Bez obzira da li ste ljubitelji pisane riječi ili ne, ime Jo Nesbo sigurno vam nije moglo promaći. Onima koji vole krimiće ime slavnog autora je već odavno poznato kroz njegove knjige, a za sve vas ostale koji još možda niste upoznati sa opusom slavnog autora, donosimo djelić atmosfere druženja s ovom velikim piscem, pa se nadamo da će vas to navesti da se upustite u velike avanture s njegovim pričama, posebice s Nesboovim slavnim i najpoznatijem detektivom Harryjem Holom. Naime, u četvrtak, točnije 05. svibnja u Splitu, u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika, vjerni fanovi, njih oko 500-tinjak, imali su prilike uživati u društvu slavnog pisca oko dva sata. Nesbou ovo nije prvi put da gostuje u Lijepoj našoj, tako da mu je ovo drugi dolazak u grad pod Marjanom. Za vođenje programa bio je zadužen iskusni novinar Vlado Boban, a što ga je sve pitao i kakve su reakcije publike, donosimo u nastavku teksta.
Prva na repertoaru bila je tema o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu – nogometu. Nesbo, koji je i sam bivši nogometaš, istaknuo je kako je na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji podržavao Brazil te kako ga je plasman hrvatske reprezentacije ugodno iznenadio. Čitatelji su, dakako, najviše uživali u dijelu u kojem je pričao o svojim knjigama, baš kao i o onima koje tek treba napisati. Serijal knjiga o slavnom i ciničnom detektivu Harryu Holu sklonom alkoholizmu i ženama sumnjivog morala, a koji ga je proslavio te za koje je primio brojne nagrade privukao je najviše pažnje. Nesbo je naglasio kako je već od treće knjige, Crvendać, imao cijeli plan za život lika Harryja, te naravno za druge likove iz tog ” njegovog svijeta.” U emotivnom govoru povjerio je publici kako je upravo taj roman napisan u spomen na njegova oca koji je želio pisati memoare, no nikada ih nije dovršio zbog smrtonosne bolesti.
Fanovi su također dobili pravu malu ekskluzivu o idućem nastavku o Harryu, koji se izravno nastavlja na knjigu “Nož”. Tako smo saznali kako će Harryjeva iduća destinacija biti Los Angeles gdje će biti opljačkan, te će živjeti kao beskućnik sve dok ne upozna stariju gospođu kojoj će postati neka vrsta “muške sponzoruše”. No, kako najpoznatiji detektiv na svijetu ne može dugo bez zanimljivih slučajeva, ubrzo će se vratiti u Oslo gdje će rješavati novi misteriozni slučaj. Sudeći prema tom kratkom opisu koji nam je otkrio Nesbo, uopće ne sumnjamo kako i iduća trinaesta knjiga o Harryju neće postatati pravi bestseller. Također, saznali smo kako su nastale uspješne autorove knjige o doktoru Proktoru, pa nam je tako Jo ispričao kako je upravo zahvaljujući željama svoje kćeri izmišljao priče sa zanimljivim likovima za vrijeme zajedničkih dugih vožnji automobilom, pa nakon što je vidio koliko uživa u njima odlučio je iste zapisati i podijeliti s ostatkom svijeta.
Neizostavna su bila pitanja o tome kako je pandemija korona virusa utjecala na njegov život, ali i rad općenito. Jo je bio sasvim iskren po tom pitanju, pa je tako opisao scene praznih ulica kao “uskršnje blagdane kojima nema kraja”. Iako je za mnoge ljude to bio jako težak period, Jo je to vrijeme iskoristio samo za pisanje i stvaranje novih priča, a kao rezultat svega toga smo dobili čak četiri njegove knjige koje je izdao u zadnje četiri godine. Iskreno je također priznao kako mu nisu pretjerano nedostajali susreti s čitateljima, ne zato jer ne uživa u druženju s njima, nego ponajviše zato jer se trudi izbjegavati priče o njihovim očekivanjima oko njegovih budućih knjiga, odnosno o tome kako bi njegovi likovi trebali izgledati. Jednostavno, ne želi da mu bilo što od toga uđe u podsvijest, dodavši da se u svojim šezdesetima najbolje osjeća u društvu starih i iskrenih prijatelja.
“Jednom sam bio u avionu koji nije mogao sletjeti na londonski aerodrom, svi putnici su bili na očigled prestrašeni jer su mislili da ćemo se srušiti. Mislio sam samo o tome kako sam imao divan život, ispunio sam snove, ali da je prava šteta da nisam još završio svoj novi roman.“
Iz svega ovoga, lako se može zaključiti kako se njegova životna filozofija zasniva na tome kako treba iskoristiti svaki trenutak, jer život je prekratak da bismo ga trošili na nebitne stvari. Dodao je kad ima sjajnu ideju za priču, da je mora što prije napisati, bez čekanja.
