za snimanje u smislu da u jednom trenutku kamera može pratiti kamene kuće i uske kale Kaštel Lukšića, a već nekoliko kilometara dalje otvara se pogled prema industrijskim silosima, brodogradilištima ili napuštenim skladištima. Taj prijelaz između mediteranske romantike i grubog industrijskog realizma iznimno je važan za suvremenu filmsku produkciju, osobito u eri serija koje inzistiraju na slojevitim i vizualno kontrastnim lokacijama.
Druga karakteristika koja izdvaja Kaštela od drugih je more koje postaje filmska kulisa i dramaturški element. Kaštelanski zaljev jedan je od ključnih vizualnih motiva prostora. Vrijednost zaljeva u vizuri nije samo u panoramskoj ljepoti, već i u njegovoj funkciji kao dramaturškog okvira. Jer za razliku od otvorenih vizura koje imaju mnogi gradovi uz obalu Jadranskog mora i koje u svojim vizurama sugeriraju slobodu i eskapizam, Kaštelanski zaljev pruža zatvoreniju i intimniju atmosferu. Razlog tome krije se u planinskom masivu Kozjaka koji stvara osjećaj prirodne kulise koja zatvara horizont i prostoru (ako ga promatramo kao filmsku kulisu) daje specifičnu napetost. Odnos između planine i mora iznimno je fotogeničan jer prostor pruža velike mogućnosti za kontraste svjetla i sjena te time utječe izravno na dubinu kadra. Tako Kaštela u vizualnom smislu imaju gotovo „kinematografski“ raspored prirodnih elemenata. Na primjer, jutarnja svjetlost dolazi preko mora i stvara mekane tonove koji su idealni za prikaz melankoličnih ili intimističnih prizora kroz filmsku kameru. U popodnevnim satima sunce naglašava teksturu kamena i fasada, dok večernji kadrovi zaljeva mogu imati gotovo noir atmosferu, posebice tijekom zimskih mjeseci kada se pejzaž doima mnogo sirovijim i manje turistički „uglancanim“. Znamo da je svjetlo jedan od ključnih faktora dobre fotografije na filmu, a filmske ekipe su uvijek u potrazi za prostorima koji imaju odlično prirodno svjetlo. Kaštela u tom segmentu pokazuju izniman potencijal.
Treća karakteristika koja je definitivno najveći vizualni kapital grada Kaštela jesu kamene jezgre i tradicijska arhitektura. S obzirom na to da Kaštela nisu monumentalni gradovi poput Dubrovnika ili Splita, vrijednost Kaštela pronalazimo u intimnosti prostora koji nude. Svaki od Kaštela ima mnoštvo uskih prolaza, kamenih skalina, malih trgova i dvorišta koja izgledaju kao da skrivaju desetljeća neispričanih priča. Upravo su ovi prostori posebno važni za suvremeni film i televizijsku produkciju jer omogućuju osjećaj autentičnosti bez potrebe za velikim scenografskim intervencijama. Tako kamere u Kaštelima mogu pronaći mediteranski prostor koji nije “previše prepoznatljiv”, što u smislu produkcijskog dizajna daje veću slobodu transformacije prostora. Uz sve navedeno, Kaštela posjeduju jedinstvenu arhitektonsku višeslojnost. Mletačka arhitektura, čak i u manjem dijelu austrougarski trgovi, socijalistička urbanizacija kao i suvremeni mediteranski život postoje paralelno unutar nekoliko kilometara na području Kaštela. Ta značajka omogućuje produkcijama koje izaberu Kaštela kao kulise svojih djela da na relativno malom prostoru dobiju različite vremenske epohe i estetske značajke. Možemo tako reći da Kaštela funkcioniraju kao „prostor između vremena“. Pod tim mislimo da nisu potpuno uronjena u prošlost, ali niti potpuno modernizirana. Upravo ta fleksibilnost između prošlosti i modernizma stvara snažan potencijal za filmsku i televizijsku produkciju. Naravno, u sklopu vizure grada neizostavan su dio povijesne jezgre, kašteli i industrijska zona koja je svojevrsna scenografija samog grada. Zbog opsežnosti i važnosti ovog dijela vizualnog kapitala Kaštela, ovi dijelovi dobili su posebnu tematsku cjelinu koju ćemo obraditi u jednom od narednih tekstova.
Važno pitanje koje se nameće u filmskom stvaralaštvu leži u fotogeničnost prostora. Fotogeničnost prostora nije samo pitanje ljepote koju isti pruža. Fotogeničnost proizlazi iz odnosa svjetla, materijala i dubine samog prostora. Tu Kaštela posjeduju posebnog asa u rukavu jer Kaštela imaju iznimno bogatu teksturalnost (kamen, metalne konstrukcije, nerijetko hrđave, more, stare fasade, kale, industrijske površine i vegetacija). Upravo ovakve površine kroz kameru postaju vizualno bogati kadrovi. Neizostavan segment i vrijednost dakako je mediteranska klima koja omogućava velik broj sunčanih dana, ali i specifične atmosferske promjene tijekom zime. Pod time mislimo da Kaštela tijekom zimskih mjeseci razbijaju mit Dalmacije kao prostora vječnog ljeta. Jugo, magla nad zaljevom, prazne rive i tamni tonovi mora daju posebnu atmosferu koja je idealna za drame i trilere. Tako Kaštela nisu nužno samo ljetna filmska destinacija, nego prostor iz kojeg se kroz cijelu godinu može izvući puni emocionalni spektar u filmskom smislu.
Kaštela su danas mnogo više od puke tranzitne točke između dva grada. Zadnjih godina grad se profilira kao prostor slojeva, prijelaza i kontrasta koji međusobno balansiraju naslijeđe povijesne obrane, industrije i suvremenog mediteranskog života. Zato Kaštela djeluju filmski i lako mogu postati idealna filmska kulisa. Bogatstvo Kaštela za filmsku produkciju nije monumentalnost niti turistička spektakularnost, nego atmosfera i osjećaj prostora u kojem se nisu izgubili tekstura i identitet u današnjem procesu modernizacije. Suvremeni film i televizija sve više traže upravo takve lokacije, one prostore koji mogu nositi priču i prije nego što se glumci pojave u kadru. U Kaštelima kamera može pronaći različite epohe, emocije i žanrove. Filmska industrija tako Kaštelima pruža mogućnost valorizacije prostora i načina na koji isti doživljavamo. Film tu ne postaje medij koji dokumentira prostor, nego ga na svojevrstan način reinterpretira, daje mu novo značenje i uvodi ga u širi kulturni imaginarij. U tom smislu Kaštela nisu samo moguća filmska kulisa, već grad koji je tek počeo otkrivati vlastiti filmski potencijal.
