Unfaithful – strast Diane Lane i Oliviera Martineza

“There is no such thing as a mistake. There are things you do, and things you don’t do.”

Sjećam se kako sam prvi put ovaj film pogledao negdje u srednjoj školi. Ne znam točno koji sam bio razred, ali zato sigurno znam da sam nakon gledanja bio ludo zaljubljen u Diane Lane. Diane je u punom smislu te riječi savršena žena i gledati je u bilo kojem filmu zaista je poseban užitak. Kad je u pitanju film “Nevjerna”, redatelja Adrian Lyna, onda je taj gušt još veći. Prva misao koja mi padne pa pamet kada god mi netko spomene ovaj film upravo je Diane Lane. Ne samo zbog njene fizičke privlačnosti, već i zbog svega što njen lik kao takav predstavlja u filmu. Jer, bez obzira kojeg spola bili, svi se mi u jednom trenutku možemo pronaći u njoj. Ne u smislu njenog čina u filmu, već zbog onoga čemu taj čin prethodi.

Bilo bi pogrešno misliti kako je ovo film isključivo samo o nevjeri, baš kao što sam naslov sugerira. Da, nevjera jest u fokusu same radnje, ali ako pogledate malo šire, onda ćete shvatiti kako je on puno više od toga. Ovo je prije svega film o žudnji, želji, ali i odgovornosti svakog pojedinca. Svi mi imamo neke žudnje koje nam prolaze kroz misli. Iste te žudnje nam se često mogu staviti na kušnju, ali onda je samo na nama izbor da li ćemo biti dovoljno (ne)odgovorni da se tome odupremo ili pak prepustimo. Mišljenja sam kako svaki pojedinac ima moć, bez obzira u čemu se ta moć manifestira. Razmislite samo koliko toga mi kao pojedinci možemo napraviti, ali to ipak ne učinimo jer se bojimo posljedica tih (ne)djela. Upravo ta (možebitna) kazna koja nas pronađe, ako budemo uhvaćeni na djelu, najčešće nas i sprječava u tim našim tajnim i skrivenim žudnjama. Ali što ako bismo znali da nećemo biti uhvaćeni, da li bismo se onda isto tako ponašali? Upravo zbog tog neznanja ljudi se često i prepuštaju svojim skrivenim mislima, baš zbog tog uzbuđenja koje te iste misli pretvorene u djelo nose sa sobom.

Kada je u pitanju sam čin nevjere, moj je osobni stav kako je to zapravo čin izdaje prema partneru. Razumijem da netko može imati seksualnu želju prema nekoj drugoj osobi, to je sve ljudski, ali na pojedincu je hoće li tu želju ostvariti u djelo ili ne. To je ona odgovornost o kojoj pričam. Mišljenja sam da, ako imaš već želju za nekim drugim, onda budi barem fer pa to priznaj osobi s kojom si u vezi, pa onda spavaj s kim hoćeš i koliko hoćeš. Ali jebiga, kada bi to bilo tako jednostavno, kao što je to lako napisati, onda nevjera uopće ne bi bilo. Upravo je zbog toga ovaj film u tom pogledu tako dobar. Jer na najbolji mogući način prikazuje sve faze nevjere, od početka, pa sve do kraja.

Film počinje jako mirno kada upoznajemo glavne likove, odnosno supružnike Sumner koje su portretirali već spomenuta Diane Lane, te Richard Gere u ulozi njenog supruga. Sam taj privid savršenog para mogao bi se opisati kao plovidbom mirnim morem, da bi vas odjednom iznenadila oluja koja vas uvuče u priču filma iz koje ni sami niste sigurni kako želite da završi. Ili želite li uopće da završi. Ta oluja je najbolje figurativno prikazana u sceni kada se “nevjernici” prvi put upoznaju. Trenutak kada Diane Lane hoda zabačenom ulicom dok joj vjetar mrsi kosu i kaput, može se opisati u samo dvije rijeci – čisti sex. Kakva Merlinka i njeno dizanje haljine, scena u kojoj se Diane bori s vjetrom možda ne zvuči toliko seksipilno, ali to je samo zato što se to ni ne može opisati na pravi način. Ta scena se jednostavno treba doživjeti. U tom trenutku ona upoznaje mladog Paula s kojim odmah osjeti onu seksualnu privlačnost.

Ono što je Diane Lane u ovom filmu bila za pripadnike muškog spola, to je bez ikakve sumnje Olivier Martinez bio za naše ljepše polovice. Olivier zbilja posjeduje dozu privlačnosti, te je vrlo lako zamisliti mnoge žene kako mu padaju u krilo, baš zbog tog njegovog šarma. Međutim, ono što njega, pored fizičkog izgleda čini privlačnim za lik kojeg glumi Diane, zapravo je način na koji se on njoj predstavlja.

“Živi trenutak”.

