A Star Is Born

Kada sam prvi put vidio trailer za film ‘A star is born’, prvo što mi je zapelo za uho bila je rečenica – I just wanted to take another look at you. Zaista je nevjerojatno kako se u tom istom trenutku, zahvaljujući tako jednostavnim, a opet tako čarobnim riječima, uspiješ povezati sa glavnim likom. Na taj način, prije nego i pogledaš sam film, jednostavno se želiš zaljubiti u njega. Međutim, to može biti i problem, jer kada od filma imaš velika očekivanja, često se zna desiti i razočaranje viđenim. Ali nakon što sam u kinu, zajedno sa osobom na koju ja uvijek “take another look”, pogledao ovaj film, ne samo da nisam osjećao razočaranje, već je ona zaljubljenost uzrokovana trailerom, sa filmom prerasla u pravu ljubav.

Kažu da za neke stvari u životu trebate biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. E, pa ovaj film je nas oboje pronašao točno u pravom trenutku naših života, jer nas je iznova podsjetio na stvari koje su zaista bitne i važne. I ne samo to, naučio nas je kako je svaki uzdah, svaki trenutak, svaka patnja, svaki osmijeh, svaka tuga i svaka sreća vrijedna življenja, samo ako imaš osobu uz koju ćeš sve te osjećaje proživjeti.

Glavne uloge u filmu tumače Bradley Cooper i Lady Gaga, par za koji samo mogu reći da su srce i duša ovog filma, te čija je kemija na filmskom platnu toliko zarazna da jednostavno ne možete, a da ne uživate u svakom kadru, sceni i momentu koji provedu zajedno. Bradley i Gaga kroz svoje dojmljive izvedbe, doslovno šalju gledateljima sve osjećaje koje u tom trenutku proživljavaju. Često puta kada nas netko pita koji nam je najdraži film, gotovo uvijek svoj izbor temeljimo na nekoj sceni koja nas je toliko dojmila iz tog nama dragog filma, pa nam je upravo zbog toga i sam film poseban, jer kada god pomislimo na njega, sjetimo se baš te scene koja nam je prirasla srcu.

A star is born je film koji je najbolji dokaz da je tome tako, jer u sebi diše nekoliko scena koje su zaista prava čarolija i magija, te uz koje ne možete, a da se ne naježite i ne zaplačete. Gledajući općenito filmove, postoje tako neke stvari koje me uvijek dotaknu u srce, a kad je u pitanju A star is Born, onda je taj dodir posebno čaroban. Jer kada nakon gledanja samog filma, dobrih desetak minuta nakon odjavne špice ostanete sami u kinu zagrljeni sa svojom srodnom dušom, onda znate da ste upravo doživjeli nezaboravno kino iskustvo koje ćete zauvijek pamtiti.

Moram isto tako reći da sam siguran da ovaj film ne bih doživio na ovakav način, da uz mene nije bila osoba koja je za mene bila i biti će cijeli život moja Lady Gaga. Osoba koja je uz mene svaki put kada mi je teško i netko tko je tu kada iz bilo kojeg razloga prestaneš vjerovati u sebe, te tko će ti kada padneš u stilu Mickeya iz filma Rocky reći – Get up you son of a bitch, I love you. Puno puta sam se u životu zapitao čime sam ja zaslužio imati takvu osobu uz sebe, nekoga tko će me voljeti usprkos svim mojim manama, pa iako nikad na to neću znati pouzdan odgovor, samo jedno mi pada na pamet – ljubav.

Ali ne ljubav koja se danas tako lako prostituira, te čijim se izrazom ljudi razbacuju kao da su na pazaru. Ne. To je ona prava ljubav. Ona ljubav koja je tu kada ti je teško i kada ti je lijepo. Ljubav koja te grli, koja te voli u teškim i sretnim danima. Ljubav koja će plesati sa tobom i na kiši i na suncu. Takva ljubav je za mene jedina moguća i ako nije takva bolje da je nema. Junak i junakinja ovog divnog filma su nam to na najbolji mogući način pokazali, i baš zato će mi ovaj film biti jedan od onih na čiji će mi se spomen razvući ogroman osmijeh na lice, te koji će biti kao neka vrsta antidepresiva za mene. Iako je film dosta tužan i bez obzira šta ćete kraj dočekati sa suzama u očima , budite uvjereni da će ovaj film na vas imati samo pozitivan i lijep utjecaj.

