Slice of Life

Relax…enjoy your slice of life.

Rečenica sa plakata filma Slice of life doslovno vas proročanski priprema upravo na to -uživanje. Jer uživanje je pravi opis na sve ono što vas čeka u 25 minuta koliko traje ovaj kratkometražni film Luke Hrgovića i Dina Juliusa. Da biste razumjeli ovaj film, morate prije svega razumjeti ljubav i strast prema nečemu. Ako to ne razumijete, onda nećete zapravo nikada shvatiti koliko su veliku stvar sa ovim filmom napravili ovi momci. Upravo ih je njihova pasionirana ljubav prema filmovima općenito dovela do toga da snime ovaj film kao savršeno ljubavno pismo prema svemu onome što vole i cijene u filmu kao umjetnosti.

Svaki detalj ovog filma je poput filmskog stiha, dok su kadrovi poput odlaska u nekakav filmski muzej u kojem je Mona Lisa Blade Runner, dok su Cezanovi Igrači karata glavni glumci u filmu Ivica Pustički i Anton Svetić. Usporediti ovaj film sa pravim malim umjetničkim djelom nije nikakvo pretjerivanje, jer način na koji su ovi momci snimili film može se bez dileme smatrati umjetnošću u punom smislu te riječi. Gledajući taj entuzijazam dok se na ekranu nakon odgledanog filma prikazivao sav taj trud i rad od čak pet godina na ovom projektu, ne možete napravit ništa drugo nego zapljeskati i samo napisati…RESPECT! Zašto sam toliko oduševljen ovim filmom? Pa zato što ovi momci predstavljaju sve ono što se u današnjem svijetu polako ali sigurno gubi.

People love what other people are passionate about, jedna je od mojih najdražih filmskih rečenica, a koja se savršeno uklapa uz ovaj film i ekipu koja ga je radila. Koliko ste puta u medijima pročitali kako hrvatski film nije uspješan jer nema iste uvjete stvaranja kao neke druge razvikanije filmografije? Ovaj film je najbolji dokaz kako su to gluposti, jer kada imaš ideju, kada imaš viziju, onda uspjeh neće izostati. Uvjeti u kojima su ovi momci radili su bili sve samo ne lagani, ali gledajući njihovu maštu iz koje su doslovno iz ničega napravili pravo malo čudo, onda je jasno kako takve stvari jednostavno nemaju cijenu, baš zato što su rijetke.

Naravno, nije ovaj film napravljen na lipe oči, trebalo je tu i nešto “šuške” da bi se cijeli projekt doveo do kraja, ali u usporedbi sa nekim milijunskim projektima kojima se financiraju neki naši filmovi, a koje hvale samo oni koji od toga imaju koristi i koje gledaju samo čistačice u kinu , cifra za ovaj film je doslovno kikiriki. Što je naravno još jedan dokaz kako nikakvi novci ne mogu nadmašiti dobru ideju i strast prema onome što radiš.

Kada je riječ, o radnji samog filma, samo ću reći da se može gledati i doživjeti na više načina i to je zapravo ono što ja inače volim kod filmova. Kaže jedna meni draga rečenica iz filma True Romance čiji je scenarij napisao Quentin Tarantino – volim pojesti komad pite nakon kina i razgovarati o filmu. Upravo smo to napravili ja i moja draga nakon odgledanog Slice of life u kinoteci Zlatna Vrata. Dobro, nismo bas žderali kao policajac u filmu, ali da je bio dobar ‘slice bureka’, to svakako. Za mene i moju partnericu u zločinu sa kojom svakodnevno haračim kinima zapravo nema većeg gušta nego kada tako pogledamo neki film o kojem možemo raspravljati na dugo i široko. Iako kratkiš, ovaj film zbilja nudi dugo promišljanje o onome što želi reći.

Što se mene osobno tiče, iako prije svega ima poveznicu sa Blade Runnerom, što je vidljivo iz svakog kadra, moram priznati da sam ga neki način radnjom doživio poput filma Ad Astra sa Brad Pittom u glavnoj ulozi. Junak filma Slice of life jednako kao i Brad u Ad Astri pokušava pobjeći od nečega, želi otići negdje daleko, na mjesto gdje će se osjećati bolje, odnosno mjesto gdje će moći uživati u komadiću života. Da li je u tome uspio, neću vam otkriti, jer ćete za to morati pogledati film, ali da je ovaj film nešto zaista posebno, shvatite tek kada malo zagrebete ispod površine.

Ono što ovaj film čini još više vrijednim gledanja, svakako je činjenica da u njemu nema dijaloga što je, složiti ćete se, jako teško za snimiti, a kamoli za odglumiti jer doslovno morate emocije izraziti licem bez da izgovorite ijednu riječ. U tom smislu sve pohvale idu glavnom glumcu Antonu Svetiću koji je napravio odličan posao, jednako kao i njegov kolega Ivica Pustički. Dečki svaka čast! Također jako svidjelo u filmu je soundtrack koji na savršen način očitava emocije glavnih likova. Posebno mi se svidjela scena i fight u wc-u koja me podsjetila na već sad kultnu scenu iz filma Nemoguća misija : Raspad sistema sa Tom Cruiseom u glavnoj ulozi.

Posvete u filmu su više nego jasne i to je nešto što je za svaku pohvalu, jer raditi posvetu nekom filmu, a pri tome imati nešto svoje i originalno zaista nije lako, ali ekipa koja je radila ovaj film to je jednako tako dobro uspjela napraviti. Blade Runner, Terminator, Alien, sve su to filmovi kojima Slice of life piše ‘ljubavno pismo’ i to radi na brutalno dobar način. I za kraj mogu samo reći da je i ovaj film dokaz kako ima nešto magično u tim garažama. U garažama je nastao Apple, Google, Mattel, Amazon, Microsoft i evo sada i SLICE OF LIFE.

Dečkima od srca u budućnosti želim uspjeh barem upola onakav kakvi su imali njihove kolege iz garaže, a ako je suditi po brojnim svjetskim nagradama koje je film već sad osvojio, budućnost koja je ispred njih i više je nego svjetla. A svima vama koji još niste, svakako zapratite službenu stranicu filma na fb na kojoj ćete moći naći sve informacije gdje i kako možete pogledati film. online, baš kao i naručiti dvd / bluray ovog zbilja hvale vrijednog filmskog ostvarenja. Ako ga već niste uspjeli pogledati u kinu, onda vam ne preostaje ništa drugo nego da uz film naručite picu ( mislim na hranu, ali Bože moj, može i ovo drugo, kako hoćete) zavalite se u stolicu, opustite i uživate u “komadiću filmskog života’.