F9: The Fast Saga

Mislim kako nije postojao (kino) filmofil čije srce nije jače zakucalo na onaj prvi zvuk brze i žestoke filmofilije sa kojom je Vin Diesel najavio novi nastavak ‘Fast and Furious’ franšize, a koja već dvadeset godina neumorno juri kino dvoranama.

‘Više od 100 godina postoji jedno posebno mjesto na koje dolazimo zajedno. To mjesto je nas bijeg, naš poseban svijet u koji bježimo, svijet koji nas tjera na smijeh, na suze, svijet u kojem vjerujemo da je sve moguće.”

Ovako je otprilike Vin Diesel opisao moć filmova, odnosno kina. Mjesta u kojima se svaki filmofil osjeća kao da je na nekoj drugoj dimenziji, i gdje će u trenutku kada se svjetla kino dvorane ugase, sve ostalo postati nebitno. Jer tada jedino važno i bitno postaje ono što vidimo, čujemo i osjećamo na velikom i magičnom kino ekranu. Pandemija korona virusa odgodila je premijere mnogih blockbustera, tako da je njihov povratak u kina zasigurno izazvao osmijeh na lice svim kinofilima kojima su filmovi prije svega sinonim za zabavu i dobro druženje. Nažalost, takvih je druženja danas sve manje, ali to ne znači da ne postoje. Gledanost upravo ovakvih filmova dokazuje kako je ljudima dosta negative i depresije, te kako će uvijek radije izabrati ovakvu vrstu filmova kao idealno opuštanje i bijeg iz svakodnevnice.

Prošlo je točno dvadeset godina od premijere prvog ‘Fast and Furious’ filma. Da, znam, to je podatak koji me brzo i žestoko otrijezni kad je u pitanju brza i žestoka prolaznost vremena. No, to je samo još jedan dokaz koliko je ova franšiza neumorna, toliko da imate osjećaj kao da je neka akcijska verzija Benjamina Buttona, što mlađi, pardon stariji, to sve luđi. Godine prolaze, istina, međutim u tom akcijskom MMA kavezu, i dalje uživaju generacije gledatelja, bez obzira na (ne)kvalitetu pojedinih rundi, odnosno samih borbi.

Ruku na srce, baš kao što ne očekujete od Conora McGregora da vam uoči UFC borbe citira sabrana djela Williama Shakespearea, tako ni FF franšizu ne volite zato jer želite osjetiti dubinu Andreja Tarkovskog. I baš kao što ćete McGregora gledati radi zabave i njegove karizme, bez obzira koliko bio lud i ponekad nenormalan, tako ćete i FF filmove gledat isključivo radi dobrog provoda u kinu. U tom smislu F9 je savršeni kino izbor. I svatko tko ovom filmu pristupi na tako jedan opušten način, očekujući ugodno i zabavno provedeno vrijeme u kinu, sasvim sigurno neće ostati razočaran.

FF filmovi nikad nisu bili gledani, a još manje voljeni, radi nekih umjetničko oskarovskih scenarija. Ne, FF filmovi su voljeni upravo radi bolesnih ideja, precool likova, i još luđih akcijskih scena uz koje ćeš se dobro nasmijati, ali i prokleto dobro uživati, bez obzira na svu besmislenost i nelogičnost. Sa svakim novim filmom ta njihova ludost je sve više rasla, do te mjere da su i sami likovi počeli govoriti – jebote, mi nismo normalni. Ta njihova samosvijest zapravo najbolje pokazuje koliko se oni dobro zabavljaju snimajući sve te filmove, i koliko žele da se i mi kao publika osjećamo isto na toj luđačkoj vožnji. Srećom, još uvijek ima dovoljno luđaka kojima se sve to skupa sviđa, jer inače ne bi ni snimali sve te filmove. Ali opet, ima i onih koji će reći da su sa ovim novim filmom ipak malo pretjerali u svemu tome.

