PIŠE: ANĐELA BULIĆ
Ako u Google tražilicu upišete „najstarije kino u Hrvatskoj, Europi ili na svijetu“ dobiti ćete šarolike rezultate. Svi žele dobiti epitet najstarijeg pa se za tu prestižnu titulu „bore“ Kino Eden, o tom kinu smo već pisali – https://kinoljubac.com/kina-diljem-svijeta/najstarije-kino-na-svijetu-cinema-eden/, kino u gradu Ptuj i kino u Beču. Na toj listi, a što s ponosom ističemo, našlo se i kino Karaman iz Splita koje slovi kao najstarije kino u Hrvatskoj i Europi koje radi kontinuirano. Upravo ćemo mi u ovom tekstu obraditi rad tog kultnog splitskog kina Karaman koji je već godinama dio kulturne i filmske scene Splita. Pisati o kinu Karaman bez spomena imena Josipa Bepa Karamana prema kojem kino i danas nosi ime nemoguća je misija. Josip Karaman rođen je u Splitu 18. 9. 1864. godine. U rodnom Splitu završio je četiri razreda niže gimnazije 1879. godine. Karaman se bacio u poduzetničke vode, pa je tako od 1884. držao papirnicu, ali se okušao kao kazališni impresario te je često organizirao gostovanja talijanskih opernih i kazališnih trupa u Splitu. Uz sve to Karaman je bio jedan od osnivača gradske glazbe, organizator gradske lutrije i supokretač dnevnika „Novo doba“. Uz sve nabrojano tako ne čudi podatak da se upravo Karaman 1906. godine, i to za vrijeme gostovanja putujućeg kinematografa Antonija Volića u Splitu, upoznao s kinoprojektorom. Karaman je to prepoznao kao odličnu buduću ekonomsku i kulturnu investiciju, pa je od njega kupio kinoprojektor koji se danas nalazi u Muzeju grad Splita. Već u prosincu 1907. godine Karaman otvara prvi stalni splitski kinematograf „Grand Elektro Bioskop“ koji je kasnije mijenjao imena. Osim za umjetničku i ekonomsku svrhu, kino je imalo i političku važnost. Naime, Karaman se u kinu aktivno suprotstavljao talijanskom iredentizmu kroz natpise na hrvatskom kao i brojnim oglasima.
Sama kino prikazivačka djelatnost Karamanu nije bila dovoljna, pa se tako aktivno bavio fotografijom. Publika njegova kina tako je mogla svakodnevno gledati s dijapozitiva njegove fotografije i fotografije lokalnih događaja. Korak dalje Karaman je otišao 1910. godine kada je nabavio filmsku kameru. Nakon nabavke vrijednog uređaja Karaman postaje pionir hrvatske kinematografije, onaj kojem od milja tepaju splitski Lumiere. Karaman je sa svojom filmskom kamerom snimio kratkometražnu reportažu „Sokolski slet u Splitu“ (21. kolovoza 1910.). Nakon prve reportaže snima još nekoliko novosti iz Splita koje je pretočio u kratkometražne filmove: Svečanosti proglašenja Crne Gore kraljevinom (1910.), Svesokolski slet u Zagreb (1911.) koji nažalost nije uspješno sačuvan, te Procesija sv. Duje i Sprovod splitskog načelnika Vicka Mihaljevića snimljenih 1911. godine. Posebno se ističu zadnja dva uratka, jer su uz filmsku jako važni i etnografski zbog toga što su u njima zabilježene odore splitskih bratovština. Zaslugom Josipa Karamana od 1914. godine filmovi se prevode na hrvatski jezik, dok Karaman više, nažalost, nije nastavio snimati filmove.
