Naša potraga za predivnim kinima dovela nas je u grad bogate povijesti, kulture i domaćina jednog od najpoznatijeg filmskog festivala u Hrvatskoj koji u nevjerojatnom ambijentu pruža iskustvo gledanja filmova pod otvorenim nebom. Radi se, naravno, o prekrasnoj Puli. Iako i sama pulska arena za vrijeme trajanja festivala postaje nevjerojatno kino na otvorenom te se često kao takvo nalazi na popisu posebnih i najljepših kina na svijetu, fokus ovog članka će ipak biti jedno drugo pulsko kino koje isto ima dugu povijest i tradiciju prikazivanja filmova, čak i prije prvog filmskog festivala u Puli. Radi se o kinu Valli koje se nalazi na popularnoj šetnici Giardini u centru grada. Osim povijesnog i kulturološkog značaja ovo kino posebno je i kao arhitektonski biser jer je uklopljeno u nekadašnje kamene zidine koje potječu još iz doba Antike. Danas kino Valli suvremeno i moderno kino koje gledateljima nudi širok spektar filmskih projekcija i kulturni program, no to nije oduvijek bilo tako.
Izvor slike: glasistre.hr
Da bismo ispričali priču kina Valli, potrebno je vratiti se na početak 20. stoljeća. Pula je tada pripadala Austro-Ugarskoj Monarhiji te je bila njena glavna i najvažnija ratna luka. Izumom filma, Pula postaje atraktivna lokacija za prikazivanje prvim putujućim kinematografima zbog brojnih mornara koji željni zabave rado posjećuju brojne projekcije. Film je svoj put do Pule našao preko Trsta gdje se prva kinematografska predstava odvila 8. srpnja 1896. godine. Zabilježeno je da se prva velika projekcija u Puli najavljivala 21. studenog 1896. godine. Puljani svih staleža nahrupili su po ulaznice i ubrzo je uzbuđena masa ispunila Politeami Ciscutti, popularno Pulsko kazalište. Film je pulskoj publici trebao predstaviti profesor vitez de Horney iza čijeg se identiteta zapravo nalazio dvojac, trgovac ogrjevnim drvom i ugljenom Max Karreiter, te novinar i kazališni impresario Angelo Curiel. Dvojac je u Pulu došao iz Trsta gdje su umjesto pravih filmova publici zapravo prikazivali fotografske projekcije. Velika masa publike u nervozi iščekivala je toliko željene projekcije filmova, no dobili su pravi fijasko. Dvojac pod krinkom profesora de Horneyja unajmila je prikazivačkog kinematografskog stručnjaka iz Pariza, gospodina Madesnyja, koji nije uspio u projekciji. Slike su bile mutne, nedovoljno osvjetljenje, neoštre, tamne, neuredne i isprekidane. Publika je nakon određenog vremena počela gunđati, i razočarana masa je počela prosvjedovati i zviždati. Masa je krenula prema izlazu na kojem su se i dalje prodavale karte za ulaz na projekciju. Tek je tada nastala prava zbrka i gužva, jer je i novopridošla publika bila užasno razočarana i ljuta. Zbog loše organizacije i doslovno sadržaja koji je toliko bio loše projiciran nije se znalo kada je kraj predstave. Nakon što su organizatori objavili da je predstava gotova nezadovoljna i ljuta masa tražila je povratak novca jer su se smatrali prevarenima. Međutim nitko nije dobio povrat novca, a najavljena je repriza projekcije. No, loš glas se brzo pročuo pa je dvojac pod pseudonimom de Horney brzo napustio Pulu te pokušao sličnu projekciju u okolnim gradovima. No sukobili su se s prikazivačem iz Pariza koji ih napušta, a cijeli slučaj je završio čak i u novinama gdje je sam gospodin Madesny otkrio da je uzrok neuspjele projekcije tehnički nedostatak na koji je on upozorio dvojac koji je inzistirao da se predstava održi samo zbog brze i lakše zarade.
