Adriatic

…written and directed by Vrdoljak brothers sa cameo ulogom legendarnog Dina Rađe.

A sad nešto sasvim drugačije. Vjerujem da velika većina vas nije čula za ovaj film, pa rekoh da ga u ovom svom malom antikorona serijalu, odnosno u vremenu kada nam je svima do smijeha i dobrog raspoloženja, predložim za gledanje. Adriatic se službeno vodi kao amatersko dugometražni film, ali vjerujte mi na riječ, on je puno više od toga. Ovaj film je prije svega čista ljubav i strast u punom smislu te riječi. Ljubav prema filmu i strast prema košarci glavna je nit vodilja ovog filma. Upravo nas ta nit vodilja između košarke i filma vodi prema onome što je zapravo najbitnija poruka ovog filma, a to je prijateljstvo i međusobno poštovanje. Osobno sam trenirao košarku dugo godina, te mogu reći kako me upravo taj sport oblikovao kao osobu. Ovaj film najbolje pokazuje koliko je košarka više od samog sporta. Košarka je religija, ona je ljubav, ona je strast, ona je prijateljstvo, ona je poštovanje, ona je zajedništvo.

Likovi u filmu su svaki na svoj način posebni, ali kada su zajedno na košarkaškom terenu, oni su kao jedno. I to je suština svega, ne samo ovog filma, već života općenito. Koliko ste se puta našli u situaciji da radite nešto što vas ne čini sretnim, osjećajući se kao da ne pripadate negdje? Ali ipak, opet postoji neka stvar koja vas ispunjava, baš kao i ljudi koji imaju slične interese kao i vi. Junacima ovog filma je to košarka, nekome je to nešto drugo, ali poanta je ista. Bez obzira na različitosti, ljubav prema nečemu je ono što nas sve spaja i čini nas kao jednu veliku cjelinu.

Adriatic je film koji je bio uvršten i u konkurenciju Festivala mediteranskog filma Split, te je imao projekciju i u splitskom kinu Karaman, najstarijem u Hrvatskoj, gdje je oduševio publiku. Film obiluje izvrsnim splitskim humorom, tako da sve pohvale idu scenariju filma, za što su zaslužna braca Vrdoljak – Petar i Božidar. Osim što su pisali scenarij, jednako su tako i režirali ovaj film u koji su dali sve od sebe, što se jasno vidi u konačnom rezultatu. Kada kažem “sve od sebe” onda tu prvenstveno mislim na divljačku strast prema onome što vole. Znate, nekad možete imati milijune za snimiti neki film, možete imati veze u bilo kojoj sferi života, ali ljudi će prepoznati ono lažno i znati će ga razlikovati od one čiste emocije.

Moram isto tako reći da koliko god mi je drago šta postoje momci kao što su Božidar i Petar, baš kao i ostatak ekipe koja je radila na ovom filmu, tako sam jednako tako žalostan što ovi momci ne dobivaju pažnju koju zaslužuju. Za razliku od onih koji su “bliži oltaru” i na čije su užasne filmove koje ne gleda nitko, osim ljudi koji ih iz vlastitih interesa promoviraju, bačeni milijuni našeg novca. Ali kada imaš talenat, onda sve ostalo lako dođe, jer za vraga sav novac svijeta, ako nemaš prije svega ono što je najbitnije…strast prema onome što radiš. I tu je sasvim nebitno je li se radi o snimanju filmova, pisanju, stvaranju glazbe itd. Ljudi uvijek primijete razliku.

U filmu Adriatic ćete isto tako moći vidjeti i neka poznata lica, poput već gore spomenutog Dina Rađe, Roberta Kubaše i Marijana Bana, koji su svojom pojavom podržali ovaj film, što je zaista za svaku pohvalu. Od lika kojemu je “NE” beštima, pa sve do momka koji je konobar, te koji izvodi curu na ručak u restoran u kojem radi i to i svojoj smjeni da ne bi trebao plaćati ručak. To su samo neki od junaka ovog filma uz koji ćete se nasmijati te barem na trenutak zaboraviti na ova tmurna vremena. Adriatic nije savršen film, ali je film sa srcem i dušom i to je ono što ga barem u mojim očima čini posebnim, te vam ga od srca preporučam za gledanje.