Lassie se vraća kući (2020)

U kinu se uvijek može naći odličan izbor filmova, unatoč i usprkos koroni. Svatko od vas može izabrati nešto za sebe, pa čak i ako niste zagriženi filmofili. U tom pogledu moram pohvaliti program svih naših kina, koji se zbilja trude da privuku publiku. Današnji kino izbor moje filmofilke i mene pao je na remake kultnog klasika – Lassie se vraća kući. Pričati o ovom filmu, bez da uključite emocije naprosto je nemoguća misija. Dobro, za nas dvoje je svaki film emocija, ali kada su u pitanju ovakvi i slični filmovi, onda pogotovo. Moram priznati kako smo oboje bili ugodno iznenađeni kada smo vidjeli da ovaj film igra u kinu, pa nam se tako na sam spomen ovog legendarnog psa, odmah razvukao najveći mogući osmijeh na lice.

Lassie je dio odrastanja većine nas, i jednostavno ne možemo na njega drugačije gledati, nego sa dozom sjete i nostalgije. Ta jedna pozitivna melankolija savršeni je osjećaj koji obožavam, pogotovo kada mi je probudi neki filmski naslov. Filmovi i postoje da bi nas odveli na razna putovanja, i to je jedan od malih milijun razloga zašto ih i volimo. Imati mogućnost vidjeti ovako jedan film na velikom kino ekranu, za nas je bila prava avantura u kojoj smo rado pristali biti glavni akteri, zajedno sa našom Lassie. Neću vam sada uopće raditi usporedbu između originala i ovog filma, jer mislim kako to uopće nije potrebno. Ovo je priča koja je toliko lijepa i posebna sama po sebi, da mi je jednako prekrasna u svim mogućim verzijama, tako da ni ova nije bila iznimka. Prije nego smo se danas zaputili prema Cinestaru, baš smo razgovarali kako bi bilo dobro da dođemo malo ranije, jer smo očekivali da će biti dosta ljudi u kinu, posebno sa djecom. Pa pobogu, ipak je to Lassie. Ništa od toga, u dvorani smo bili samo cura i ja, te još jedan momak. Znači samo nas troje u cijeloj dvorani. Šteta, jer ovo je zbilja film koji je idealan izbor za malu i veliku djecu. Ali nema veze, imali smo kino skoro samo za sebe i moram priznati kako smo baš guštali.

Ono što ovu verziju čini predivnom u mojim očima, u prvom su redu prekrasni vizuali filma. Redatelj Hanno Olderdissen zaista je napravio odličan posao, jer lokacije na kojima je film sniman zaista ostavljaju bez daha. Nisam još uspio saznati kako se zovu mjesta iz filma, ali zato znam da izgledaju kao pravi mali raj na zemlji. Lokacije su ono što daje predivnoću ovom filmu, dok njenu unutrašnjost čarobnim čini priča, odnosno sama duša filma. I to je ono što ovaj film čini predivnim izvana i iznutra. Mislim kako nitko od vas neće i ne može ostati ravnodušan na neke scene iz filma, jer dobivaju zbilja jednu dimenziju više u kombinaciji sa pričom i vizualima.

Nekoliko puta sam se sa curom pogledavao za vrijeme filma, a pogledi su samo govorili – ajme da je ući u ovaj kadar i biti dio tog prekrasnog mjesta. Ova moderna verzija nas u mnogočemu podsjeća na neke stvari koje su mnogi ljudi zaboravili. Naime, danas su svi opterećeni nekim nevažnim stvarima, nebitnosti su postale bitnosti, dok su bitnosti postale nebitnosti. Lassie nas je uvijek učila kako su prave životne vrijednosti ljubav, odanost, povjerenje i prijateljstvo. Baš zato mi je drago što smo ovaj film imali prilike pogledati u kinu, jer sam zajedno sa svojom dragom još jednom shvatio koliko smo sretni što smo se našli, baš zato jer cijenimo i živimo te bitnosti.

Lipo je to kada takvo nešto vidiš na filmu, jer film na puno načina i jeste prikaz života. Glumci su mi ovdje bili baš simpatični te ih je vrlo lako zavoljeti, posebno dvoje mališana Priscillu i Floriana. Podsjetili su me na vrijeme mog djetinjstva i odrastanja, kada sam zajedno sa svojim prijateljima stvarao uspomene kojih se sada rado sjetim. Na primjer, moja draga je i sama odrasla sa čak dva cucka, tako da je ona ovaj film još emotivnije doživjela. Oboje smo slabi na životinje, kao vjerujem i većina empatičnih ljudi, i zbilja mi je nezamislivo kako netko može zlostavljati tako predivna bića koja nam tako puno mogu dati, a tako malo traže zauzvrat. Evo, ja nisam imao nikad psa, a imam osjećaj kao da su neki oduvijek dio mog života. Lassie je svakako jedna od takvih. I ne samo ona, već i drugi filmofilski psi koji nam kroz magiju umjetnosti stvaraju magiju našeg života.

Postoje tako neki filmovi koji nam pričaju priče kojima se uvijek rado vraćamo jer nas podsjete na to kako nikad ne smijemo izgubiti ono dijete u sebi. Sretan sam što uz sebe imam osobu sa kojom sam svakodnevno ono dite koji se igra života, jer na kraju život i jeste jedna divna avantura. Nama se u toj avanturi danas pridružila Lassie i moram reći kako smo se jedni drugima vratili na način koji ćemo sa posebnim emocijama uvijek pamtiti. To su one sitnice koje su važne, a koje ćemo pogotovo cijeniti kada budemo stari i smežurani, sa vječnom dozom dječaštva u duši. Ovakvi filmovi su najbolja hrana za tako nešto. Probajte je i vi, preporuka od srca.