Umro je je još jedan redateljski gigant – Peter Bogdanovich. Moram priznati kako me vijest o njegovoj smrti zbilja pogodila, ponajviše zato jer sam posebno vezan upravo za njegove filmove, pogotovo za meni najdraži – “The Last Picture Show”. Bio je nominiran za dva Oscara, i to upravo za taj film, a osim “Posljednje kino predstave”, režirao je hitove kao što su “What’s Up Doc?” i “Paper Moon”. Preminuo je u svom domu u Los Angelesu, u 82. godini života.
Malo je poznato kako je Bogdanovich bio ugledni novinar, pa je tako izdao monografije o Orsonu Wellesu, Howardu Hawksu i Alfredu Hitchcocku. Prije nego je postao poznati redatelj, odgojio je jednu cijelu generaciju studenata uz svoje viđenje sedme umjetnosti. Samo si zamišljam koja je to morala biti čast da slušaš predavanja jednog takvog redateljskog giganta. Bogdanovich je bio veliki filmofil, a pisao je i filmske kritike, pa je tako na poziv Rogera Cormana, koji mu je i ponudio posao redatelja, snimio svoj prvi film nezavisni film “Mete”.
Bogdanovich je bio redatelj prepoznatljiva stila, u tolikoj mjeri da biste znali da gledate njegov film i to bez da vidite njegovo ime na uvodnoj špici. Prepoznatljiv redateljski potpis bio je toliko prepoznat među filmofilima, baš poput njegovog izgleda i fizičke pojavnosti. Nema nikakve sumnje kako mu je upravo “The Last Picture Show”; film koji je dobio čak osam nominacija za Oscara priskrbio zvjezdanu slavu i ulazak među redateljsku hollywoodsku elitu. Međutim, Bogdanovich tu nije stao, pa nakon toga režira komediju “What’s Up Doc?” (1972.), s Barbarom Streisand i Ryanom O’Nealom u glavnim ulogama, a godinu dana nakon toga i “Paper Moon” (1973.), također s O’Nealom i njegovom kćeri Tatum (koja je osvojila i Oscara za najbolju sporednu glumicu).
Paralelno s filmskim uspjehom, pod povećalom javnosti našao se 1980. godine za vrijeme snimanja filma “They All Lughed”. Naime, upravo je u to vrijeme Bogdanovich započeo aferu sa glavnom glumicom, Playboyevom zečicom Dorothy Stratten. Nedugo nakon snimanja filma, Dorothy je ubio njen suprug Paul Snider, te je nakon toga počinio samoubojstvo. Bogdanovich je zatim otkupio film od filmskog studia, te ga je odlučio sam distributirati, ali film je doživio veliki neuspjeh kod kritike i publike, tako je da ubrzo Bogdanovich proglasio bankrot. Četiri godine nakon toga, Bogdanovich je napisao knjigu “The Killing of the Unicorn: Dorothy Stratten 1960-1980”, u kojoj je veliki dio krivnje za smrt glumice svalio na Hugha Hefnera, tvrdeći da je osnivač Playboya izazvao Sniderov bijes kada mu je zabranio ulazak u njegovu vilu.
“Samo morate snimati filmove i nadati se najboljem”
Upravo to je najbolje znao raditi Peter Bogdanovich, što dokazuju naslovi poput Nickelodeona (1976.), filma koji je savršena posveta nijemom filmu sa Ryanom O’Nealom i Burtom Reynoldsom u glavnim ulogama, zatim “Saint Jack” (1979.), u kojem je Ben Gazzara glumio vlasnika bordela u Singapuru, Maska (1985.), s Cher u glavnoj ulozi, te Texasville (1990.), svojevrsni nastavak “The Last Picture Showa” koji nije uspio ponoviti uspjeh originala. Nedavno je Bogdanovich režirao komediju “She’s Funny That Way (2014.)”, s Owenom Wilsonom i Imogen Poots u glavnim ulogama, te dokumentarac “The Great Buster”, o legendi nijemog filma Busteru Keatonu.
Bogdanovich je bio veliki prijatelj s Orsonom Wellesom, pa je tako upravo on zaslužan što je njegov nedovršeni film “Druga strana vjetra” ugledao mrak kino dvorana, i to na filmskom festivalu u Veneciji. “Druga strana vjetra” prikazuje posljednji dan u životu ostarjelog filmskog redatelja, kojem na proslavu dolaze gosti kako bi pogledali njegov najnoviji film.
“Osjećam se kao da sam napravio mnogo grešaka u životu” – priznat će Bogdanovich svom prijatelju Wellesu.
Iskreno, ne znam čovjeka koji ne radi greške, vjerojatno ih je i Bogdanovich, kako to i sam priznaje, napravio mnogo, ali jednu sasvim sigurno nije – onu kada se odlučio baviti filmom.
Svoju “Posljednu kino predstavu si odigrao”; ali ćeš zato zbog one filmske živjeti vječno u srcima mnogih filmofila. U mome sasvim sigurno hoćeš.
Počivao u miru, gromado.