Politeama Ciscutti
Izvor: bojezemlje.hr
Iako je prva zabilježena kinematografska predstava u Puljanima izazvala razočarenje i bijes, publika je ubrzo zaista zavoljela film, a dvorana Politeami Ciscutti postala je atraktivna lokacija za iznajmljivanje brojnim putujućim kinematografima. Druga zabilježena projekcija koja je bila definitivno uspješna odvila se 20. veljače 1897. godine kada je kinematograf Georg Hengl prikazao oko 20 kratkih filmova, većinom smiješnih skečeva. Pulska publika je obožavala film, pa je tako do perioda Prvog svjetskog rata na području Pule zabilježeno oko 32 kinematografa. Kako je rasla „žeđ“ publike za filmskim projekcijama, tako je rasla i potreba da se pronađe adekvatni prostor na kojem bi konstantno bilo dostupno gledanje filmova da bi se smanjila ovisnost o putujućim kinematografima. Tako se u Puli u lipnju 1906. godine otvara prvi stalni kinematograf Internazionale. Nakon njega samo nekoliko mjeseci kasnije, točnije u rujnu 1906. godine, otvara se kino Excelsior. Kino Valli otvoreno je između 1906. i 1910. godine. Kino se nije zvalo kino Valli, nego L“Alhambra te je ovaj naziv zadržalo sve do 1940. godine. Kino je otvoreno u dvorani čiji su temelji izgrađeni u ranoj fazi 20.stoljeća, na mjestu gdje su se nekada nalazile gradske zidine koje su srušene kako bi se stvorio prostor za gradnju tada nove kulturne ustanove. Rad ovog kina obilježava velika jezična, nacionalna i politička obilježja koje je kino proživjelo s povijesnim odmakom. Da objasnimo, u periodu kada se kino otvorilo Pula je pripadala Austro-Ugarskoj Monarhiji sve do njezina raspada 1918. godine. U samim počecima kina publika je najviše uživala u nijemim filmovima austrougarske, njemačke i talijanske kinematografije. Filmovi ubrzo dobivaju i glazbenu pratnju najčešće posebnih glazbenih sastava, a uskoro publika dobiva i titlove filmova koji posebno objašnjavaju radnju. Titlovi su bili pisani na njemačkom jeziku koji je bio službeni ili talijanskom jeziku koji je bio u širokoj upotrebi među Puljanima.
Izvor: glasistre.hr
Filmovi tadašnjeg doba su većinom kratkometražni, kratki skečevi ili prikazi iz svakodnevnog života. No, postoji jedan žanr koji je bio posebno popularan u Puli, onaj pornografski. Kao glavna ratna luka prepuna mornara pornografski filmovi bili su veoma traženi. Prikazivanje takvih filmova nazivalo se „crnim večerima“. Projekcije erotskih filmova započele su još za vrijeme prvih putujućih filmova kada bi se u improviziranim šatorima prikazivali filmovi čija je cijena bila duplo skuplja nego ostalih filmova, a na projekcijama su mogli sudjelovati samo muškarci. Razvoj erotskih filmova rasplamsao je još 1896. godine Edmond Khun kada je za kinematograf Thomasa Alve Edisona snimio Poljubac u trajanu od 18 sekundi. Američki kritičari osudili su film i nazvali ga moralno degutantnim, dok su Europljani puno liberalnije prihvatili film i sam erotski žanr. Postoje tako cijeli katalozi takvih filmova koji su se redovito prikazivali. Naravno to nisu bili erotski filmovi kakve danas poznajemo, nego su bili, posebno za današnje standarde, prilično normalne stvari koje su tadašnju publiku nevjerojatno uzbuđivale. Primjerice, brojni su filmovi gdje se ženski modeli nalaze u različitim fazama skidanja odjeće, ali nikada se nije išlo do krajnje golotinje, samo do donjeg rublja. Takvi filmovi su bili vrlo traženi i čak su se masovno i oglašavali u novinama i na posterima. Sve do perioda 1910. godine kada država počinje uvoditi cenzuru zbog crkvenih i društvenih pritisaka koji su takav sadržaj smatrali neprimjerenim i degutantnim.