Okej, F9 je film koji je scenaristički pun nelogičnosti i više rupa od sira Ementalera, tu se nema šta raspravljati. Toliko se tu preokreta dogodilo, od ponovnog oživljavanja likova, pa sve do pronalaska izgubljene braće, da bi slobodno onaj Universalov logo mogli zamijeniti sa onim ‘Televisa presenta’. Razloge za tako nešto možemo tražiti u onoj ‘puno baba, kilavo dite, jer su na ovom filmu radila čak tri scenarista. Izostanak Chrisa Morgana, scenarista koji je pisao treći, četvrti, peti, šesti i sedmi dio, tako se itekako osjetio. Okej, baš kako sam rekao, nisu ni prethodni filmovi bili pisana remek djela, ali imala su taj jedan prepoznatljiv rukopis koji smo, unatoč svim greškama, svi voljeli čitati.

Ovdje su se sa tim rukopisom malo previše zaigrali. Pa ipak, nije da na tom igralištu i dalje nema djece koja će u tome znati uživati. Redateljsku palicu najnovijeg nastavka preuzeo je Justin Lin, što je po meni odmah u početku bila odlična vijest. Naime, Lin je već prije režirao treći, četvrti, peti i šesti dio franšize, a kako su mi upravo ti filmovi, posebno peti i šesti, jedni od najboljih u serijalu, razloga za optimizam je bilo i previše.

U redateljskom smislu Lin nije nimalo razočarao, jer su akcijske scene zaista režirane brzo, žestoko i moćno. Zapravo, ako ćemo gledati samo taj čisti akcijski dio, onda se ovom filmu nema šta prigovoriti. Uostalom, ovaj film se i gleda radi akcije, bez obzira koliko ona pomicala granice ludosti. Kada sam već kod režije, onda moram reći kako su mi se u filmu najviše svidjeli trenuci kada gledamo mladog Doma i njegovog brata Jakoba. Uvodna scena je jako dobro režirana i zapravo me podsjetila na one stare FF filmove, kada nisu bili ovako prebrzi i prežestoki. Ne znam, ta njihova pozadinska priča mi je imala srce i dušu, dok su Finn Cole i Vinnie Bennett, mladi glumci koji su ih portretirali, zbilja odradili jako dobro svoje glumačke role.

Nažalost, najveće razočaranje za mene bio je ‘stari Jakob’, odnosno John Cena. Da se razumijemo, on je meni precool lik, čak mi je i ovdje kao glavni negativac bio odličan izbor, ali problem je bio u tome što taj sukob između njega i Doma nikad nije dobio kulminaciju koju smo toliko čekali. Tako da mi je to više ličilo na boksački meč između Jarana i Cezara u Malnarovoj noćnoj mori, nego na dvoboj na kojem se i bazirala cijela radnja filma.

Nadalje, također sam imao osjećaj kako ovaj film želi biti miks raznih žanrova, od SF-a, preko drame i komedije, pa sve do akcije. U nekim dijelovima, posebno ako ostavite mozak na pasu, što vam toplo preporučam, to funkcionira na jedan morbidno urnebesan način. Izgleda kako su svi oni koji su sudjelovali u radu na ovom filmu, doslovno shvatili neke internetske šale na račun franšize – hoćete da odemo u svemir? Nema problema, tražili ste, dobili ste. Inače, sama ta scena je meni bila urnebesna i svatko tko je shvati ozbiljno, mislim kako bi….okej, mislim da takvi ipak ne postoje.

Prethodno sam već bio napisao kako su likovi itekako svjesni svih tih ludosti koje nam u svakom novom filmu serviraju na sve luđi i nenormalniji način. Gledajući ovaj film, imao sam osjećaj kao da toplu juhu jedem iz onog plitkog tanjura….i dok mi sve ispada po podu, ja se i dalje cerim i uživam u tome. Ali, kvragu, koliko god sve to skupa bilo nenormalno, ta formula i dalje funkcionira, evo sad već preko dvadeset godina.

