Danas se obilježava Dan planeta Zemlje.
Iako je bilo jako teško izdvojiti samo jedan film za preporuku, a koji bi bio sasvim prigodan na ovaj današnji dan, izbor je ipak pao na dokumantarac “Otok lemura”, film na koji sasvim sigurno nećete ostati ravnodušni. Redatelj filma David Douglas zaista je snimio očaravajući dokumentarac “okupan” predivnim prizorima Madagaskara i čarobno/magičnih životinja kao što su lemuri, uz uvijek savršenu naraciju glumca Morgana Freemana. Ovaj dokumentarac nismo izabrali slučajno jer su, nažalost, upravo lemuri trenutno najugroženije životinje na svijetu, te im prijeti izumiranje.
Zamislite, životinje koje su na planeti preko 60 milijuna godina sada su pred izumiranjem. I tko je kriv za to? Pa mislim da svi znamo odgovor na to pitanje. Ima li žalosnije činjenice da životinje koje su tu još od vremena dinosaura sada imaju realnu opasnost da izumru. Nisam siguran da li me ta spoznaja više ljuti ili rastužuje, zbilja ne znam. Ali ono što sigurno znam je da se moramo svi skupa probuditi i kao pojedinci učiniti koliko možemo, ne samo za spas lemura, oni su samo najbolji primjer koliko smo zabrljali, već i za spas planete općenito.
Imamo samo jednu planetu, drugu nemamo, ona je naša i mi smo njezini. Zemlja je predivno mjesto za život, najljepše u cijelom svemiru i mi smo ti sretnici koji svakodnevno uživamo u njezinim ljepotama. Sjetite se samo koliko vam je u onim najgorim vremenima pandemije nedostajalo neko vama posebno mjesto, bilo da se radilo o odlasku na more, šetnji šumom ili uz jezero, uživanju na klupici uz prekrasan pogled ili putovanjima na omiljene destinacije, sasvim je svejedno. I bas zato ovu prekrasnu planetu ne bismo trebli uzimati zdravo za gotovo, a što nažalost radimo, ako ne želimo trajno biti uskraćeni za njezina bogatstva.
Ljubav koju nam planeta daje je neograničena, pa zašto onda na tu ljubav odgovaramo tako neodgovornim ponašanjem. Znam da će svatko od vas reći – pa što ja mogu napraviti sam. Da, to i jeste najveći problem, upravo takvo razmišljanje. Malim koracima, svi mi možemo dati svoj doprinos i sve će krenuti na bolje. Evo samo jedan najbanalniji primjer – recikliraranje otpada oko kojeg bismo se svi trebali malo više potruditi, pa nije to neka znanstvena fantastika. To su sve sitnice koje puno znače i koje mogu spasiti život upravo onim najugroženijim vrstama. I ne samo njima, nego i nama samima, ljudskome rodu.
I zato ne zaboravimo – ova planeta nije nama neka zločesta maćeha i vrijeme je da se prestanemo ponašati prema njoj poput razmažene djece. Planeta Zemlja je naše srce i duša, ona je naša najljepša, najčarobnija, te najposebnija majka. Nadam se samo da ćemo svi to skupa, dok ne bude prekasno, čim prije shvatiti.
Sretan ti rođendan, najdraža Zemljice.
