Zvuči gotovo nevjerojatno, ali prošlo je više od pola stoljeća otkako su „Gruntovčani“ prvi put ušli u domove gledatelja i na malim ekranima donijeli nesvakidašnji spoj humora, satire i društvene kritike. Ova kultna serija i danas izaziva osmijehe te svjedoči društvenu realnost, istovremeno podsjećajući na prošla vremena te koliko su male ljudske priče vječne. Prva epizoda prikazana je 21. rujna 1975. dok je u ukupno deset epizoda autor Krešo Golik prikazao ljude s kojima su se mnogi mogli poistovjetiti, posebice s glavnim likom Dudekom, kao slikom poštenja, naivnosti i zrcala tadašnjeg (seoskog) života.
Radnja serije smještena je u izmišljeno selo Gruntovec, gdje se obični život seljaka isprepliće s neobičnim situacijama. Snimanje serije započelo je početkom 70-ih godina, a zanimljivo je naglasiti kako autori u početku nisu mislili da će serija imati veliki uspjeh. Za produkciju serije bila je zadužena Televizija Zagreb (danas HRT). Autor scenarija serije bio je Mladen Kerstner, koji je bio novinar i pisac. Kerstner je odlično poznavao mentalitet ljudi podravskog kraja i način života u tadašnjim podravskim selima. Svoje likove i događaje u seriji temeljio je na stvarnim ljudima i događajima iz podravskog kraja, osobito onog oko okolice Koprivnice. U svojim ranijim radovima, Kerstner je pisao humoristične i dramske tekstove na kajkavskom narječju, a za isto narječje odlučio se prilikom pisanja Gruntovčana što je seriji dalo posebnu notu autentičnosti. Za režiju je bio zadužen Krešo Golik koji je jedan od najvažnijih hrvatskih filmskih i TV redatelja, a prije Gruntovčana publici je postao najpoznatiji po klasiku „Tko pjeva, zlo ne misli“. Golik je tijekom snimanja inzistirao na prirodnoj glumi, realističnom prikazu života na selu s dozom humora koji ne smije biti jeftina komedija niti karikatura. Upravo radi ovakvog pristupa dobili smo jako duhovitu priču koja je u srži zapravo bila duboko tragična. Majstorski izbalansiran odnos komedije i satire, kroz koje se prikazuju ljudske slabosti, pohlepa, sitničavost ali i toplina zajedništva stvorili su univerzalnu priču koju bez obzira na mjesto ili epohu prepoznajemo.
Kao što smo već napisali sam naziv sela je izmišljen za potrebe serije, ali se snimalo u stvarnim podravskim selima. Glavna i najvažnija lokacija serije bilo je selo Sigetec koje se nalazi kod Koprivnice. Druge lokacije serije većinom su smještene u okolna sela u Podravini na nekoliko kilometara od Koprivnice. Kuća Dudeka i Regice bila je stvarna seoska kuća u Sigetcu, doslovno nije bila posebno izrađena scenografija nego je ekipa serije došla u tuđe dvorište i tamo snimala u dogovoru s mještanima. Svi eksterijeri serije su gotovo uvijek prava dvorišta, kuće, polja i putevi, zato je sve izgledalo toliko uvjerljivo. Gotovo nije ništa građeno za potrebe serije, nego se koristilo ono što je selo već imalo. Sam Golik je govorio „ako je selo siromašno, onda mora i izgledati siromašno.“ Sami mještani cijelo su vrijeme aktivno sudjelovali u snimanju: pomagali su ekipi, ponekad su bili statisti a svoje kuće, štale i dvorišta dali su na raspolaganje kao kulisu serije. Golik je tražio od glumaca da se prije svega ponašaju kao ljudi sa sela te se nije forsirala komedija. Tako se Martin Sagner koji je glumio Dudeka potpuno stopio s okolinom, a sami mještani su ga doživljavali kao jednog od njih. Iako su dijalozi pisani na kajkavskom, glumci su imali dopuštenje za manje improvizacije što je doprinijelo da rečenice zvuče prije svega „živo“, a ne knjiški. Takav pristup publici je djelovao blisko i iskreno. Kajkavski dijalekt se do tada rijetko koristio u TV serijama. Snimanje je zaista bilo naporno, najviše zbog vremenskih uvjeta. Hladnoća i kiša koja je pretvarala seoske puteve u blatne kaljuže otežavala je posao. Za ekipu Gruntovčana nije bilo luksuza niti velikih budžeta. Možemo reći da su Gruntovčani snimljeni u tehnici filma, s mirnom i nenametljivom kamerom. Nema velike televizijske estetike i zato sve izgleda kao dokumentarac s dušom, a sama serija ni malo zastarjelo.
