Come as you are

‘Feel good film koji morate pogledati.’

Sam pogled na plakat filma “Come as you are”, dovoljna je pozivnica za gledanje ove predivnoće od filma. Nažalost, ovo je naslov koji ni približno nije dobio pažnje kao neki puno lošiji filmovi (čitaj Ava), tako da će mnogima proći ispod radara, što je prava šteta jer se radi o filmu koji je poput lijeka za dušu, pogotovo u ovim tmurnim vremenima današnjice. I zato vam od srca preporučam da odete pogledati ovaj film u kino dok je još moguće, pronađite ga i dozvolite da se međusobno upoznate.

Ovo je film koji ne ruši samo stereotipe o osobama sa invaliditetom, već i o samom pogledu na život. Razgovarajući sa curom nakon ogledanog filma, došao sam do zaključka kako je većina nas ponekad toliko sebična i nezahvalna, iako to možda ne želimo biti. Ta sebičnost se najviše očituje kad spoznaš čime se većina nas svakodnevno opterećuje, te koliko ne cijenimo one sitnice koje život znače. I onda se pojavi ovaj film, koji ti na neki način izaziva onaj osjećaj srama jer si dozvoljavaš da ti nebitne nebitnosti utječu na život. U tom pogledu, ovaj film je jedan od onih koji nas uči životu, i to na onaj poseban način, puno bezbolniji nego protagoniste filma. Mi učimo od njih, jer nam oni na svom primjeru pokazuju koliko moramo biti sretni što smo živi, što smo tu.

Znam, zvuči jebeno patetično, ali kvragu, sjetite se kako se osjećate samo kada imate običnu glavobolju. Što prvo pomislite? Želim da prestane, zar ne? Ništa drugo nije važno. A pazite, riječ je samo o glavobolji. Zamislite onda kako biste se osjećali da je nešto puno ozbiljnije u pitanju. Npr. da ne možete hodati, da ste slijepi ili da ne možete koristiti nijedan dio svog tijela? Obične stvari koje danas uzimate zdravo za gotovo tada bi vam se činile poput znanstvene fantastike. Nažalost, malo tko o ovakvim stvarima razmišlja, sve dok im se nešto loše ne dogodi. Tek onda ljudi postanu svjesni vrijednosti životnih sitnica koje tako puno znače.

Često znam o ovim temama razgovarati sa svojom dragom, pa iako je u užurbanosti naše svakodnevnice teško o tome razmišljati, ipak oboje znamo stati i promisliti koliko smo zapravo sretni sa onim što imamo. “Obična sitnica”, poput mogućnosti da odemo zajedno pješke do našeg omiljenog kina dok razgovaramo o nekim životnim temama, mnogi će uzeti zdravo za gotovo i kao ništa posebno, ali vjerujte mi da je itekako posebno, više nego što možete zamisliti. Come as you are je remake belgijskog filma ‘Hasta la vista’ koji nažalost nisam gledao, ali svakako budem čim prije. Ako je upola dobar kao ovaj, biti ću i više nego zadovoljan.

Ovaj film prati trojicu likova; Scottya (Grant Rosenmeyer) , Matta (Hayden Szeto) i Moa (Ravi Patel) koji kreću u avanturu života sa novopečenom prijateljicom Sam, u filmu je glumi Gabourey Sidibe, Oskarom nominirana za ulogu u filmu Precious. Casting filma je naprosto pogođen u sridu, što nije bilo nimalo jednostavno, jer ipak se radi o zahtjevnim ulogama, tako da u tom smislu cijelog glumačkoj ekipi idu same pohvale.

“Svi me gledaju, ali nitko me ne vidi.” Ova moćna rečenica iz filma zapravo je najjače oružje u pogledu razbijanju predrasuda prema osobama sa invaliditetom. Koliko ste puta osjećali žaljenje svaki put kada bi na cesti vidjeli nekog momka ili curu u kolicima. Često, zar ne?

I nema tu ništa loše, sve je to ljudski, jer svakome će biti žao vidjeti mladu osobu koja je prikovana za kolica i koja ne može živjeti život punim plućima. Međutim, problem nastaje kada vidimo samo to, jer upravo je to ono što ne bismo smjeli raditi. Ovaj film nas upravo tome uči, odnosno podsjeća nas kako kolica ili bilo što drugo nikoga ne čini drugačijim od ostalih u onom ljudskom smislu. Upravo je to ono što je najvažnije u svakom čovjeku i baš to čini onu sličnost, a nikako ne razliku, koja nas povezuje. Nije uopće važno tko smo i što smo, već je bitno da svi mi imamo svoje želje, potrebe, snove…i to je nešto što nam nitko ne smije, niti može oduzeti.

Ovo je film koji se može gledati kao kombinacija filma životne ceste i komedije, ali koji na zabavan način i bez rukavica udara na teme naše svakodnevnice. Humor je u filmu doziran taman toliko da ne preraste u parodiju, odnosno u mjeri da kroz nešto smiješno spoznamo ono ozbiljno. U tom pogledu scenaristički film ispunjava apsolutno sve da bi se gledatelj osjećao ugodno za vrijeme gledanja filma, baš kako i feel good filmu ovakvog tipa i priliči. Likovi u filmu su srce i duša radnje, ali oni nisu lažno idealizirani, već su prikazani kao ljudi sa svim svojim manama i vrlinama. To je ono što se meni posebno svidjelo u filmu, upravo taj životni pristup likovima, što ih čini realnijima, kao uostalom i sam film. Svi oni imaju neku svoju ranjivost koju mi kao gledatelji otkrivamo kako ih više upoznajemo.

Ranjivost je nešto što svi mi imamo u sebi, pa tako ni junaci ovog filma nisu iznimka. Međutim, nekako mi se čini da su oni još jači po tom pitanju, jer njihove borbe nisu jednostavne, ali se oni nose sa tim zajedno, međusobno se otvarajući jedni drugima. Postoji jedna jako emotivna i moćna scena u filmu koju bih definitivno izdvojio kao nešto što ću dugo pamtiti. Naime, radi se o razgovoru dečka u kolicima koji svojoj majci govori kako se on po ničemu ne razlikuje od ostalih ljudi, te kako nema ništa loše u tome što želi iskusiti život kao i svi ostali njegovi vršnjaci. Nekako imam osjećaj kao da je redatelj htio poručiti da je to poruka ne samo njegovoj majci, već i nama kao gledateljima ne samo ovog filma, već života općenito.

Come as you are je naslov koji uspješno spaja cestu između komedije i drame, što nije nimalo lagan zadatak. Ali nije li to cesta koju svi mi svakodnevno prelazimo? Možda se fizički razlikujemo jedni od drugih, ali kada se podvuče crta, nije li upravo u toj različitosti zapravo naša najveća sličnost. U tom pogledu treba gledati i ovaj film uz koji ćemo plakati, smijati se, učiti, osjećati i slušati ili ukratko – životariti. Šaka suza i još malo veća vrića smija, danas potrebnija nego ikada prije. I zato odite u kino i pogledajte ovaj predivan film, vjerujte mi da nećete požaliti.