U periodu do Prvog svjetskog rata Pula je bila u samom vrhu europskih gradova po broju kina. Projekcije filmova su se vršile svakodnevno i učestalo, a publika je očito bila vjerni posjetitelj pulskih kina. Filmovi su stizali iz Trsta, pa je tako pulska publika imala priliku gledati filmove već nakon nekoliko tjedana nakon svjetske premijere. Do ljeta 1914. godine u gradu je bilo čak pet dobro ustaljenih kina koja su radila punom parom. Nakon atentata u Sarajevu koji je uzdrmao ne samo Monarhiju nego cijeli svijet, obustavljaju se sve javne priredbe uključujući i rad kina. No, prava uzbuna i ludilo nastalo je iduće godine kada je Italija objavila rat Austro-Ugarskoj. Naime kao što je već spomenuto Pula je bila glavna ratna luka Monarhije pa je nakon objave rata u gradu zavladalo opsadno stanje. U gradu su ostali samo najnužniji službenici, a sve one koji su ipak odlučili ostati pogodila je glad. No, kina su unatoč svim nedaćama nastavila s radom za malobrojnu publiku koja je ostala u gradu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata mnoga su kina često organizirala projekcije u dobrotvorne svrhe (za Crveni križ, ratnu siročad i udovice) te su dio svog profita od prodanih ulaznica davali u ratne svrhe. Filmovi prikazivani u to vrijeme najčešće su filmski žurnali (inačica današnjeg dnevnika) i dokumentarni filmovi o ratu. Brojni dokumentarni filmovi snimani su upravo u samoj Puli koja je i ranije bila atraktivna za brojne snimatelje (još 1903. godine snimljeno nekoliko filmova (Porinuće Szigetvára u brodogradilištu u Uljaniku, Isplata mornara na brodu Radetzky, Mornari se zabavljaju na palubi jednog broda, a novija istraživanja pokazala su da je još u travnju 1898. Lumierov snimatelj Alexandre Promio snimio manevre austrougarske mornarice u Puli i Šibeniku. Filmovi snimljeni u periodu Prvog svjetskog rata nažalost nisu sačuvani u cijelosti, a njihova svrha bila je uglavnom ratna propaganda da se podigne moral vojnika. Važno je spomenuti da se u tom razdoblju snimaju prvi dokumentarni filmovi o Puli i Brijunima.
U periodu od 1918.-1943. godine Pula se nalazi u sastavu Kraljevine Italije. U tadašnjem razdoblju službeni jezik je talijanski, što se odražava i na kino ponudu. Filmovi koji se prikazuju većinom su igrani filmovi talijanske kinematografije te filmovi u formi fašističkih propagandnih novosti. Hollywoodski filmovi koji su prikazivani sinkronizirani su na talijanski jezik, a upotreba hrvatskog ili slovenskog jezika je zabranjena. Uz prikazivanje općenite talijanske kinematografije posebno treba istaknuti veliku brojnost filmova „bijelih telefona“ koji su dominirali pulskim kinima. Posebno je zanimljivo naglasiti da iz tog razdoblja Pula baštini i dvije glumačke dive. Prva je Alidi Valli rođena 1921. godine o kojoj ćemo pisati više u nastavku teksta i Laura Antonelli rođena 1941. godine koja je kasnije obilježila talijanski film 70-ih godina. Za vrijeme talijanske uprave kino prvi put od otvorenja mijenja naziv u Sala Umberto. Godine 1919. dolazi do proširenja dvorane kako bi što veći broj gledatelja mogao uživati u filmskim projekcijama, ali zanimljivo je naglasiti i sportskim susretima (boks). Naišli smo na podatak da je dvorana proširena još jednom i to 1929. godine tako da je kino moglo primiti 1000 posjetitelja, a 1930. godine uvedena je tehnika za prikazivanje zvučnog filma. Za vrijeme talijanske vladavine dvorana je i na vanjskom pročelju zgrade poprimila novi izgled (simbol „fascia“ na pročelju u skladu s fašističkom ideologijom).
