Jojo Rabbit

Kada plešeš, onda si slobodan”.

Kad bi me netko pitao da u samoj jednoj rečenici opišem film Jojo Rabbit, redatelja Taike Waititia, onda bi to bio upravo gore navedeni citat. I zaista, razmišljajući malo više o tome, shvatio sam koliko je zapravo prekrasne simbolike u njemu.

Biti slobodan je uvijek bilo nešto što smo uzimali zdravo za gotovo. To je jednostavno bilo tu, postojalo je, i tome nismo pridavali puno pažnje, ili ukratko rečeno – nešto što nismo dovoljno cijenili. Ne znaš što imaš, dok to ne izgubiš – ova misao se može savršeno nadovezati uz slobodu i ples, jer kad izgubimo slobodu, onda nestane i ples. Međutim, gubitkom toga, tek onda nastaje poštovanje za ono što smo prije smatrali nevažnim. Živimo u vremenima kada to itekako počinjemo shvaćati i baš zato je ova metafora sa plesom i slobodom iz filma itekako važna.

Sjetite se samo kako ste se osjećali kada niste mogli raditi nešto što volite, odnosno kada ste izgubili tu slobodu koja vam je davala ples života. Svi mi imamo ljubav i strast prema nečemu i to su one male sitnice koje su istovremeno tako velike, upravo zbog toga što nam pružaju. Za mene i moju filmofilku to je odlazak u kino i guštanje u filmovima. Doduše, mi smo uvijek to znali cijeniti, ali tek kada nam je to oduzeto, shvatili smo u punom smislu koliko nam to zapravo znači. Poanta je vrlo jednostavna – kada imate slobodu, onda plešite zajedno sa njom, ali je prije svega cijenite. Tek tada ćemo bit pravi Heroji, baš poput onih iz pjesme Davida Bowiea.

Heroji u filmu Jojo Rabbit, opjevani kroz Bowieve “Heroje”, mladi je Jojo i njegova “skrivena prijateljica” Elsa, a čije su likove maestralno odglumili Roman Griffin Davis i Thomasin McKenzie, imena za koja ćemo, uvjeren sam, tek čuti. Redatelj filma, ujedno i njegov scenarist, imena Taika Waititi, već je odavno poznat nama Marvelovcima, jer je upravo on režirao jedan od najboljih Marvel filmova Thor Rangarok, čiji mu je uspjeh filma bila idealna podloga za snimanje i Jojo Rabbita. Da li je i taj zadatak uspješno obavio? Apsolutno da!

Snimati ovakvu vrstu filma, obrađujući jednu tešku temu kroz satiru iznimno je teško i zahtjevno, ali ponajviše hrabro. Jer radeći film poput Jojo Rabbita riskirate da ne skrenete krivom stranom ulice, što je u današnje vrijeme, gdje su svi osjetljivi na sve i svašta, jako zahtjevan posao. Srećom, naš redatelj nije skrenuo stranputicom, već je na vrlo mudar, inteligentan i nadasve lucidan način prikazao i snimio film za koji sam siguran da će vam izazvati razne emocije dok ga budete gledali. Film kao umjetnost zapravo i jeste emocija, a ovaj film je poput njegova najboljeg glasnogovornika. Samo što u ovom slučaju nećete poželjeti “ubiti glasnika”, već upravo suprotno. Uživati ćete u svakom trenutku njegove poslanice, te ćete se pri tome dobro zabaviti, ali isto tako se i preispitati o nekim važnim životnim pitanjima i razmišljanjima, jer ovaj film prvenstveno to i radi.

Jojo Rabbit nam šalje poruku da stanemo pred ogledalo i upitamo se kakvi smo ljudi. Da li smo ono što vidimo u odrazu ili smo pak ono što bismo željeli vidjeti, dok je stvarnost nešto drugačija. Kada je u pitanju ovaj film, neki filmofili su izrazili kritiku na račun toga što se u njemu simbol zla predstavlja kao neki tamo  imaginarni prijatelj glavnog junaka i još je uz to zabavan i simpatičan. Takvi stavovi su donekle razumljivi sve dok se ne pogleda sam film. Tek onda shvatite, pogotovo kada zagrebete ispod površine, kako se zapravo radi o namjernom prikazu ne njega kao takvog, već svega onoga što je on predstavljao.

Ovaj film cijelu jednu ideologiju mržnje, kroz simbol jedne osobe skida do kraja. Mržnja prema drugima je na taj način prikazana ne kao nešto što je urnebesno smiješno, već što je tragično smiješno. Na taj način film prikazuje sav besmisao svega toga, govoreći svima nama kako takvo nešto uopće nije trebalo postojati. Ali znate kako se kaže, prošlost se ne može vratiti, ali se zato može izgraditi bolja i kvalitetnija budućnost, a to možemo napraviti samo i isključivo ako likove i ideologije koji su simboli zla i mržnje , gledamo kao veliku opomenu i nešto na čemu bismo trebali puno toga naučiti.