Nesbo je otkrio kako se smatra pripovjedačem, dok je knjigama i pričama bio okružen od malena jer mu je otac bio strastveni čitač, a majka knjižničarka. Rekao je kako ne vjeruje piscima koji kažu da su oni samo mediji koji prenose priču i da ne znaju što će se dogoditi s likovima u njihovim romanima. Bilo je zanimljivo čuti kako pisac krimića doživljava svijet oko sebe i odakle crpi inspiraciju dok piše svoje nove bestsellere. Publika je tako iz prve ruke mogla čuti kako svakidašnje stvari, poput jutarnjih razgovora smetlara dok skupljaju kante u susjedstvu, u Nesbou rađaju ideju za odličan krimić. Jer, kako sam kaže, tko zna što se nalazi u onoj drobilici za smeće, odnosno možete li se kladiti da ponekad tamo ne zaluta nečija glava, ruka ili noga.
Publici je posebno bila zanimljiva pozadinska priča iza njegovog romana “Spasitelj”. Naime, ideja za taj roman nastala je nakon što je Nesbo vidio na televiziji amaterske snimke iz vukovarske bolnice za vrijeme opsade grada. To ga se posebno dojmilo jer je prije rata posjetio našu zemlju, te mu je bilo nestvarno da se takvi užasi ovdje događaju, posebno nakon što je vidio ranjenog čovjeka koji je nosio iste tenisice kao i on u udobnosti doma. Tada je shvatio kako se u toj situaciji mogao naći bilo tko, te kako je život uistinu nepredvidljiv. Neki od tih prizora su i opisani upravo u tom romanu. Slična tematika rata prati nas i u njegovoj najnovijoj knjizi “Otok štakora”, u kojoj kroz pet priča iz bliske budućnosti opisuje razne socijalne i kulturološke probleme. Prva priča, “Otok štakora”, vodi nas u postpandemijsku Ameriku u kojoj imućni na vrhovima nebodera čekaju evakuaciju helikopterima na privatna imanja, dok se oni manje sretni bore po ulicama za puki opstanak. Vjerujem kako u ovom opisu možemo prepoznati i trenutnu situaciju koja se događa diljem svijeta.
Nesbova publika definitivno voli njegov jednostavan stil pisanja krimića, a koji vješto kombinira s humorom i upečatljivim likovima. U tom smislu moram reći kako su svi bili oduševljeni činjenicom kako nam Jo sprema novu knjigu koja će biti drugačija od svih ostalih, i uz koju će spojiti svoje dvije velike strasti – pisanje i slobodno penjanje. U knjizi će pisati o jednoj uspješnoj američkoj penjačici i perspektivnom norveškom penjaču koji je, nažalost, izgubio život, i dakako o svom vlastitom iskustvu u penjanju. Nadajmo se da će u knjizi spomenuti i penjačka iskustva koja je imao prilike iskusiti u Hrvatskoj, gdje se sa HGSS-om penjao po Paklenici i Mosoru. Nesbo također istražuje zašto ljudi odabiru vrh neke stijene, baš kako i želju i motivaciju radi kojeg ljudi žele doći do njega, odnosno zašto im je to važno, te se nada se da će i on sam doći do tih odgovora do kraja pisanja knjige. Osim pisanjem knjiga, Nesbo se okušao i u pisanju scenarija i to za najskuplju produciranu norvešku seriju “Okupacija”.
Publika je nakon sat vremena jedva dočekala vrijeme za postavljanje pitanja omiljenom autoru, a većina obožavatelja je željela znati što Jo misli o adaptaciji svojih knjiga koje su na velikom platnu prikazali redatelji Tomas Alfredson (Snjegović, 2017.) i Morten Tyldum (Lovci na glave, 2011.). Sve je posebno zanimalo mišljenje o filmu Snjegović , koji je nažalost za poklonike knjige, ali i struke bio blago rečeno razočarenje. Nesbo je rekao kako nije nikada zapravo niti pogledao završnu verziju filma i kako se nije želio miješati i sugerirati išta oko adaptacije filmova jer su za njega njegove knjige završni proizvod, te da se filmovi ne trebaju slijepo držati knjiga. Na kraju je dodao i meni jednu ponajdražu izjavu s promocije: “Kada su me upitali jesi li vidio što su ti učinili od knjige, rekao sam – kako to misliš? Moja knjiga je i dalje ostala ista, bez obzira na film.”
Bravo, Jo!
Bilo je tu još pitanja o glazbi koja je još jedna u nizu stvari kojom se ovaj svestrani pisac bavi, baš kao i oko njegovog pogleda oko budućnosti knjižnica. Nakon toga je došao i dio kada su fanovi dobili jedinstvenu priliku – dobiti potpis slavnog autora u omiljenim knjigama. Mi smo izabrali intrigantnog Snjegovića da nosi vječnu uspomenu na ovaj jedinstven događaj. Naravno ne treba ni zaboraviti veliki selfi sa publikom kojim je Jo želio obilježiti jedno predivno druženje. Meni je bilo previše žao propustiti priliku za posebnu fotografiju s omiljenim autorom, pa smo tako strpljivo čekali dok nije potpisao zadnju knjigu i uspjeli smo! Nesbo je svoju pristupačnost pokazao i druženjem u Gradskoj knjižnici Marka Marulića gdje je dobio i svoju člansku iskaznicu, te posjetom knjižari “Hoću knjigu” kada je odgovarao i na online pitanja obožavatelja. Nošeni emocijama i nezaboravnim iskustvom koje nam je priuštio, možemo samo reći da nam je bila čast prisustvovati ovakvom događaju i pravi užitak upijati mudrost Jo Nesboa. Mi nastavljamo uživati u njegovim knjigama i strpljivo čekati one koje tek trebaju biti napisane, a sam Nesbo je nastavio svoje putovanje našom zemljom, točnije u Zagreb gdje je također dobio srdačnu dobrodošlicu brojnih fanova, što uopće ne čudi za autora koji ima više od 50 milijuna prodanih primjeraka svojih knjiga diljem svijeta.
