Iskreno, što god da sada napišem, mislim kako ni blizu neće moći iskazati moju razočaranost odnosom koji ljudi imaju prema današnjim filmovima, posebice onima koje potpisuje Marvel i(li) DC. Često se tako u mnogim ‘raspravama’ mogu gotovo po pravilu pročitati ‘konstruktivni argumenti’ kako su to filmovi za djecu i kako je svatko tko se pali na tako nesto, a ima iznad 20 + godina, očito mentalno zaostao. Kad su u pitanju ocjene Marvel / DC filmova, onda će ‘kritičari’ argumentirano zaključiti kako je to sve obično ‘sranje’, ‘užas’, ‘smeće’ i sve ostale prigodne epitete koji se često lijepe pri opisu današnjih filmova. Da se razumijemo, nije to samo rezervirano za Marvel i DC, već i za film općenito.
Okej, postoje loši filmovi, to nitko ne kaže, ali smatram kako se i prema takvima treba odnositi s poštovanjem, jer i iza takvih filmova postoje ljudi koji su uložili sebe i sav svoj trud u nadi da će snimiti nešto dobro i kvalitetno.
Ali baš kao i sve u zivotu, često stvari ne ispadnu kako se nadamo, i to treba razumjeti. Redatelj Neill Bloomkamp je tako po vlastitom priznanju upao u tešku depresiju, nakon što je po internetu čitao sav mulj na račun svog filma ‘Chappie’, toliko da čak šest godina nije snimio dugometražni film. Mislim kako svi zaboravljaju kako su i filmaši ljudi od krvi i mesa, te im je itekako važno što publika, za koju i snimaju filmove, misli o njihovom radu.
Konstruktivna kritika je uvijek dobro došla, i mislim kako ona čak može i pomoći da se neke greške poprave i da netko kroz takav pozitivan dijalog bude bolji, ali problem je što je toga danas jako malo, dok o raspravama o filmovima da i ne govorim. Ne dao ti Bog da se s nekim ne slažeš oko filma, odmah se druga strana počne ponašati kao “uvrijeđena mlada.” Zapamtite, ako netko ima drugačije mišljenje o nečemu, to ne znači da ima nešto osobno protiv vas, već jednostavno imate drugačiji pogled na neke stvari. Nažalost, danas nema nikakvog poštovanja kako prema sugovorniku suprotnih stavova, tako i prema umjetnosti općenito.
Mene često znaju pitati – ima li neki film koji ti se ne sviđa? Da, naravno da ima, pisao sam i takve recenzije, ali sam čak i kod filmova koji mi se nisu svidjeli našao nešto što bi bilo vrijedno pohvale, i nikad ih nisam svodio na opise ‘smeće’ i sl. Ako mi i jesu bili takvi užas, barem bi se potrudio obrazložiti zašto tako mislim, pa makar kroz par rečenica, jer smatram da je to i više nego u redu prema filmašu koji ga je snimio. Naravno, to nikada nije lako, i zato mi je puno draže pisati o filmovima koji su odlični, a kako takvih ima za deset života, onda inspiracije nikad ne nedostaje. I u tome ću uvijek najvise guštat, i drago mi je da vas ima koji to itekako cijenite. Znam da je to čudno da netko hvali filmove, posebno u vremenima kada je sport što više nešto popljuvati, uz zaključke kako danas ništa ne valja i kako je sve prije bilo bolje, ali dok god me to čini sretnim uvijek ću sa posebnim žarom promovirat ne samo naslove koji su vrijedni gledanja, vec upravo to poštivanje prema filmovima koje polako izumire.
Ovu sliku iz kina nisam slučajno stavio uz ovaj članak. Učinila mi se sasvim prigodna, obzirom da većina ljudi potrči iz kina brzinom munje i prije nego se pojavi odjavna špica na velikom ekranu. Ne kažem da uvijek morate ostati do samog kraja, ali bilo bi lijepo da to učinite kada god to možete, jer filmove ne stvaraju samo glumci i redatelji, već i cijela vojska talentiranih ljudi koji često ostaju u sjeni, ali koji se najviše trude da bi svima nama priuštili ugodno iskustvo i zabavu radi koje ćemo na tih dva – tri sata zaploviti jednim močnim i čarobnim filmskim svijetom. Znate li koliko je samo sati, dana i mjeseci potrebno za izraditi kostime, šminku, vizualne efekte i sve ostalo što film cini filmom, dok o kaskaderima za koje se uopće ni ne zna, i koji riskiraju zivote na dnevnoj bazi da i ne govorim. Imajte to na umu idući put kada neki (Marvel / DC) film opišete samo kao ‘sranje’.
