The Prestige – filmska magija Christophera Nolana

Pratite li pozorno? Svaki iluzionistički trik sastoji se od tri dijela ili čina. Prvi dio zove se obećanje. Iluzionist vam pokaze nešto obično. Špil karata, pticu ili čovjeka. Pokaže vam taj predmet. Možda zatraži da ga provjerite. Da vidite da je stvaran, nepromijenjen, normalan. Ali vjerojatno nije. Drugi čin se zove preokret. Iluzionist uzima to nešto obično i s tim napravi nešto neobično. Tražite u čemu je tajna, ali nećete saznati. Jer zapravo ne gledate.
Zapravo ne želite znati. Želite biti prevareni. Ali nećete još zapljeskati jer nije dovoljno da nešto nestane. Treba to i vratiti. Zato svaki iluzionistički trik ima treći dio. Najteži dio. Dio koji se zove Prestiž.

Za opisati remek djelo kao što je to film “Prestiž”, redatelja Christophera Nolana, zapravo je sasvim dovoljno pročitati ove riječi koje Michael Caine izgovara u samom uvodu filma. Jer upravo je to Prestiž – magično djelo koji vas obuzme baš poput najboljeg iluzionističkog trika, i koji se bez ikakve dvojbe može upravo tako gledati, kao magični trik s redateljem Nolanom u ulozi glavnog iluzionista. Nolan ovaj film doslovno režira kao iluzionist, dijeleći ga na sva tri dijela magičnog trika, samo što je u ovom slučaju upravo film magični trik u kojem mi kao publika uživamo puna dva sata. Ne znam za druge, ali ja mogu za sebe reći kako sam uživao u svakom trenutku ovog prestižnog trika zvanog Prestiž.

Iskreno, kada sam se odlučio na ponovno gledanje ovog filma, mislio sam kako neće na mene ostaviti jednak dojam kao na prvo gledanje. To naravno nije ništa čudno, jer kada znaš tajnu trika, onda očekuješ da ti više neće biti zanimljiv. Međutim, moram reći kako sam se gadno prevario. Zapravo, ugodno sam se iznenadio koliko je ovaj film vrijedan ponovnog gledanja, te koliko mi je još više narastao u očima. Glavni razlog za to se krije u Nolanovom načinu na koji priča svoje filmove. Upravo to Nolana čini ponajboljim redateljem današnjice, odnosno mogućnost da vas uvede u priču baš poput nekakve magije. Zato nije nikakvo čudo da ta magija tako savršeno funkcionira u filmu o magiji kao što je Prestiž. Kada pomislite da nešto znate i da ste sigurni da ste saznali trik, Nolan vas poput budilice ujutro nemilosrdno probudi, te vam poručuje – ne gledate kako treba, skoncentrirajte se bolje.

Međutim, bilo bi pogrešno Prestiž svesti samo kao film koji se bavi mađioničarskim trikovima. Ovo je film o natjecanju, međusobnim odnosima, te tumoru današnjeg društva kao što je krađa nečijeg tuđeg. Zašto sam rekao da je krađa nečega tumor društva? Upravo zbog toga što je nevjerojatno koliko se neki ljudi, bez obzira čime se bavili, vole kititi tuđim perjem u nadi da neće biti nikad otkriveni. Iskreno, zbog toga sam se i razočarao u neke osobe, ali za takvima ne treba žaliti, već ih samo držati dalje od sebe. Kada sam spomenuo natjecanje, onda moram reći kako ono u ovom filmu nije poput onoga Laude i Hunta iz filma “Utrka života”. Ne, ovo je nešto sasvim suprotno od toga. I dok su Hunt i Lauda u tom filmu tjerali jedno drugog da budu bolji, te su se međusobno poštivali, odnos između likova kojeg glume Christian Bale i Hugh Jackman je totalno drugačiji. Oni ne samo da se ne poštuju, već je njihov odnos došao do te mjere da se ne biraju sredstva da se dođe do cilja, pa čak i pod cijenu vlastitog života.

