Radical – ljubavno pismo učiteljima pobjednika Sundancea

„Želiš li učiti iz knjiga ili iz života?“

Kažu kako je od kolijevke pa sve do groba najljepše đačko doba. Istina, ima nešto posebno u vremenu kada smo svijet gledali nevinijim očima, ali nekako mi se čini kako to razdoblje u životu većine nas čine posebnim upravo ljudi koji su nam ostali u uspomenama. Često znam proći kraj svoje srednje škole i mogu vam reći kako je sam pogled na treći kat, a gdje mi je bila učionica, sasvim dovoljan da ponovno udahnem život svim tim slikama koje su me u velikoj mjeri obilježile kao osobu. No, baš kako sam prethodno napisao, sve te slike ne bi značile ništa da u njima ne postoje ljudi koji su srce i duša svih tih vječno neizbrisivih tragova u sjećanju. Tu prije svega mislim na profesore koji su mnogima od nas bili poput roditelja. Razmišljajući malo o tome s ove perspektive, mogu samo reći kako sam uistinu sretan što sam imao upravo takve „vodiče kroz život.“ Oni su bili moja inspiracija, a upravo je inspiracija jednim učiteljem i tema filma Radical, redatelja Christophera Zallae.

Priča o učiteljima koji pronalazi potencijal u učenicima više je puta viđena tema na pokretnim slikama. Sjetimo se samo kultnog filma „Društvo mrtvih pjesnika“ s nezaboravnim Robinom Williamsom u glavnoj ulozi, pa sve modernijih verzija poput filma „The Class“, pobjednika Zlatne palme u Cannesu. Možemo tu u svrstati i „Whiplash“, redatelja Damiena Chazellea, koji je, istina, imao malo brutalnije metode „učenja kroz život“, ali baš zato i jest bio poseban. Posebnost se ocrtava i kada je u pitanju „Radical“, film koji je osvojio nagradu „favorita festivala“ i to ne bilo kojeg, već onog u Sundanceu. Filmovi nekad budu poput osobe koja vas pronađe u pravom trenutku. „Radical“ je upravo jedan od takvih filmova.

Inspiriran po istinitoj priči, film nas vodi u Matamoros, pogranični grad u Meksiku. Odmah u samom početku vidimo prašnjavo, osiromašeno mjesto koje ne nudi neku pretjeranu perspektivu, posebice kada vidimo sliku kriminala i korupcije a što se čini kao svakodnevica za domaće stanovnike, bilo da se radi o starijima ili djeci. Vanjski svijet djeluje poprilično depresivno, unatoč ljepoti mjesta. Pa ipak, ta ljepota kao da pronalazi put kroz svjetlost koja probija oblake pesimizma i osvjetljava nadu koja se pojavljuje kroz lik učitelja Sergia. U možda ponajbolje režiranoj sceni, kada vidimo interijere učionice osnovne škole, zapuštene, razbacane, kroz samu pojavnost jednog učitelja odjednom osjećamo entuzijazam i život koji možda ipak nudi nadu, unatoč svim okolnostima.

Za razliku od mnogih sličnih filmova, „Radical“ uspijeva približiti emociju na gledatelja, i to tako što ga gledamo i osjećamo kroz perspektivu djece. Film gledamo dječjim očima, zarobljeni u tom njihovom svijetu. Razlog zbog kojih je taj svijet drugačiji također se nalazi u kontrastu između učionice i vanjskog svijeta. Življenje izvan zidova „učitelja života“ za njih djeluje statično, bez ikakvih mogućnosti. Pa ipak, svi ti statični prizori djeluju kao stvaranje nečeg drugačijeg, početak svijeta koji za djecu stvara „učitelj superheroj“. Gledajući njegov odnos prema djeci, njegovu energiju, posvećenost, gotovo je nemoguće ne pomisliti koliko bi bilo užasno za sve njih da nisu bili u prilici doživjeti takvog učitelja. Zbog njihovih pogleda prema njemu se i osjeća ova priča koja ima srce učitelja i dušu djece. Znatiželja djece djeluje kao metafora za istraživanje svijeta, odnosno bilo bi točnije reći radost otkrivanja. Dojam se pojačava ponajviše jer je riječ o djeci koja nikad nisu ni mogla biti djeca. No, redatelj tu ne isključuje ni odrasle koji i dalje uče, bez obzira na godine.