Paul nije tipični đikan koji će curu samo oduševiti mišićavim tijelom, on posjeduje puno više od toga. On će joj citirati odlomke iz svojih omiljenih knjiga, pa će joj u jednom trenutku reći da živi trenutak u kojem se nalazi. Da uživa u njemu. To je zapravo ono što nju najviše muči. Ona zna da ima puno toga za izgubiti, ali trenutak u kojem se nalazi jednostavno je nešto u čemu uživa, te baš zbog toga, barem na kratko, zaboravlja na sve ostalo.

Postoji jedna odlična scena u filmu, meni osobno najdraža, kada Diane sjedi u vlaku i kada proživljava čitav niz emocija u sebi. Obožavam takve scene kada glumica ne treba izgovoriti niti jednu jedinu riječ, već je njeno lice dovoljno da bismo mogli pročitati što proživljava. Mišljenja sam kako je baš zbog te scene i bila nominirana za Oscara u kategoriji najbolje glavne glumice. U njoj vidimo Diane kako osjeća krivnju, ali i uzbuđenje zbog onoga što je napravila. Ona u isto vrijeme plaće i smije se. U tom trenutku, cijeli jedan “švedski stol emocija” ona servira nama kao gledateljima.

Kada smo već kod glumačkih izvedbi, onda se moram gadno preispitati kada je Richard Gere u pitanju. Iako mi nikad nije bio među dražim glumcima, primijetio sam kako su mi neki filmovi u kojima baš on glumi jedni od najdražih. I zato bez obzira što mi možda nije subjektivno drag, moram priznati kako je objektivno u karijeri imao jako dobre uloge, među kojima je i ova u filmu Nevjerna. Gere je u filmu sporedni lik, sasvim prigodno, rekao bih. Međutim, iako sporedan, ono što on predstavlja, itekako je važno. Iako se na prvi pogled može činiti kako je njegova pojava zapravo metafora za krivnju radnje njegove supruge, činjenica jest da mi ne znamo puno o njemu. To bih možda izdvojio kao glavnu manu filma, nedovoljno upoznavanje s njegovim likom. Doduše, ne znamo puno ni o “nevjernicima”, ali za njih možemo samo pretpostaviti što ih vuče prema odnosu koji su međusobno stvorili. Možda se to i ne treba gledati kao manu, već kao neku dozu misterije koja film čini još više napetim za gledanje. Ne znam, ni sam nisam siguran.

Nevjerna zaista jeste film koji ima tu napetost i to je ono što mi se najviše sviđa. Počevši od one seksualne, pa sve do one filmične, gdje sami zamišljamo gdje će nas upravo ta erotičnost na kraju dovesti. Kada sam već spomenuo seksualnu napetost, onda moram reći kako su Diane i Martinez bili pravi melem za oči u svim zajedničkim scenama, pogotovo Diane. Seks scene u nekim dijelovima jesu eksplicitne, ali to je nešto što savršeno odgovara samoj atmosferi filma. Kada napetost postane još veća, tako i njihov odnos postaje još intenzivniji, baš kao i seks.

Mnogi filmofili ovaj film znaju uspoređivati s filmom “Fatalna privlačnost” istog redatelja. Moram reći kako sličnosti itekako ima, tako da ta usporedba itekako stoji, iako je ovo zapravo remake filma “Nevjerna žena” redatelja Claudea Chabrola. Ako se mene pita, ovaj film je puno bolji i to na više razina. Adrian Lyne je također redatelj kojem želim posvetiti posebnu pažnju. Vjerovali ili ne, upravo je “Nevjerna”, film koji je snimio prije 20 godina, za sada njegov zadnji koji je snimio u karijeri. Režiser koji ne snima puno, ali u koji u svojoj filmografiji ima naslove koji su davno postali kultni. Od Flashdancea, Devet i pol tjedana, Fatalne privlačnosti, Jakobove ljestvice, Lolite, pa sve do Nemoralne ponude i Nevjerne.

Lyne je zbilja redatelj koji ima taj poseban filmofilski potpis po kojem ga možemo prepoznati, tako da me baš oduševila vijest da mu ove godine izlazi novi film – Deep Water. Nadam se samo da glupa korona neće odgoditi izlazak i tog filma, ali kako je krenulo, ništa me ne bi čudilo. Dok čekamo nestrpljivo njegov novi film, ne preostaje nam ništa drugo, nego da se vratimo njegovim prijašnjim radovima koji će nas podsjetiti zašto je u žanru erotskog trilera jedan od najboljih u svom poslu. Za početak, možemo početi s ovim filmom. Nevjerna je u tom smislu zaista film koji nudi sve što dobar erotski triler može i treba ponuditi. Napetost, uzbuđenje, strast, žudnju i želju. Kada tome pridodate sexy Diane Lane, misterioznog i markantnog Olivier Martineza, onda vam bolja pozivnica za ovaj film zbilja nije potrebna.