Živite li u gradu pod Marjanom ili ste samo turistički u obilasku, destinacija koju jednostavno morate vidjeti su splitske Prokurative. Osim što ćete uživati u ovom biseru arhitekture, ovo posebno mjesto u svom kompleksu ima restoran-kavanu “Bajamonti” koja svojim gastro specijalitetima pruža vrhunski užitak za svačija nepca. Sigurno se sada pitate zašto ja sve ovo pišem na portalu koji prezentira sedmu umjetnost i sve vezano za istu? Kao i obično odgovor se krije u pitanju.
Naime, svaki puta kada smo moj kinoljubac i ja šetali tim dijelom grada, prisjećali smo se s velikom dozom nostalgije kako je upravo na Prokurativama bilo smješteno kultno kino Marjan, mjesto uz koje mnogi splitski filmofili vežu mnoge lijepe uspomene. Nažalost, kino je prestalo s radom, i to prvenstveno radi činjenice da su ga gotovo svi zaboravili, baš kao i ostala dva gradska kina Teslu i Central. Publika više nije čekala mjesto u redu, već je mjesto u kinu čekalo publiku, onu istu koja je sva ta kina iznevjerila.
Srećom, restoran nije zaboravio na kultno kino, što je i glavni razlog zašto pišem ovaj tekst. Osim nostalgije za kinom Marjan, pogledi su nas vukli kroz prozore tog kultnog mjesta jer bi uvijek vidjeli pravu filmofilsku sliku. Naime, Bajamonti u svom interijeru ima oslikane zidove filmskim motivima i kino postere kultnih klasika. Znali smo da moramo otići jedan dan posjetiti to mjesto, te iz prve ruke uživati u ambijentu koje pruža. Idealna prilika se pružila na rođendan mog kinoljupca i stvarno je ispalo upravo tako – (filmofilski) idealno.
Da je tu nekada bilo kino, svjedoči unutrašnjost restorana/kavane na čijim se zidovima nalaze pomno odabrane slike iz filmske prošlosti. Ako ste čitali našu rubriku „Kina diljem svijeta“ i članak o kinu Stella u Dublinu, interijer Bajamontija bi vas mogao podsjećati upravo na taj duh davno zaboravljenih filmskih vremena.
Ime Bajamonti dano je je u spomen na jednog od najzaslužnijih splitskih gradonačelnika, Antonia Bajamontija, koji je na mjestu današnjeg restorana-kavane 27. prosinca 1859. podigao najsuvremenije dalmatinsko kazalište 19. stoljeća “Teatro Bajamonti”, u to vrijeme najveće kazalište u Dalmaciji kapaciteta 1.500 sjedišta, a dio tog kompleksa bila je kavana te čitaonica.
Teatro Bajamonti su projektirali ugledni arhitekti onog vremena, Gianbattista Meduna iz Venecije i Miho Klaić iz Splita. Kazalište je izgorjelo nekoliko desetljeća kasnije, točnije 15. svibnja 1882. godine, te je u njegovu prizemlju otvoreno kino, dok je trg i dalje nastavio biti važnim kulturnim mjestom svih Splićana.
Restoran Bajamonti je počeo s radom od 2011. godine, a vlasnici su pri uređenju prostora odlučili zadržati neke sekvence koje su dobili u baštinu od kina, što je zbilja za svaku pohvalu. Kavana ima dvije etaže, a na gornjoj etaži je i restoran. Kapacitet objekta je 160 mjesta, a za ljetnih mjeseci je ispred kavane na trgu postavljen i štekat. Na jednoj strani kavane je i ostakljeni pušački dio sa devet stolova. Na donjoj etaži nalazi se pozornica na kojoj se izvode brojni nastupi izvođača te preformansi “Cabaret a la Cartea” koji zabavljaju brojnu publiku, te klavir koji ambijentu daje notu nostalgije. Zanimljiv je i jelovnik restorana koji je kombinacija tipične mediteranske i dalmatinske kuhinje, baš kao i jakog talijanskog i francuskog utjecaja, posebno zbog maštovite ponude raznih hladnih predjela i salata.
Međutim, za dvoje filmofila poput nas, filmofilski osjećaj kojim smo disali od samog ulaza, preko ugodnog vremena provedenog u mjesto filmske povijesti, pa sve do nostalgičnog osjećaja dok smo gledali filmske postere kultnih filmova kao što su Casablanca, La Dolce Vita, Doručak kod Tiffanyja, Prohujalo s vihorom, Div, Muškarci više vole plavuše, glavni su razlog zašto ćemo se uvijek vraćati u Bajamonti. Osim ugodnog ambijenta koji je začinjen posterima sa baštinom kultnog kina, treba također pohvaliti uslužno osoblje koje nam je i dopustilo da se malo intimnije podružimo sa našim omiljenim filmskim ikonama, poput Humphreya Bogarta i Audrey Hepburn.
Ako bi postojao filmski poster kojim bi se najbolje moglo opisati ovo mjesto, onda bi to svakako bio onaj za film “La Dolce Vita”, redatelja Federica Fellinija. Uistinu, biti dio ambijenta Bajamontija, doslovno svira život na klaviru u najljepšim mogućim notama, te vam stvara osjećaj kao da ste upravo u nekom od tih filmova. Klavir koji se nalazi u restoranu kao da vas tjera da svirate u mašti neki svoj svijet. Naš je, naravno, bio najljepši i najčarobniji – onaj filmski. Jer na neki način Bajamonti i jeste upravo to – mjesto koje diše nostalgiju filma.