Kao i svako kino, Karamanu je u njegovu radu najviše značila odlična lokacija. Kino se nalazi u samom srcu Splita, točnije u Marmontovoj ulici. Prvotni ulaz u kino bio je sa same Marmontove ulice, da bi se ulaz u kino preselio u Ilićev prolaz koji je probijen 1922. godine prema projektu Prospera Čulića. Kino tada po prvi put mijenja naziv iz Grand Elektro Bioskop u Kino Elektra, no taj naziv nosio je jako kratko jer dolazi novo ime, Kino Karaman, u čast Josipa Karamana koji je preminuo 11. srpnja 1921. godine u Beču. Naziv kino Karaman zadržati će se sve do kraja Drugog svjetskog rata kada mijenja naziv u kino Balkan, dok je 22.12.1946. godine osnovano Kino Poduzeće koje je imalo cilj organiziranje i prikazivanje filmova na velikom platnu za Splićane. Struktura kina, kao i sam naziv ponovno se mijenja točno 48 godina kasnije. Provodi se ponovna privatizacija kina, pa je tako 5. 9. 1994. godine osnovano novo poduzeće koje se zove Ekran d.o.o. , dok kino ponovno nosi naziv prema svom utemeljitelju Josipu Karamanu.
Prva najveća dokumentirana restauracija kina zabilježena je u ljeto 1934. godine kada su zidovi kina dobili bolju izolaciju te je nabavljen novi projektor. Zatim je 1938. godine u kinu izgrađen balkon koji je vizurom i brojem sjedećih mjesta obogatio kino. Iste godine je i čekaonica kina premještena u Ilićev prolaz. Kino je još jednu veliku rekonstrukciju doživjelo 1958. godine kada je u potpunosti preuređeno. Nažalost današnji interijer kina nije povijesni i rezultat izgleda kina je čin novijih rekonstrukcija. Zadnja velika rekonstrukcija kina napravljena je u jesen 2013. godine. Kino je tada opremljeno digitalnim projektorom Dolby, ozvučenjem i pripadajućim zakrivljenim kino platnom, a drvene stare stolice zamijenjene su novim udobnijim sjedalicama. Tako kino danas u jednoj dvorani ima sve ukupno 230 sjedećih mjesta (na balkonu 60 i 170 sjedala u prizemlju).
Što se tiče umjetničkog programa, zlatnim dobom kina Karaman smatra se period rada kina pod upravom Kino poduzeća. Najgledaniji film u kinu bio je tada „10 zapovijedi“ koji je u Splitu pogledalo više od 60 tisuća ljudi. Prikazivanje tadašnjih jugoslavenskih filmova poput Bitke na Neretvi ili Sutjesci okupljali su tisuće gledatelja. Kino je zbog velike potražnje uvelo i čuvene matineje koje su brojni srednjoškolci redovito koristili za “picavanje” iz škole. Muškoj publici posebno su bili zanimljivi erotski filmovi koji su imali po nekoliko projekcija u danu u Karamanu i ostalim gradskim kinima. Da pojasnimo, Karaman je prvo Splitsko kino s neprekidnim djelovanjem još od svog osnutka. Kako je poduzeće osnovano za vrijeme Jugoslavije, s godinama je, uz kino Karaman(tadašnji Balkan) otvoreno još četiri kina: kino Central, kino Marjan, ljetno kino Bačvice, kino Tesla. Pod dijelom njihove uprave bilo je kino Jadran (u Domu JNA, današnji hotel Ambasador), te kino Stari grad južno od katedrale kojem je vlasnik bio Kino klub Split. 1962. godine stiže ponuda investitora robne kuće Prima Kino poduzeću da se na mjestu nove trgovačke meke u Splitu (robna kuća Prima) izgradi novo kino – kino Central. Central je u to vrijeme bio jedino planski izgrađeno kino nakon rata, a sva ostala gore navedena služila su neredovito kao kino, a njihov prostor je naslijeđen iz predratnih godina. Kino poduzeće je podiglo kredit te je otvoreno bratsko kino Karamanu sa više od 500 sjedala. Kino je bilo posljednji krik tehnološke opremljenosti i Splićani su ga smatrali elitnim kinom.