U periodu od 1943.-1945. godine Pula je pod okupacijomTrećeg Reicha, a što se opet odražava na kinoprikazivaštvo. Pula je za vrijeme bombardiranja pretrpjela teška razaranja u kojima su stradala čak i kina. Primjerice, uništeno je kino Garibaldi. Prikazuju se filmovi njemačke kinematografije te nacistička propaganda, uz talijanske filmove koji su od ranije publici poznati. Krajem 1944. te početkom 1945. godine u Puli gotovo da nema kinoprikazivačke djelatnosti zbog ratnih zbivanja. Po dolasku partizana u Pulu, grad počinje biti u sastavu SFRJ, što se ponovno odražava na kinoprikazivaštvo. Pulska kina doživljavaju pravi procvat, a u kinu se uglavnom prikazuju filmovi jugoslavenske kinematografije i sovjetski filmovi s hrvatskim titlovima. Nakon Drugog svjetskog rata kino ponovno mijenja ime i postaje Centralni dom kulture, da bi se 50-ih godina prošlog stoljeća kino preimenovalo u kino Zagreb te je kao takvo radilo sve do 2006. godine kada se zatvorilo. Kino Zagreb je u ondašnje vrijeme bio u Puli jedno od najvažnijih mjesta za zabavu i kulturu. Svakodnevne filmske matineje, svečane premijere filmova, raznolik dokumentarni i obrazovni program okupljao je svakodnevno zaljubljenike u sedmu umjetnost. Osim filmskih događaja, u kinu Zagreb koji je ujedno bio i Centralni dom kulture održavala su se razna kulturno-umjetnička događanja, predavanja pa čak i politički skupovi. Kina u Jugoslaviji su radila punom parom, pa su se tada Savezni komitet za kinematografiju i Avla film s lokalnim vlastima Pule odlučili pokrenuti festival u svrhu promocije domaće (tadašnje jugoslavenske) kinematografije i filmske produkcije. Festival se isprva zvao Festival igranog filma u Puli i pokrenut je 1954. godine, a festival se sve do danas odvija u posebnom okruženju Pulskoj areni. Prvi umjetnički direktor Festivala bio je Marijan Rotar, novinar i kulturni radnik iz Pule. On je 1953. godine predložio ideju održavanja filmskog festivala u Pulskoj areni, a sve ostalo je možemo reći povijest. Upravo je Filmski festival u Puli do danas ostao jedan od najznačajnijh festivala na području bivše Jugoslavije. Pula film festival kakvim ga danas poznajemo stavlja fokus na hrvatski film s time da se prikazuju europski i međunarodni filmovi. Festival je tijekom godina ugošćavao brojne umjetnike iz svijeta filma među kojima su brojne svjetski poznate ličnosti.
Raspadom Jugoslavije i Domovinskim ratom u Puli ponovno dolazi do promjene vlasti, ali i brojnosti stanovništva. Postupkom privatizacije mnoga poduzeća su propala, a dolazi do velikih društvenih i političkih promjena. Dolazi i do velikih tehnoloških promjena, isprva tržištem dominiraju videoteke i videorekorderi postaju pristupačni ljudima koji više toliko ne odlaze u kina. Kina tako dolaze u problem jer zbog konkurencije slobodnog tržišta postaju neprofitabilna. Na području grada Pule zatvoreno je nekoliko kina (kino Giardini, kino Divić-grad/Pula, kino Istra..). Kino Zagreb bilo je u tom periodu jedino kino u Puli koje je „preživjelo“ val gašenja kina. No, i njegova budućnost nije bila svijetla. Dvorana je bila zastarjela, stolice neudobne i u kinu je bilo doslovno nemoguće boraviti zimi jer grijanje nije radilo. Ne čudi tako da publika nije bila luda za odlaskom u kino. Zbog svega navedenog odlučeno je da kino Zagreb stavlja ključ u bravu. Nažalost tako se Pula kao jedan od gradova koji je bio pionir kinematografije i brojnosti kina našao bez doslovno ijednog kina. Ipak, nije bilo sve tako crno jer se već 2007. godine donijela odluka da se kreće u rekonstrukciju i obnovu nekadašnjeg kina Zagreb. Uz sredstva grada Pule i Ministarstva kulture nakon višemjesečnog procesa obnove, Pula je dobila novo i moderno kino koje je svečano otvoreno 18. srpnja 2008. godine. Osim nove opreme i uređenja dvorane, kino je dobilo i novo ime. U čast slavne glumice Alide Valli, koju smo spomenuli ranije u tekstu, kino je dobilo nov ime – kino Valli.