Nekako imam osjećaj kako su u ovom filmu svakom pojedinom liku dali da napravi neki svoj đir tom brzom i žestokom cestom. Previše je tu priča u jednom filmu, previše uzdizanja iz pepela, odnosno povratka kako živih, tako i mrtvih. Neću vam ništa spoilat ako vam otkrijem kako voljeni Han nije mrtav, jer to ste mogli vidjeti iz samog trailera, što je opet priča sama za sebe. Današnji traileri su postali poput mini filmova koji izgledaju kao onaj kratak sadržaj koji smo znali čitati umjesto lektire u školi. Hanov povratak, ma koliko god bio emotivan, za samu priču nije bog zna šta značio, već je više napravljen da bi film što više zaradio na masovnom azijskom tržištu. Ali dobro, sve je to legitimno, pa koliko god bilo radnjom nebitno, opet mi ga je bilo drago vidjeti među ‘familijom’.

F9 radi i posvetu nekim prethodnim filmovima, posebice Tokyo driftu, čiji glavni lik također ima lipu dionicu u ovom filmu. Žao mi je šta ta ista lipa dionica nije bila namijenjena, barem ne u mjeri u kojoj te dame zaslužuju, za Charlize Theron i Helen Mirren. Mislim kako one ni izbliza nisu glumački iskorištene na pravi način, posebice jer su i kroz onu malu minutažu koju su dobile itekako pokazale koliko mogu biti brze, moćne i žestoke. Charlize na velikom ekranu je čisti štreberski seks, posebice kada je referenca na Star Warse u pitanju, a bogami ni Helen ne zaostaje previše za njom. Dapače, scena jurnjave sa ‘kraljicom’ za volanom, spada među one filmofilske orgazme koji osjetite u punoj njihovoj brzini.

Bez obzira koliko F9 u prvom redu želi zabavit publiku, mislim kako treba napisati jednu ozbiljnu zahvalnost prema svim kaskaderima koji su radili na njemu. Ako već niste, svakako pogledajte snimke na yt iza scene snimanja filma, a koje najbolje pokazuju svu strast i ljubav koju ti ljudi imaju prema svom poslu. I ne samo to, jer ako ste mislili da su FF filmovi ludi, onda se samo zapitajte tko su ti ljudi koji izvode sve te ludosti, i koji nerijetko ugrožavaju vlastiti život, samo da bismo se mi dobro zabavili. Mislim kako bismo prije nego nešto kritiziramo, sa razlogom ili ne, jednako tako trebali odati priznanje svim tim ljudima. U tom pogledu, film kinematografski izgleda odlično, posebno u tom akcijsko – koreografsko kaskaderskom smislu.

Ali opet, sve je to divno i krasno, međutim mjesto pravog Supermana medu ‘brzim i žestokim’, davno je rezervirano za jednog i jedinog Dominica Torreta. Još od trenutka kada je Letty(o) preko mosta da spasi svoju dragu, znali smo…on je taj čovjek – heroj sa nevidljivim plaštom. Dom je cool lik kojeg morate voljeti, i baš se vidi kako je Vin Dieselu itekako stalo do njega. Za Vina, ali i za sve ljubitelje franšize on zbilja jeste poput Supermana, odnosno puno više od samog filmskog lika. Obitelj je Domu sve, on živi svijetu u kojem su svi članovi familije isti, i u kojem su jedino automobili ti koji jedino čine razliku. Ali koliko god to sve zvučalo kao klišej, mislim kako rijetko tko od nas i dalje može ostati ravnodušan na one scene kada se jezgra familije nade za stolom, i kada ona prazna stolica čeka onog svima dragog, nikad prežaljenog i najposebnijeg člana familije.

F9 je film koji je poput Coca Cole. Svi znate da Cola nije bas najzdravija za piće, ali to ne znaci da nećete nakon porcije ćevapa ili dobrog komada pizze sve to žaliti upravo sa tim istim nezdravim napitkom, umjesto, šta ja znam sa ‘super zdravim’ sokom od mrkve. Iako, kako je krenulo, ne bi me iznenadilo da dođe i do dvadesetog nastavka u serijalu, radnog naslova F20, što bi bilo posebno zanimljivo, ako znamo da je F20 medicinska šifra za šizofreniju. Nema na čemu za ideju, producenti. Broj tekućeg šaljem u inbox.