Iskreno, nikada mi neće biti jasno kako netko može mrziti drugu osobu samo zato jer je drugačije boje kože, vjeroispovijesti, nacije itd. Ne znam zaista kakav moraš imati (ne)sklop u glavi za takvo nešto. Različitosti među nama treba voljeti, a nikako mrziti, jer upravo su različitosti ono što nas kao društvo čini ljepšim i bogatijim. Ne tako davno, neki ljudi su odlučili suprotno, a na nama je da njihovim ostacima ostataka samo poručimo kako su samo manjina i da su obična sprdnja, baš kao i sama njihova pojava i nakaradno razmišljanje. U tom pogledu, ovaj film je itekako ispunio svoju zadaću, ponajviše zato jer je jako dobro režiran, napisan i odglumljen.

Osim naših glavnih malih/velikih heroja, solidne uloge u filmu ostvarili su i dobro poznata imena poput Scarlett Johansson, te Sam Rockwell. Kad god čovjek pomisli kako Scarlet ne može biti ljepša nego što jeste, ona te uvijek iznova iznenadi. U ovom filmu je zbilja prekrasna, baš kao i njena uloga.

“Ljubav je najmoćnija stvar na svijetu” – reći će Scarlett, na što će joj urnebesno smiješnom replikom Jojo odgovoriti: “da, sve dok ne otkriješ metal”.

Scene našeg junaka sa Scarlett koja glumi njegovu majku zapravo su i najdirljivije, što je sasvim razumljivo. U tim trenucima, jasno se očitava paralela sa jednim drugim filmskim klasikom “Život je lijep”, redatelja Roberta Benignija. Naravno, taj film je neusporedivo bolji, međutim poruka je ista. I upravo ta poruka Jojo Rabbita svrstava među filmove sa srcem i dušom, što on svakako jeste. Svojevremeno su i Benignija optuživali kako je temi holokausta u svom filmu pristupio neozbiljno, jer to je nešto sa čim se ne može zezati. Slični su se komentari, baš kao što sam i napisao, mogli čuti i za ovaj film.

Međutim, takve kritike apsolutno ne stoje, jer ni jedan ni drugi ne rade nikakvu sprdnju na ono što ne bi smjeli, već nam samo poručuju kako se likovima koji su simboli zla i svima sličnima može i treba, baš u stilu našeg Jojo Rabbita samo poručiti – jebite se! Moram još posebno naglasiti i izvedbu malog Romana Griffina koji je stvarno odličan u ulozi “malog zekana” koji se doslovno uvuče pod kožu sa svakim kadrom i scenom u kojoj se pojavio. Njegov lik je toliko prekrasan, tužan i veseo u isto vrijeme. Dok gledate film, imate želju da uđete u onaj ekran i da ga zagrlite.

Puno je divnih trenutaka koje nam je mali Griffin priuštio svojom izvedbom u ovom filmu. Međutim, ono što u prvom redu njegov lik čini toliko predivnim, zapravo je mogućnost učenja koju nam on kroz svoje postupke predaje. Nijedan osjećaj nije stalan – prekrasnoća, užas, tuga, sreća – sve je to dio života, i jedino što mi možemo je plesati sa svim tim našim suputnicima. Da, nekad nam se neće dati, nekad ćemo željeti odustati, ali na kraju ćemo ipak nastaviti našu avanturu zvanu život. U toj avanturi ćemo puno toga proživjeti, ali sve je to dio putovanja. I zato je ovaj film toliko životno moćan, a ne samo filmski, baš kao što je to i naš mali junak Jojo.

Već sam spomenuo predivnu Scarlett u ulozi njegove majke i baš mi je drago što je za izvedbu u ovom filmu bila nominirana za Oscara. Često znam razmišljati o tome koliko zapravo cijenimo naše majke i sve ono što one rade za nas. Scarlettin lik u filmu na metaforičan način prikazuje svu žrtvu onoga što su naši roditelji spremni podnijeti za nas. Nažalost, dosta ljudi toga nije svjesno, jer to uzimaju zdravo za gotovo, baš kao i slobodu. Teško je uopće pisati o njihovom odnosu u filmu i vjerujem da će mnogi zaplakati gledajući ga, pogotovo jer će se sjetiti svojih vlastitih majki. U tom pogledu mogu reći kako su njih dvoje u punom smislu te riječi srce i duša ovog filma.

Ovaj mali osvrt sam započeo sa omiljenim citatom iz filma, pa ću ga završiti uz prekrasne stihove Davida Bowiea, a koji su završnu scenu filma učinili jednom od najmoćnijih, najljepših i najsavršenijih koje sam ikada gledao na filmu. Ovaj svijet zaista treba više heroja poput Jojo Rabbita, onih malih ali velikih ljudi koji će bilo kojem obliku netrpeljivosti i mržnji reći fuck off, dok će sa onim pozitivnijim i života vrijednim življenja stvarima samo zaplesati u stilu Bowieve pjesme.

Cause we’re lovers

And that is a fact

Yes we are lovers

And that is that