Unbreakable

“Znaš li koja je najgora stvar od svih? Kada ne znaš koje je tvoje mjesto na ovom svijetu, odnosno kada ti je nepoznata sama svrha postojanja. To je najgori osjećaj ikad.”

Prije dvije godine obilježila se točno dvadeseta godišnjica od izlaska ovog, ako se mene pita, kultnog filma redatelja M.Night Shyamalana. Puno je razloga zašto ovaj film smatram kultnim, ali ponajviše zato što je bio ispred svog vremena, što je sada s ovim vremenskim odmakom itekako jasno i vidljivo. Da biste mogli razumjeti veličinu i važnost bilo kojeg filma, onda ga je važno staviti upravo u taj kontekst. Kada je u pitanju film Neslomljivi, onda nema nikakve dvojbe kako ga vrijeme nije slomilo, već upravo suprotno, učinilo ga je još jačim i snažnijim.

Međutim, kada je film tek došao u kina, to se nikako nije tako činilo. Ljudi su ga sasvim pogrešno, što nažalost i dalje rade, uspoređivali sa Šestim čulom, velikim hitom istog redatelja. Po meni su takve usporedbe apsolutno nepotrebne. To vam je isto kao da uspoređujete Titanic i Terminator, samo zato jer ih je režirao isti redatelj. Slično je i sa Šestim čulom i Neslomljivim. To su potpuno dva različita filma i svaka usporedba je bespotrebna, da ne upotrijebim neku težu riječ. Međutim, jasno mi je i zašto su se one dogodile. Naime, nakon što je oduševio filmski svijet sa Šestim čulom, te na filmsko nebo stavio zvijezdu zvanu “Shyamalanov twist”, jasno je zašto su ljudi slična očekivanja imali i od ovog filma. Nažalost, u vrijeme izlaska, ovaj film nije bio ni izbliza prihvaćen kao Šesto čulo, ali to ga u mojim očima samo čini još više važnijim i vrijednim.

Koliko je ovaj film utjecao na mene najbolje ću okazati, a kako drugačije, nego upravo na vlastitom primjeru. Naime, kada sam ga još u osnovnoj školi prvi put gledao u kinu, bio mi je užasno dosadan, toliko da sam se posvađao s prijateljima koji su inzistirali da upravo taj film gledamo u kinu. Zašto kažem da je utjecao na mene? Pa zato što upravo ovaj film najviše vežem uz filmofilsko odrastanje. Naime, svaki put kada me netko pita zašto imam običaj gledati isti film nekoliko puta, uvijek mu spomenem ovaj naslov. Jer upravo je primjer Neslomljivog najbolji dokaz kako se filmovi ne mijenjaju, ali se mijenjamo mi kao osobe, odnosno sazrijevamo, pa ih tako drugačije doživljavamo. Tako sam i ja Neslomljivog od apsolutnog užasa i želje da se potučem sa prijateljima, jer su me nagovorili da idem gledati ovaj film u kino, došao do toga da ga smatram remek djelom i filmom koji mi je na listi najboljih filmova ikada. U tome i jeste zapravo ljepota filmova, odnosno sedme umjetnosti kao takve.

Meni je zbilja zanimljivo bilo čitati recenzije iz onog vremena kada su se kritičari u velikoj većini iživljavali na filmu, da bi sada taj isti film gledali sasvim drugačijim očima. Ne krivim ih, jer sam i sam bio takav. Ali ja sam tada bio mulac koji je u filmu želio samo gledati dobre ženske, što mi je bilo dovoljno da mi film bude dobar, tako da imam ispričnicu. Ovo su ipak bili ozbiljni kritičari, koji ipak nisu u tom trenutku prepoznali vrijednost ovog filma. Da biste uopće razumjeli o čemu se tu radi, treba se vratiti u to vrijeme prije dvadeset godina.

Naime, ovaj film je izašao prije cijele ove Marvel i DC histerije, odnosno haranja stripovskih filmova kino tržištem. Imali ste prije toga filmove o Batmanu i Supermanu i to je u suštini bilo to. Snimiti u to vrijeme ovakav film o nekom nepoznatom liku sa superjunačkim moćima, bilo je izuzetno hrabro od strane Shyamalana. Nažalost, rizik mu se nije isplatio jer ljudi, baš kako sam prethodno napisao, većinom nisu prihvatili taj film. Ironije radi, da se takav film snimi danas, siguran sam da bi doživio sve moguće pohvale, baš zato jer bi bio drugačiji u moru sličnih superjunačkih filmova. Ali to tako valjda mora biti sa kultnim filmovima, jer puno njih je tek sa vremenom dobilo zasluženo vrijednost i priznanje. Jedan od takvih je i Neslomljivi.

Ali moram ipak nešto posebno naglasiti. Naime, za sve one koji još nisu gledali Neslomljivog, neću reći kojem filmu u budućnosti on prethodi, ali moram kazati kako mi strašno idu na živce oni pametnjakovići koji su se hvalili kako su oni prije točno dvadeset godina predvidjeli plan M.Night Shymalana koji je imao za trilogiju filmova vezanih uz temu koju obrađuje u Neslomljivim. To sranje možete prodavati filmskim turistima, ozbiljnim ljudima nikako.

Najbolji opis ovog filma dao je upravo Quentin Tarantino koji ga je opisao kao priču o Supermanu koji živi na zemlji, a koji ne zna da je Superman. U tom smislu je jako bitan onaj citat koji sam napisao u uvodu teksta. U njemu se nalazi sva složenost ovog filma, odnosno način na koji bismo ga trebali promatrati. Ništa u ovom filmu nije jednostavno, a ponajviše ne tema ljudskog postojanja. Siguran sam da ste si svi vi barem jednom postavili to pitanje sami sebi, tako da se u tom smislu itekako možete poistovjetiti sa David Dunnom, likom kojeg glumi Bruce Willis.