Kada sam već spomenuo Jackmana i Balea, onda moram reći kako su obojica u ovom filmu bili na visini zadatka. Za Balea sam to i očekivao, ali Jackman mi je bio baš ugodno iznenađenje. Ne zato jer mislim da je loš glumac, već što je ovdje zbilja odigrao jednu od svojih najboljih glumačkih izvedbi u karijeri. Gledajući njih dvojicu u filmu imao sam osjećaj kao da ne glume, već da se zbilja natječu tko će biti bolji, odnosno da su to iluzionističko rivalstvo prenijeli na ono glumačko. Gledajući ovaj film, ja kao gledatelj jednostavno nisam mogao biti neutralan. Neću kriti kako sam u filmu vise simpatizirao lik kojeg je glumio Bale. Iako ni on nije lik bez mana, smatram kako je ipak u nekom trenutku znao povući granicu. Za razliku od lika kojeg glumi Jackman i koji je u svom tom bijesu i frustraciji da bude originalan, zapravo postao sve drugačije od toga.

“Nije potrebna žrtva da bi ukrao nečiji rad”.

Ovaj citati iz filma mi je svakako jedan od najdražih, ponajviše zbog toga što govori tužnu istinu. Živimo u svijetu “Kluba boraca” gdje je sve kopija kopije, pa je onda zbilja rijetko da netko bude svoj i originalan. Ali baš poput magičnog trika, ljude možeš jedan period zavaravati, ali na kraju se ipak moraju otkriti karte koje prečesto pokažu ono što mnogi ne žele vidjeti. Pored Balea i Jackmana, koji su vodiči ovog filma, zasigurno još treba spomenuti i prekrasne Scarlett Johansson i Rebeccu Hall, koje su u filmu, iako u sporednim ulogama, itekako važan faktor. Njihove uloge su drugačije, baš kao i njihovi karakteri, ali to nikako nije slučajno. One dvije su realnost i kao takve čine savršenu protutezu magiji svojih partnera. Tu je još i uvijek odlični Michael Caine, čija je naracija filma, baš kao i glumačka izvedba, savršena točka na i još savršenijeg trika. Poseban dio dojmova ovog filma želim izdvojiti i za genijalca koji je u ovom filmu glumio drugog genijalca. Gledati Davida Bowiea u ulozi Nikole Tesle bio je poseban užitak. Moram reći kako sam svaki put, kada bi se Bowie kao Tesla pojavio u kadru, bio izuzetno sretan, jer Tesla je zbilja netko na koga svi mi možemo biti ponosni. A kada takvog genija glumi genij poput Bowiea, onda su svake riječi suvišne. Tada ostaje samo kadar koji priča osjećaje lika kroz publiku.

Magija ovog filma, osim u režiji i glumi, nalazi se u još magičnijem načinu na koji su prikazani upravo ti kadrovi, odnosno scene koje doživljavamo kao trik, te koji savršeno funkcionira samostalno. Kada sve te zasebne trikove spojimo u jednu cjelinu, dobijemo prestiž, onaj najteži dio u magiji, nakon kojeg poželimo ustati i zapljeskati. Nakon što sam još jednom doživio Nolanovu iluziju, mogu s još većom sigurnošću reći kako se radi o njegovom ponajboljem filmu. Treba imati na umu kako je Nolan ovaj film snimio nakon kultnog Mementa, što nije bilo nimalo lako. Kada snimite tako odličan film kao što je bio Memento na početku karijere, onda očekivanja dodatno rastu. Nolan ne samo da ih je ispunio, već ih je sa svojim budućim filmovima itekako nadmašio. Upravo sam se zbog toga posebno veselio njegovom najnovijem filmu Tenet, kojeg sam čekao kao nikada nijedan film prije. I naravno, opet mi je ispunio sva očekivanja, te je moje poštovanje prema njemu još više naraslo. Ne samo zbog njegovog redateljskog rada, već i zbog činjenice da je upravo Tenet bio glavni razlog zašto opet možemo uživati u magiji i čaroliji filmova na velikom kino ekranu.

Za kraj samo da vam otkrijem jednu malu zanimljivost vezano za ovaj film. Naime, prva slova imena i prezimena glavnih likova tvore riječ ABRA, što je jasna iluzija na riječ abrakadabra. Prestiž u tom smislu jeste prava abrakadabra, odnosno film čija će vas magija prevariti, ali što vam neće niti malo smetati, jer ćete željeti biti prevareni.