Serija je nastala u vrijeme socijalističke Jugoslavije, ali se ne bavi otvoreno politikom. Umjesto toga na suptilan način se prikazuje kroz Gruntovec, male ljude izgubljene u birokraciji, sudar tradicije i napretka, ljudsku glupost, pohlepu, zavist i nepravdu s jasnom izdvojenošću pojedinca koji posjeduje moralnu čistoću u nemoralnom okruženju. Možemo reći da u seriji imamo pet glavnih likova: Dudeka, Regicu, Presvetlog, Cinobera i sudca odnosno birokratske likove koji se kroz epizode izmjenjuju. Lik Dudeka glumio je Martin Sagner koji je postao simbol dobrog, poštenog čovjeka koji uvijek izvuče deblji kraj. Dudek je glavni lik serije koji je siromašan, pošten, naivan, ali moralno najčistiji lik. Dudek stalno nastradava, jer vjeruje ljudima i sustavu koji ga uvijek na kraju izigraju. On nije negativac niti karikatura, nego savršen prikaz tragičnog lika u komičnim okvirima. Martin Sagner toliko je dobro portretirao lik Dudeka koji je nakon serije postao opći sinonim za „malog čovjeka“. Sagner je nakon serije nastavio svoj glumački put u kazalištu, televiziji i filmu ali niti jedna uloga nije nadmašila njegovog Dudeka. Martin Sagner preminuo je 2019. godine.
Dudekovu suprugu Regicu glumila je Smiljka Bencet-Jagrić. Lik Regice simbol je tihe patnje i odanosti. Regica je prije svega radišna i strpljiva seoska žena, koja sve razumije ali rijetko govori. Njezina šutnja često govori više od dijaloga, a prikaz Regice zasigurno je jedan od najtežih i najrealnijih ženskih likova na domaćoj televiziji. Nakon Gruntovčana, Smiljka se posvetila kazalištu u kojem je odigrala 131 ulogu u više od tri tisuće predstava. Regica ostaje njezina najpoznatija uloga. Smiljka je umrla 2023. godine.
Zvonimir Ferenčić u seriji je glumio Franca Ožbolta zvanog Cinober. On je simbol ljudi koji „prežive svaku vlast“. Tipičan seoski spletkaroš i prilagodljivac, uvijek se drži jačeg. Reklo bi se nikad ne riskira, ali često profitira. Možemo reći kako je on jedan od najnegativnijih likova u seriji. Iako nema stvarnu moć, itekako zna kako potaknuti nepravdu te često djeluje iz sjene te kroz svoje huškanje i podmetanje stvara nemir i nepravdu. Ferenčić je preminuo 1998. godine, te je ostao zapamćen kao jedan od naših najboljih glumaca.
Mladen Šermet glumio je Imbru Grabarića koji je poznatiji kao Presvetli. Njegov lik predstavlja korumpiranu vlasti koja se skriva iza papira i funkcije, kao i lažni moral. Kao lokalni moćnik i autoritet, Presvetli je prepun bahatosti, samodopadnosti i manipulacija. Njegov lik je hladan i opasan, ali neugodno realan. Presvetli kroz sve događaje u seriji sve radi „po pravilima“, ali protiv ljudi. Šermet kao iskusni kazališni i filmski glumac odglumio je Presvetlog bez pretjerivanja i karikature, što lik čini nevjerojatno uvjerljivim i realnim likom. Šermet je preminuo 1999. godine.
Ne treba zaboraviti ni uvjerljiv prikaz sudca odnosno birokratskih likova koji se kroz seriju često pojavljuju, hladni i doslovno nezainteresirani za pravdu. Često odlučuju o sudbini ljudi bez da razumiju kontekst situacije. Svi negativni likovi uključujući i gore spomenutog Presvetlog i Cinobera u kontrastu su s Dudekovom dobrotom. Gledatelji su u likovima prepoznali tipove ljudi iz stvarnog života koje su poistovjećivali sa svojim životnim situacijama.
Svi likovi zbog različitosti karaktera pletu zanimljivu mrežu odnosa. Poseban je naravno odnos bračnog para Dudeka i Regice. Svjesna da Dudek često donosi odluke vođen srcem a ne razumom otežava njihov ionako težak sirotinjski život. No, ona bira mudar put. Svjesna je nepravde, ali zna da se protiv nje može teško boriti, pa tako njezina snaga postaje šutnja i izdržljivost. Svjesna je njegovih grešaka, ali ga ne ponižava. Ne suprotstavlja mu se glasno i kroz nametljivu svađu, već ga zapravo štiti koliko može. Dudek se jako oslanja na nju, iako toga često nije svjestan. Njihove svađe nisu teatralne, jer je njihova tragedija tiha i svakodnevna. Njihov dvoje predstavljaju brak u kojem nema romantike, ali ima odanosti i puno prešućene boli koju zajedno dijele.
Odnosi bogataša i sirotinje preispituje socijalnu dinamiku i naravno kritiku društva kroz istu. Kroz humor serija prikazuje sve to. Bogataši su u Gruntovcu jako često pretjerano ambiciozni, a njihova pohlepa i nametjivost služe kao satira društvenih nejednakosti. S druge strane, prikaz sirotinje je jednostavan. Oni su solidarni, pragmatični i snalažljivi. Iako ne posjeduju bogatstvo, imaju resurse koje bogataši ne mogu kontrolirati, zajedništvo, kreativnost i moralnu fleksibilnost. Taj odnos u seriji jasno šalje gledateljima poruku kako novac i moć nisu jedine vrijednosti, i kako ljudskost i zajedništvo često nadilaze materijalno.