David je osoba koja je jedina preživjela željezničku nesreću i ne samo to, jedini je koji se iz toga izvukao bez jedne jedine ogrebotine. U tom trenutku se mi zajedno sa njim upoznajemo sa nečim nepoznatim. Znamo da je poseban, ali baš kao i on, ne znamo uopće o čemu se radi. Tu dolazimo do onog užasnog osjećaja neznanja, samo što je kod slučaja David Dunna to još više izraženo. Kako ga sve više zajedno upoznajemo, to zajedno shvaćamo kako imamo moć koja je neiskorištena, ali koja je itekako potrebna, samo nismo sigurni kako i na koji je način upotrijebiti. Govorim o sebi i Dunnu kao jednoj osobi, ne zato što si umišljam da sam superjunak, jer to je način na koji sam ja doživio njegov lik. Njegovo putovanje i sazrijevanje je bilo i moje putovanje i sazrijevanje.

Međutim, koliko god on bio polako upoznat sa svojom posebnošću, toliko ga užasava jedna druga činjenica. Naime, ako je on taj pozitivac sa nadljudskim sposobnostima, onda mora postojati i njegova sušta suprotnost. Njegova potraga ga vodi prema liku gospodina Elijah Pricea, a kojeg u filmu glumi genijalni Samuel L. Jackson. On je sve suprotno od Davida Dunna, njegovo tijelo je lomljivo baš poput stakla. Međutim, to saznanje ne pomaže previše Davidu, jer je i sam svjestan kako su svi ljudi drugačiji od njega, a to što postoji netko tko je plus na bateriji njegovom minusu, apsolutno mu ništa ne govori. To ništa nije govorilo ni meni dok sam gledao film, ali sam zato imao osjećaj jeze prilikom svakog njegovog pojavljivanja. Ne znam zašto, ali njegova pojava i izraz lica su bili na više razina uznemirujući, što je u velikoj mjeri zasluga i odlične glume Samuel L. Jacksona.

Kada smo kod glume, onda moram reći da je Bruce Willis u ovom filmu genijalan. Ako mene pitate, smatram kako mu je ovo daleko, bez ikakve konkurencije, najbolja uloga u karijeri. Uloga čovjeka koji pati, ali i koji je u potrazi za smislom postojanja, naprosto je savršeno portretirana kroz svaki njegov pokret, bilo kroz riječi, bilo samo kroz izraze lica. Svatko tko misli da je Bruce osrednji glumac za akcijske filmove, trebao bi da pogleda ovaj film. Uvjeravam takve da bi brzo promijenili mišljenje.

Pored odlične glume, moram pohvaliti i odličan soundtrack filma skladatelja James Newton Howarda. Glazba u ovom filmu je naprosto očaravajuća, te je u potpunom skladu sa radnjom filma. Dok sam gledao ovaj film imao sam osjećaj kako riječi uopće nisu bile potrebne. Da je kojim slučajem redatelj snimio film bez ijednog izgovorenog slova, glazba bi bila dovoljna da se upoznamo sa svim onim što likovi prolaze kroz samu radnju filma. Takva moć glazbe je ono što filmove poput Neslomljivog čine upravo takvim – moćnim.

Neslomljivi je film koji je jako složen, pa u tom pogledu posebne pohvale idu prema redatelju Shymalanu. On je jedan od onih “voliš ili mrziš” likova, a ja s ponosom mogu reći kako spadam u ovu prvu skupinu. Da, imao je on i loših filmova u karijeri, ali ono što ja najviše cijenim upravo je njegova originalnost. Ta originalnost je danas više nego potrebna, pogotovo kada se rade filmovi na isti i sličan kalup. Baš zato sam napisao da je kojim slučajem danas snimio ovakav film, bio bi hvaljen do neba. I to zasluženo, bez ikakve dileme. Ali sama činjenica kako je tip filma kakav je Neslomljivi snimio toliko godina prije, dovoljno govori o njegovom skoku iznad vremena. Meni se posebno svidio način na koji je snimio ovaj film, odnosno pažnja koju je posvetio svakom detalju u filmu. Danas, kada znamo da je Neslomljivi bio dio puno veće i šire priče, ne možete ništa drugo nego odati priznanje toj njegovoj viziji filmova sa toliko velikim vremenskim odmakom.

Neslomljivi je film koji otvara brojne teme, te ga baš zbog toga treba gledati kroz mikroskop, a nikako ne površno. Da li ste se ikada zapitali kako bi bilo da imate neku moć, da li biste tu moć iskoristili u dobrom ili lošem smislu. Da, siguran sam da će većina vas izjaviti kako bi to bilo iskorišteno u pozitivnim namjerama, ali tko kaže da se ne biste predomislili prvom prilikom. Znate ono, mogu se izvući, pa zašto da ne? Velika je to odgovornost, pa sve dok ne dođemo u tu situaciju, nitko od nas ne može tvrditi što bi, a što ne bi radio. Neslomljivi je za mene film koji priča o sazrijevanju. To sazrijevanje mi svakako spada među najveće vrline filma. U prvih par minuta vi doslovno znate sve o likovima u filmu, dok ih kasnije samo sazrijevate zajedno sa njima. Ja samo mogu reći kako nisam samo sazrijevao sa likovima, već i sa ovim filmom, što će ga u mojim očima uvijek činiti neslomljivim.

P.S. Ovaj mali osvrt na film posvećujem Hedwigu, odnosno njegovom imenjaku. Oni će znati tko su.