Kao veliki filmofil znam reći kako postoje filmovi koji se gledaju i filmovi koji se osjećaju. Ovaj film je oboje – film koji se gleda i film koji se osjeća. Najviše se osjeća kroz pjesme na koje nećete ostati ravnodušni, te koje je sam Cooper pisao i kroz koje nam je tako savršeno prenio svoje emocije. Film sam kao umjetnost uvijek tako volio i želio doživljavati – kao jednu veliku emociju. I baš zato mi je srce puno i duša ispunjena kada se rodi ovakav film koji me na to iznova podsjeti. Iako će mnogi reći kako je ova tema već prikazana kroz prethodna tri filma, smatram kako je to pogrešno gledanje na stvari. Smatram kako svaka verzija savršeno funkcionira u različitim vremenima i različitim formama.

Osobno mogu razumjeti kako se nekome više sviđa neka prethodna verzija, ali ne mogu razumjeti stav kako je ova najnovija bila nepotrebna. Baš kako rekoh, svaki od tih filmova je disao duh vremena, jednako kao što ga diše i ovaj film. Isto tako, nećemo se lagati, koliko je ljudi zapravo i pogledao sve prethodne verzije, tako da je vrlo lako moguće kako je za mnoge, posebno mlađe generacije, ovaj film bio prvo upoznavanje sa tom inspirirajućom pričom. Mislim kako je predivno da netko upravo zbog ovog filma, odluči pogledati i ostale verzije, a znam puno ljudi koji su upravo to napravili. I zato teza kako je ovo nepotreban film, totalno pada u vodu. Ne samo da je potreban, nego je i važan.

Bradley Cooper i Lady Gaga zaslužuju još pokoju riječ, jer je kemija koja se doslovno mogla osjetiti između njih, naprosto nevjerojatna. Gledajući ih u filmu, imate osjećaj kao da ne glume, već da su emocije koje prikazuju prave i prirodne. Upravo je prirodnost ključna riječ kada je u pitanju njihov odnos. Ovo su uloge u kojima su oboje tako životni, tako neposredni i ogoljeni, sa svim manama i vrlinama. Moram isto tako reći kako mi Lady Gaga nikad nije izgledala privlačnije kao u ovom filmu. Baš je bio pravi gušt vidjeti je onako prirodnu i neposrednu. Čista emocija od glume i lika kojeg je tako savršeno iznijela.  Iako će mnogi reći kako njena uloga nije bila ništa posebno jer ona je bila samo ono što jeste, baš kao recimo Eminem u 8 Milja, mislim kako je to apsolutna glupost. Sve i da je tako, zašto bi se njena izvedba smatrala manje vrijednom. Ali čak i ako maknete sve glazbene scene, i dalje vam ostaju trenuci kada ona naprosto briljira.

Tu posebno moram istaknuti ‘jedan na jedan’ odnos sa Cooperom. Scena na parkingu kada prvi put povjerujete u budućnost njihove ljubavne priče, zatim trenutak kada joj on savjetuje da koristi klavir, te joj na taj način razbio tremu za vrijeme pjevanja, naprosto je nešto predivno. Takvih trenutaka ima dosta, i zbilja je bezobrazno Gaginu izvedbu svesti samo na pjesme, jer njen lik je puno više od toga. Postoji scena kada ona prvi put uđe u privatni avion, pa iako je tako nešto u njenom privatnom životu doslovno svakodnevnica, vi u ovom filmu zbilja imate osjećaj kao da ona zaista proživljava nešto novo i uzbudljivo. Scena koja možda na prvi pogled nije nešto posebno, ali koja u svojoj dubini puno toga govori. Ne samo o njenom liku, već i o njenoj izvedbi.

Kada je u pitanju Bradley Cooper, onda ne mogu dovoljno opisati svoje oduševljenje sa njim. Ne samo da je odlično odglumio svoju ulogu u filmu, nego je napisao scenarij i potpisao režiju. Inače, smatram kako je Bradley dosta podcijenjen glumac, što je zbilja nepravedno jer je u svojoj karijeri glumio u nekim zbilja odličnim filmovima. U dobru i zlu je , recimo, svakako jedan od naslova gdje je pokazao svu raskoš svog glumačkog talenta.  Kroz ovaj film ne samo da je dokazao kako zna glumiti, već je upoznao svijet sa činjenicom da jednako tako zna pjevati i režirati. Snimiti film u kojem ćeš imati glavnu ulogu, čiji ćeš scenarij napisati, te ga uz sve to i režirati, zaista mogu samo talentirani ljudi. Bradley, bez ikakve dileme, to svakako jeste.