Komična spletkarenja glavni su pokretač u seriji i pokazatelj ljudskih karaktera. Pohlepa, zavist i sitničave spletke prikazane na humorističan način zapravo su tužno ogledalo surove stvarnosti. Ljudi se natječu za poziciju, kontrolu i status, ali se kroz humor jasno pokazuje da su te slabosti univerzalne i prepoznatljive svima. Tako dobivamo psihologiju jednog od najpodmuklijih likova u TV povijesti, Presvetlog. On je tip osobe koji sebe ne vidi kao lošeg čovjeka već je apsolutno uvjeren da je uvijek u pravu i uživljava se u vlastitu važnost u društvu. On nije tip zlikovca koji će vikati i koristiti otvorenu silu. Upravo suprotno, njegovo djelovanje je kroz papire, autoritet i sustav. Opisali bismo ga kao osobu koja misli da ne čini zlo, samo ga administrira. Serija tako koristi kod gledatelja posložene likove kao što je Presvetli u kombinaciji s humorom kao sredstvo kritike. Gledatelji se zabavljaju, ali i reflektiraju vlastitu prirodu i društvo u kojem sami žive. Selo Gruntovec tako predstavlja mikrokozmos društva gdje svaki dio sela postaje jasan simbol različitih društvenih sfera, odnosno mjesto gdje se sudaraju interesi, običaji i ljudske slabosti. Tako kroz selo vidimo prikaz kako male zajednice odražavaju veće društvene probleme, sukob klasa, borbu za moć, te svakodnevnu borbu za resurse i snalažljivost.
Iako je serija imala samo deset epizoda ostavila je neizbrisiv trag u televizijskoj povijesti. Serija je inspirirala brojne adaptacije i razne diskusije, a citati iz epizoda i danas se koriste u svakodnevnom govoru. Cijela serija sa svojim likovima postala je snažan simbol i univerzalna analiza društva. Serija je neizravno učinila mnogo za kajkavski dijalekt i podravski kraj. Sam naziv izmišljenog sela Gruntovec izravno simbolizira povezanost podravskog seljaka s gruntom, odnosno selom. Prije Gruntovčana, sam autor Mladen Kerstner bio je godinama marginaliziran. Kasnije je u svom rodnom Ludbregu dobio posebno priznanje (knjižnica nosi njegovo ime). Mnogi možda ne znaju, no kao svojevrsni prequel Gruntivčanima bio je film „Kolinje“ iz 1969. godine u režiji Ive Vrbanića i serija „Mejaši“ koja se prikazivala 70-ih godina prošlog stoljeća. Već tamo se prikazao i istražio život male seoske sredine, koji će se najbolje razraditi upravo Gruntovčaima.
Ako biste danas željeli posjetiti selo Sigetec i očekujete vidjeti kulise serije moramo vas razočarati. Mirno podravsko selo odavno je doživjelo modernizaciju, a stare drvene kuće su uglavnom srušene ili preuređene. Tako Dudekova i Regicina kuća više ne postoji u izvornom obliku, a nažalost nema nikakvih oznaka niti spomen ploče koja bi svjedočila o točnoj lokaciji kuće. Kako tvrde izvori postoji još samo jedna kuća gdje je snimana serija. Postoje planovi da se ta kuća renovira i konzervatorski obradi kako bi se otvorio muzej koji bi svjedočio o omiljenoj seriji. Sigetec je tako 2020. godine dobio prekrasnu ručno oslikanu pisanicu s motivima Gruntovčana i spomen ploču na seriju. Mnogi se pitaju zašto se nije podobnije očuvalo selo Gruntovec. Razlozi za to najviše leže u tome jer se snimalo na privatnim posjedima te su lokacije snimanja bile razasute. Uostalom, malo tko je mogao u vrijeme snimanja zamisliti kako će serija steći kultni status kakav danas ima. Vjerujemo da bi mnogi zato znakovito rekli, baš u Golikovom stilu, kako „se selo promijenilo, ali ljudi baš i ne“.
Gruntočvani su proslavili 50. rođendan od premijere, a njihova poruka i značaj nisu ostarili niti dana. Kada gledate Gruntovčane, sve i da niste govornik kajkavskog narječja te možda i ne razumijete svaku riječ, svejedno shvaćate i upijate prirodnost likova. Sve poruke, univerzalnost i značaj serije ne blijede ni danas, već suprotno svakim novim gledanjem sve više vidimo kako se neke stvari nikada ne mijenjaju kao što je poštenje i čisto srce. Tijekom godina serija se mnogo puta ponovno reprizirala na Hrvatskoj radioteleviziji, a svako repriziranje bilježilo je rekordnu gledanost. Upravo je HRT najavio za večeras, 25. travnja, novo prikazivanje serije i uopće ne sumnjamo kako će generacije svih uzrasta biti uz televizijske ekrane i s posebnim guštom, srećom i nostalgijom ponovno čuti nezaboravne riječi: „Isusek, Isusek, a kaj mi bu ve Regica rekla.“