I za kraj, još malo intimniji prikaz samog događaja od strane mog dragog Kinoljupca.
“Volim filmove i kino.”
Ako bih baš morao izabrati omiljeni citat s druženja s mojim omiljenim piscem, onda bi to bio svakako ovaj koji se veže upravo uz najljepšu umjetnost na svijetu. Slušati majstora pisane riječi kako s posebnom ljubavi i strasti govori o filmovima, uisitinu je bio melem za moju dušu. Iako nisam imao u planu da ga bilo što pitam, jer mi je bilo dovoljno da guštam u njegovoj karizmi i samom prisustvu, ipak sam mu se odlučio obratiti. Iako me je prije svega zanimalo što misli o filmskim adaptacijama svojih djela, to pitanje mi je “ukradeno” od strane još jedne drage filmofilke u publici, tako da sam brzo morao smisliti nešto novo. Kada je došao na mene red, moram priznati da me trema gotovo uništila, srce mi je nekontrolirano lupalo kao da idem na spoj s curom koja mi se sviđa, dok noge uopće nisam ni osjećao. Pored svega toga, nije baš ni jednostavno osjetiti na sebi poglede tolikog broja ljudi, tako da sam na neki način i ponosan što sam ipak prevladao sav taj strah i na kraju uspio postaviti pitanje velikom Nesbou.
Zanimalo me, kako je on sam prethodno naglasio kako obožava filmove, koliko često ide u kino i koji mu je omiljeni filmski žanr, te kojeg bi glumca volio vidjeti u ulozi Jo Nesboa kada bi se jednog dana snimio film o njemu. Odgovorom sam, naravno, bio oduševljen, posebice jer je naglasio kako kino iskustvo gledanja filmova ne može ništa nadmašiti te da u svim dobrim filmovima jednako uživa. Što se tiče mogućeg filma o njemu, skroman kakav jeste, rekao je kako se nada da se ipak takav film neće snimiti, ali ako se kojim slučajem i dogodi, složio se kako bi Daniel Craig bio jako dobar izbor.
Nakon što je službeni dio promocije završio, Nesbo je krenuo s potpisivanjem knjiga, te je doslovno svima odlučio na taj način zahvaliti na dolasku, ali i vjernosti i ljubavi koju smo mu pružili ne samo kroz druženje, već i kroz čitanje njegovih priča. Vidjeti izbliza Nesboa kako nam potpisuje knjigu, uistinu je bilo pravo zadovoljstvo, ali i ona iskrena čitateljska sreća. Čitajući njegove knjige, doživljavao sam ga kao neku vrstu stvoritelja tog posebnog svijeta, što on uistinu i jeste, tako da nisam mogao odoljeti da mu ne stisnem ruku, što je opet na neki način doživljaj koji ću pamtiti s posebnim zadovoljstvom.
Kada je s posebnim strpljenjem potpisao svima knjige, nekolicina vjernih obožavatelja imala je priliku i još bliže doživjeti osobnost ovog velikog pisca. Zahvaljujući predivnim ljudima iz Fokusa, zajedno sa svojom dragom uspjeli smo se susresti nasamo s njim, te smo imali priliku i razmijeniti par riječi. Bio sam oduševljen što je ljubitelj Tarantina, pa mi je tako i pohvalio majicu na Reservoir dogse koju sam nosio na promociji, te je rekao kako onda moramo to ovjekovječiti fotografijom. Osim te prekrasne uspomene, pamtiti ću i neke njegove riječi koje će mi uistinu biti nit vodilja za sve što radim u životu.
Ovim putem bih se uistinu želio zahvaliti svima koji su sudjelovali na bilo koji način na ovom prekrasnom događaju, od Fokusa, preko Barcafea i Gradske knjižnice Marka Marulića, pa sve do Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u čijem smo prekrasnom prostoru mogli uživati u jednako tako prekrasnom druženju s našim omiljenim piscem. Uspomene koje nosimo zaista je teško opisati, ali ćemo ih zato itekako znati osjećati.
I naravno, velika hvala i tebi, dragi Jo. Hvala ti što si unatoč svojoj popularnosti, ostao tako prizeman, skroman i jednostavan. Bilo je zadovoljstvo biti u tvom društvu i učiti od tebe.
Do nekog idućeg susreta….
Napisali : Anđela Bulić i Jure Pepur