Danas je situacija znatno drugačija. Naime na prostoru cijelog Splita, dakle drugog po redu grada u Hrvatskoj, preživjelo je samo kino Karaman te Ljetno kino Bačvice. Ostala kina, nažalost, zatvorena su bez ispaljenog metka. Prvo na „listi za odstrel“ bilo je kino Tesla koje je zatvoreno 2007. godine. Njegov prostor prvotno je iskorišten za privatni klub, da bi se kasnije na njegovu mjestu otvorio muzej žaba tzv. Froggyland. Sama činjenica kako je kultno kino zamijenjeno 21 dioramom koja sadrži eksponate 507 prepariranih žaba koje oponašaju ljudske aktivnosti djeluje poput šake u u oko svakog splitskog filmofila. Sličnu sudbinu doživilo je i Kino Marjan 2011. godine koje je pretvoreno je u restoran-kavanu Bajamonti o kojoj smo već pisali. Čavao u lijes bilo je zatvaranje kina Central 2015. godine koje je postalo noćni klub. Pošteno bi bilo reći kako uzrok zatvaranja kina nije samo mala posjećenost, nego jednostavno veći ekonomski priljev novca od iznajmljivanja i prenamjena prostora kina. Odavno bi i samo kino Karaman doživjelo istu sudbinu, kao sada mu odavno već bivša bratska kina, da nije zaštićeno. Da objasnimo, Kino Karaman nosi oznaku nepokretnog kulturnog dobra te je kao takvo pravno zaštićeno kao kulturno dobro (profana graditeljska baština).
Pa ipak, impliciranje da su kina zatvorena samo zbog pojave multipleksa i slabe posjećenosti samo su djelomično točna. U tom smislu treba potražiti uzroke zbog kojih su publiku “oteli” multipleksi. A da “krivnja” nije samo jednostrana dokazuje i primjer Ljetnog kina Bačvice koje je, istina, većinu vremena zjapilo prazno, prepušteno samo sebi, a u što smo se mogli više puta uvjeriti. No, sve se drastično promijenilo kada je pravo korištenja prešlo u ruke ekipi iz Kina Mediteran koja je doslovno oživjela „umirućeg pacijenta“. I ne samo to, Ljetno kino Bačvice je u zadnjih nekoliko godina savršen primjer kako se ljubavlju i strašću prema filmu i kinu itekako može napraviti prekrasna filmofilska priča. Ljudi su to prepoznali pa je tako kino Bačvice ispunjeno domaćim i stranim filmofilima svaku večer tijekom trajanja ljetne sezone, a ne samo kada je u pitanju Festival mediteranskog filma. Na Bačvicama se gotovo uvijek traži karta više, tako da se može slobodno reći kako je Ljetno kino Bačvice u ljetnoj sezoni ima bolju gledanosti od samih multipleksa, barem u gradu pod Marjanom. I to ne samo zbog raznolikog programa, kako smo već naglasili, već i odnosa koji imaju prema svojim vjernim filmofilima.
Ovaj tekst pišemo točno na devetu godišnjicu zatvaranja kina Central (02. 12. 2015.). Iskreno se nadamo kako će odgovorni shvatiti koliko filmofilima znači Kino Karaman, te da će napraviti sve da do zatvaranja jedinog preostalog gradskog kina ne dođe. Činjenica da je „zaštićeno kulturno dobro“ nije nikakva sigurnost jer to se vrlo lako može promijeniti. Ono što svakako treba napraviti u prvom je pogledu bolja komunikacija s filmofilima jer mnogi nažalost i ne znaju da kino još uvijek radi. Jako je bitna i stalna raznovrsnost programa, jednako kao i održavanje tematskih večeri koje bi uključivale prijedloge publike i to ne samo po izboru naslova i projekcija, već i općenito rada samog kina. Također, kino bi trebalo raditi tijekom cijele godine, posebice ljeti, bez pauze, a što nažalost nije slučaj. Split je turistički grad, zašto ne bismo turistima ponudili i kino Karaman kao nezaobilaznu lokaciju. Jer, ako multipleksi mogu biti puni stranaca za vrijeme ljeta, zašto to ne bi bilo i najljepše kino u Hrvatskoj. Karaman ima toliko puno potencijala, markentinški i filmofilski, tako da je šteta da se to ne iskoristi u svakom mogućem pogledu. Na koncu, kino Karaman je pravo blago za svakog filmofila, zadnji „kino junak“ koji diše neka stara filmska vremena u srcima mnogih, i zato ne smijemo dopustiti da propadne. Jer, ako se to dogodi, krivica neće biti samo na publici. Svi skupa imamo odgovornost. I zato se nadamo da do toga nikad neće doći te kako će Karaman, baš kao i Hajduk, živjeti vječno.