Glavnu ulogu u filmu, učitelja Sergija, odigrao je Eugenio Derbez. Njegova karizma može se osjetiti u svakom kadru, posebno kada je riječ o njegovom pristupu liku koji se osjeća kroz poštovanje koje ima prema djeci a koju nitko ne vidi osim njega. Ova „nevidljivost“ djece prije svega se odnosi na pristup koji prema njima imaju njihovi bližnji u vanjskom svijetu, dok im s druge strane Sergio daje na vrijednosti prvenstvo zbog sposobnosti da ih čuje što imaju za reći. On je zainteresiran za njihovu sposobnost razmišljanja. Tada i oni postaju znatiželjni, počinju sramežljivo postavljati pitanja, prihvaćaju radost učenja, a što kao rezultat stvara gubitak straha o (ne)uspjeha kao dijela života. Pa iako će Sergio u jednom trenutku reći „kako im više nije potreban“, ubrzo će shvatiti kako zapravo oni trebaju jedni druge. On im je potreban, dok su s druge strane i oni potrebni njemu, nekoga tko vjeruje u njih i tko ih čini boljim osobama. Jer, umjesto autoriteta, Sergio stoji uz njih, gleda i otkriva svijet s jednakim čuđenjem i jednakom snagom dječje znatiželje. To je ono iskreno i ljudsko što film ima u sebi.

„Nikada se nemoj promijeniti.“

Prirodnost filma najviše se oslikava upravo kroz likove, pa imate dojam kao da gledate dokumentarac. To se pogotovo osjeća kroz običan razgovor, a koji, bez obzira na ozbiljnost situacije, opet u sebi ima komičnost koja vas tjera na prikriveni nevini smijeh. Redatelj na taj način kao da želi preslikati svu tragediju i trijumf života likova. Stolovi učionice djeluju za djecu poput čamca za spašavanje, dok im učitelj istovremeno dijeli uzbudljivu lekciju kako preživjeti na površini „mora.“ Učenici tada napreduju, stječu samopouzdanje, a koje se potiskivalo zahvaljujući njihovom okruženju. Kada dobijemo intimniji uvid u taj njihov svijet, tek tada vidimo negativne učinke na njihovo školovanje. Tu svakako treba istaknuti Palomu (Jennifer Trejo), povučenu i nadarenu djevojčicu koja nikad nije imala potporu za ono za što je talentirana i prema čemu ima ljubav i strast. Iskreno govoreći, u njoj sam se itekako mogao prepoznati. Tu je i Nico (Danilo Guardiola), dječak koji je prebrzo morao donositi važne životne odluke, jednako kao i Lupe (Mia Fernanda Solis), zaljubljenica u knjige i filozofiju čiji su snovi morali biti naglo prekinuti zbog sebičnosti odraslih.

Radical je film koji uspješno prikazuje važnost učitelja u životima svih nas. I ne samo to, to je film koji istražuje zašto učenici, a čiji su životi na neki način određeni od samog rođenja, ipak moraju znati pronaći i živjeti svoje snove. Snaga priče filma leži upravo na likovima, odnosno njihovim međusobnim odnosima, a sve to kroz jedno emotivno i dirljivo putovanje koje će vas podsjetiti na prave vrijednosti života. I zato napravite čamac u kojem ćete ploviti kroz ovaj film, pozovite u njega neku posebnu osobu, i zajedno uživajte u avanturi učenja života.