Meni se najviše u filmu svidio njegov stil režije, gdje je posebno stavio naglasak na ono vizualno. Naime, on nas ne upoznaje sa likovima samo kroz rečenice, već kroz vizualan portret njihovih postupaka. Na taj način nam ukazuje na neke detalje koji bi nam inače promaknuli. Upravo je u tim sitnicama ključ za otkrivanje razloga zašto likovi postupaju na neki određeni način u različitim situacijama.

Moram se vratiti na odnos Bradley / Gaga koji je tako inspirativan i mogao bih o njemu pričati satima. Vizualnost koju sam gore prethodno spomenuo, najbolje se reflektira upravo kroz taj odnos. On kao osoba koja vjeruje da je nešto i ona koja vjeruje da nije nešto. To se najbolje vidjelo u sceni kada on prvi put nju primijeti u jednom baru. Kakva prekrasna slika, scena i trenutak. Taj kadar kada je kamera fokusirana samo na njegove oči, u kojima on vidi davno izgubljenog sebe, nešto  je zaista predivno. Tada se rađa ona kemija koja ne prestaje sve do kraja filma.

Bradley kao redatelj je kroz prikaz dva glavna lika učinio od nas gledatelja da nam je stalo do njih, bez obzira što nam se neće uvijek sviđati njihovi postupci. Nekad ćemo ih voljeti, nekad mrziti, a nekad ćemo željeti da naprave nešto, što na kraju nikad ne učine. Isto tako mi se sviđa što je film napravljen poput savršene puzzle, jer vi na neki način možete predvidjeti što će se dogoditi. Ne zato što je film predvidljiv, nego zato jer je ste toliko uvučeni u priču, radnju i likove, da imate osjećaj kao da ste dio svega toga. Spomenuo sam već scene radi koje pamtimo neke filmove. Kada je u pitanju A Star is Born, onda nema nikakve dileme kako je to trenutak kada Gaga prvi put pusti svoj glas pred publikom. Tada sve nestaje, postoji samo ona. Scena zvana emocija u punom smislu te riječi.

Pjesma Shallow tako ne samo da postaje simbol ovog filma, nego se uvlači u naše srce koje pulsira baš u tom predivnom ritmu. Pjesme u filmu su također magične i ono što posebno cijenim je činjenica da su pisane isključivo za film. One pričaju priču kroz atmosferu koju stvaraju stihovima i melodijom. Isto tako, pored ove scene, valja spomenuti i onu kada Bradley razgovara sa svojim bratom u autu, a kojeg je u filmu maestralno odglumio Sam Elliott. Majke mi , onaj moment kada Sam bez ijedne izgovorene riječi prikazuje svoje emocije na licu, doslovno je natjeralo suze i na moje lice. Imao sam osjećaj kao da je pogledom prenio sve svoje osjećaje na mene kao gledatelja. Čudesno.

“I’ll never love again”.

Iako film ima mnogo emotivnih pjesama koje oslikavaju trenutak, želim također staviti naglasak na jednu koja mi je predivna i tužna u isto vrijeme – ‘I’ll never love again’. Mišljenja sam kako čovjek može u životu imati samo jednu posebnu osobu koju će iskreno voljeti. Ok, neki će reći kako život može donijeti druge planove i kako nam ne mora samo jedna osoba izazvati onaj osjećaj ljubavi. Poštujem i to. Ali opet mislim, ako je ljubav sa obje strane istinska, onda je takva jedina moguća prava. Tko to osjeti, bilo kakva druga alternativa je naprosto nemoguća jer kao takva postoji. Jer ako uz sebe imaš nekoga tko te ispunjava i istinski voli, onda je to dodir za cijeli život. I zato mi je ova pjesma toliko životno filmski iskrena.

A Star is Born je film koji na jedan filmičan način prenosi na vas ljudske osjećaje i životno iskustvo. Istodobno romantičan, tragičan, mračan i smiješan, nikako vas neće ostaviti ravnodušnima. Ja znam da mene nije i zato ću mu se sa posebnim emocijama puno puta vraćati.