Ljubomora kao emocija fenomen je doslovno još od čovjekova postojanja i nerijetko je upravo ljubomora često korištena kao inspiracija za mnoga književna, filmska ili glazbena djela. Mnogi naučnici tvrde kako je ljubomora zastupljena u svim kulturama, rekli bismo bacila je svoje krakove diljem zemaljske kugle baš kao hobotnica. Upravo je jedan krak dotakao i poznatog norveškog pisca Jo Nesboa. Usudim se reći da je krak ljubomore bio za njega velika muza koja ga je potaknula na pisanje knjige “Stručnjak za ljubomoru i druge priče”. O Nesbou ne bih puno jer znamo svi za njegove knjige u kojima detektiv Harry Hole rješava misteriozne slučajeve i usput vodi poprilično buran život. Serijal je to romana koji je Nesboa vinuo u sam vrh najboljih pisaca današnjice, a ova knjiga je nešto drugačijeg književnog kroja negoli smo naviknuli dobivati od njega.
Nesbo nam kroz sedam različitih nepovezanih priča (London, Stručnjak za ljubomoru, Preko reda, Smeće, Priznanje, Odd i Naušnica) plete nevjerojatne zaplete i obrate kroz paletu likova. Upravo uz pomoć zanimljive palete likova Nesbo vješto oslikava ljudske emocije i pokazuje nevjerojatnu snagu istih i vodi nas na put utkan ljubomorom, žudnjom i nevjerom. Kako sam već napisala, Jo je, rekli bismo, trkač na duge staze i ovo mu je prvi književni uradak ovog tipa koji je položio s odličnim. Njegov stil pisanja po meni je fascinantan jer dok je čitate imate dojam da je napisati knjigu toliko lagan zadatak, pa tako čak i sebe zamišljate kako pišete roman. U ovoj knjizi koja ima elemente psihologije, filozofije i egzistencijalizma Nesbo obrađuje teme modernog čovjeka izgubljenog u vremenu materijalizma i sveopće anksioznosti zadiranjem u najranjivija područja čovjeka, a to su emocije.
U prvoj priči jedna žena, nakon što je otkrila da ju muž vara s najboljom prijateljicom, leti za London, odlučna u namjeri da skonča svoj život. Ali tko je muškarac koji u avionu sjedi do nje? Mračna je to priča o nevjeri, a po meni ponajprije o patološkoj ljudskoj potrebi da ostavi svoj trag u svijetu i nakon svoje smrti.
Druga priča je upravo ona po kojoj je cijela knjiga dobila naziv – “Stručnjak za ljubomoru.“ Inspektor grčke policije, zahvaljujući skupo plaćenim lekcijama iz privatnog života, postaje stručnjak za ljubomoru. Kad na otoku Kalimnos nestane njemački turist, lokalna policija pozvat će njega u pomoć“. Ovo je ujedno i najduža priča u cijeloj knjizi, a meni osobno ne i najbolja. Naime, vjerojatno zbog velikog broja pročitanih krimića meni sam „twist“ i nije bio toliko iznenađenje. Iako po meni predvidljiva, doista je zanimljiva. Publika koja godinama prati Nesboa u ovoj priči prepoznati će i veliki osobni obim koji je dao u ovoj priči kroz detaljne opise svoje velike strasti- penjanja po stijenama.
Treća priča, iako najkraća, po meni ostavlja čitatelja bez teksta i najbolja je među svim pričama. Kroz bezobrazan postupak guranja preko reda u dućanu Jo ispleće nevjerojatnu priču i završnicu koja će vas zasigurno ostaviti bez daha.
Četvrta priča možda je najbolji prikaz Nesbove genijalnosti. Naime, kada je Nesbo gostovao u Splitu prošle godine o čemu smo prethodno pisali – https://kinoljubac.com/kinoljubac-povjerljivo/jo-nesbo-obozavam-filmove-i-kino/, pričao je kako je ideju za knjige dobivao u vremenu pandemije korona virusa te je otkrio kako on ne razmišlja poput većine nas. Publika je tako iz prve ruke mogla čuti kako svakidašnje stvari, poput jutarnjih razgovora smetlara dok skupljaju kante u susjedstvu, u Nesbou rađaju ideju za odličan krimić. Jer, kako sam kaže, tko zna što se nalazi u onoj drobilici za smeće, odnosno “možete li se kladiti da ponekad tamo ne zaluta nečija glava, ruka ili noga.“ Upravo ovaj dio mi je cijelo vrijeme čitanja priče o smetlaru Ivaru Svendsenu bio u glavi. Kroz lik Pijusa dobivamo nevjerojatnu psihološku analizu Ivara i situacije u kojoj se ona nalazi jer ne zna kontrolirati bijes, a lom nastaje kada se u istome probudi ljubomora.
Peta priča “Priznanje” u meni kao čitatelju izazvala je pravu bujicu emocija. Priča je to o savršenom zločinu koji je počinjen. Nesbo čitatelja dovodi do ruba živaca kada se ubojica sam razotkriva, a u nama paradoksalno raste razočaranje jer je počinjeni zločin toliko savršeno isplaniran i genijalan da ga je „šteta pokvariti“. Kroz ovu priču dobivati ćete snaže emocionalne šamare kojima Nesbo neprestano udara publiku.
Šesta priča “Odd” motivom pisca koji mrzi knjige koje piše, podsjetila me na Kingovu “Misery”. Suočavanjem s vlastitim moralnim stajalištima i preispitivanjem vlastite osobnosti pisac dolazi u paradoksalnu situaciju.
Sedma priča je igra miša i mačke kada potplaćeni taksist pokušava dokučiti vara li ga žena s njegovim šefom. Slučaj ispale naušnice uvući će likove ove priče u vihor emocija i djela od koji nisu sva popločana dobrim namjerama.
Sve ove priče po meni tvore definitivno uzbudljivo štivo vrijedno čitanja i vaše pažnje. Sviđa mi se što kod Nesboa ne postoje crno-bijele karakterizacije likova. Policajac nije nužno kreposni blesavi državni službenik koji glumi vječnog pravednika, a fotograf nije nužno nevina umjetnička duša. Volim njegove „potpise“ u djelima, gdje primjerice alkoholizam nije samo pusta ovisnost bez svrhe. U njegovim romanima je svrha alkoholizma potiskivanje patnje glavnih protagonista do točke suočavanja s uzrokom patnje. Širokom paletom likova on nam pokazuje da nisu kriminalci nužno manijaci koji pomno smišljaju svoje zločine. Etičke, vjerske i materijalne razlike Nesbo nam spaja u jedinstven miks emocija i raznih zločina koji su mahom učinjeni mučki i nevjerojatno genijalno. Tu se i rađa svojevrsni paradoks jer dok “šablonski krimići” stvaraju u nama kompleks pravednika, kod Nesboa čovjek sam sebe iznenadi kada bude strani ubojice, odnosno kada razumije tu određenu frustraciju. Mnoge zločine u ovoj knjizi Nesbo tako ne rješava uz pomoć vještih detektiva nego daje oduška mašti čitatelja. Definitivno bih voljela vidjeti još ovakvih poslastica od Nesboa, kao i nekog odvažnog filmaša koji bi neku od ovih priča predočio u kvalitetan film. I ne samo ove priče, već i cijeli serijal o Harryu Holeu, kao i pojedinačne bisere koji samo čekaju da budu (filmski) otkriveni.
Naklada: Fokus
Broj stranica: 240