Alida Valli pravim imenom Alida Maria Laura Altenburger von Marckenstein und Frauenberg rođena je u Puli 31. svibnja 1921. godine. Iako je većinu svog života provela izvan Pule grad nije zaboravio na svoju filmsku ikonu. Alida je već kao devetogodišnjakinja počela svoju radijsku karijeru u dječjim radio emisijama, dok filmsku karijeru počinje ulogu u filmu Trorogi šešir (1934.). U narednim godinama ostvaruje zavidnu karijeru, a najviše glumi u talijanskim filmovima (većinom su to filmovi „bijelog telefona“ i filmovi u kojima tumači „zaručnicu Italije“). U drugoj polovici četrdesetih godina prošlog stoljeća odlazi u Hollywood gdje joj daju nadimak „nova Garbo“. U Hollywoodu snima pet filmova od kojih se posebnoizdvajaju “Slučaj Paradine” i “Treći čovjek”. Nakon povratka u Europu surađuje s nekim od najpopularnijih redatelja tog vremena. Njezin život su obilježili skandali, velike ljubavi i veliki filmski uspjesi. Glumila je u oko 130 filmova koje su režirali neki od najpoznatijih redatelja ikada: Alfred Hitchcock, Carol Reed, Luchino Visconti, Bernardo Bartolucci, Roger Vadim, Dario Argento i mnogi drugi. Za svoj rad dobila je i nekoliko prestižnih nagrada među kojima se ističe Zlatni lav na venecijanskom festivalu (1997.) i Gamajun International Award (1990.). Alida je preminula u Rimu 2006. godine, te je u talijanskoj kinematografiji ostala je zabilježena kao jedna od najznačajnijih glumica.
Danas kino koje prema njoj nosi ime radi impresivan posao za kulturni život Pule. Nakon obnove kina 2007. godine kino je doživjelo cjelokupnu transformaciju. Vanjski dio kina i dalje evocira talijansku baštinu, dok je unutrašnjost kompletno izmijenjena. U kinu je 209 sjedećih mjesta u ugodnim tapeciranim crvenim i tamnozelenim sjedalima koja cijeloj dvorani daju topao vizuali doživljaj. Dizajnirana obloga doprinosi cjelokupnoj estetici prostora. Strop je obojen u tamnu boju s diskretnim LED točkicama koje simuliraju zvjezdano nebo. Dvorana je ovim dizajnom dobila na posebnom dojmu intimnosti i elegancije kod posjetitelja. Prostor oko blagajne i foaje kina je spoj klasike i funkcionalnosti. Prevladavaju topli tonovi na zidovima s raznim zanimljivim rasvjetnim elementima lustera i zidnih svjetiljki. Ulaz u kino vodi direktno u foaje s blagajnom i malim izlagačkim prostorom. Iz foajea se pristupa dvorani stepenicama koje su dizajnirane s metalnim i drvenim rukohvatima a zidovi su ukrašeni dekorativnim fotografijama. Taj ambijent podsjeća na mješavinu art-deco i klasičnog stila. Godine 2013. kino je ponovno dodatno digitalizirano ugradnjom suvremenog kino projektor sustava koji uključuje 3D filmove. Ozvučenje dvorane je prilagođeno veličini dvorane, pa sama publika često hvali jasnost samog zvuka tijekom projekcije te zvuk koji je ravnomjerno distribuiran u cijelom prostoru. Zadnje preinake i modernizacija vršile su se na području sustava klimatizacije i ventilacije kina.
Današnja ponuda kina Valii bazira se na projekciji svjetskih filmskih hitova s posebnom pažnjom na europski i svjetski nezavisni film. Vjerna pulska publika rado posjećuje brojne uigrane programe, retrospektive i cikluse (Pulica u kaputu- zimski festival za djecu, Filmovi za sva vremena, Matineja za umirovljenike, Doku dan, Film u školi itd.). Važan segment rada kino Valli zasigurno je suradnja s Pula film festivalom koji se redovito održava u srpnju. U dvorani kina Valli redovito se prikazuju premijerne i retrospektivne projekcije lokalnih i međunarodnih nezavisnih filmova. Osim s Pula film festivalom kino surađuje i s brojnim lokalnim udrugama, školama i međunarodnim partnerima. Ekipa iz kina Valli definitivno obavlja fantastičan posao jer bilježe preko 80 tisuća posjetitelja godišnje i preko tisuću projekcija godišnje. Ne preostaje ništa nego čestitati posvećenim entuzijastima iz Pule koji su svojim trudom i zalaganjem vratili Puli ono što im je trebalo – kvalitetno neovisno kino koje s ljubavlju priprema posebne filmske menije za svoju vjernu publiku gladnu filmova.
