Anya Taylor – Joy? Je li to ona mala iz serije Damin gambit?
Upravo ovako izgleda reakcija većine ljudi na spomen glumice Anye Taylor – Joy. Da, nema nikakve sumnje kako je Anyu upravo ta serija približila širem krugu serijofila i filmofila, međutim bilo bi zaista pogrešno misliti kako je njena “glumačka igra” započela na toj šahovskoj ploči.
Anya je rođena 16. travnja 1996. u Miamiju kao najmlađa od šestoro djece. Ubrzo nakon rođenja, cijela njena obitelj se preselila u Argentinu. Anya je tamo provela punih šest godina, nakon čega opet dolazi do selidbe, ovaj put u London. Međutim, to nije dobro djelovalo na Anyu s obzirom da, najblaže rečeno, nije voljela život na Otoku. Svoju buntovnu stranu pokazala je jako rano, pa je tako u znak protesta odbila učiti engleski jezik jer je mislila da će tako prisiliti roditelje da je vrate u Argentinu. No, na kraju je ipak shvatila kako će se ipak morati priviknuti na novi dom, tako da je svoje buntovništvo ipak stavila po strani.
Učenje jezika za Anyu nije bilo jednostavno, ali joj je u tom cijelom procesu najviše pomogao ujak koji je imao kolekciju knjiga o Harry Potteru. Anya je doslovno kroz taj čaroban svijet upoznala svijet mašte, te se tako na najbolji mogući način povezala s engleskim jezikom. Ljubav prema čaroliji stvorila je i ljubav prema glumi. Pa iako i sama priznaje kako ne može točno odrediti trenutak kada se odlučila baviti glumom, nekako je možda najbliža istina kako je to za nju ipak bio proces koji je tu zaljubljenost pretvorio u glumačku ljubav i strast. U tome su joj velika podrška bili i roditelji, što nije bilo nimalo lagano s obzirom da su morali odgajati čak šestoro djece.
Veliku ulogu u razvoju njene karijere imala je glumica Saoirse Ronan. Anya je u nju gledala kao velikog uzora, posebice što je i ona počela dosta rano glumiti, i to poprilično uspješno pa je tako sa samo trinaest godina dobila svoju prvu Oscar nominaciju za ulogu u filmu Atonement. Pa iako bi se od jedne mlade glumice kao što je Joy očekivalo da svoje idole (pro)nađe u glumicama starog Hollywooda, njoj je ipak inspiracija bila skoro vršnjakinja Ronan. U njoj je vidjela glumicu koja dobiva uloge kakve je i ona sama zamišljala, i to je ono što ju je najviše fasciniralo kod nje. Sve to bio je uvod u ponovno iskazivanje buntovništva, pa je tako slijedeći svoje snove odlučila napustiti srednju školu i u potpunosti se posvetiti glumi. Nekoliko godina kasnije prvi put je i upoznala Ronan, što je za nju bila najveća sreća ali i poticaj za razvoj glumačke karijere.
Međutim, nije Anya odmah krenula u glumačke vode, već ju je sa samo 16 godina prvi put primijetila Sarah Doukas, svjetski poznata modna agentica, i to ispred trgovine Harrods u Londonu. Već sljedećeg dana potpisala je ugovor s modnom agencijom Storm, što joj je bila savršena odskočna daska. No, vrlo brzo je shvatila kako je svaki početak težak i kako nije sve tako idealno kako se možda na prvi pogled čini. U narednih par godina, Anya će neuspješno odlaziti na audicije na kojima će je redovno odbijati. Naravno, osjećaj odbijanja itekako je imao utjecaj na njenu psihu. Kao najveće životno i glumačko razočaranje, za nju je svakako bio trenutak kada nije dobila ulogu u filmu Maleficent, gdje je trebala glumiti mlađu verziju Angeline Jolie. Anya je bila baš razočarana, posebice što je obožavala Disney, ali i Angelinu s kojom je jako željela glumiti u istom filmu.
Srećom, razočaranje nije dugo trajalo, jer se glumačko kolo sreće ipak za nju pozitivno okrenulo, i to samo godinu dana nakon kada je dobila svoju prvu veliku ulogu u filmu The Witch, hororu redatelja Roberta Eggersa. To je bila prava prekretnica u njenoj karijeri, posebice što je film bio pozitivno prihvaćen od strane publike i kritike. Odjednom je Anya od anonimne glumice bez glumačkog iskustva, postala svježe glumačko lice koju su svi hvalili i koja je ispred sebe imala blistavu budućnost. The Witch je zaista bio za Anyu poput prave transformacije, prvenstveno jer je nakon tog filma dobila puno samopouzdanja, što je za mladu glumicu poput nje bilo itekako važno.
Budući da je na početku svoje karijere prihvaćala niz uloga u horor filmovima, kao što su Morgan, Marrowbonw i Split, vrlo brzo je dobila epitet “kraljice vriska”. Međutim, za Anyu je to bilo daleko od komplimenta, jer je to smatrala kao podcjenjivanje, odnosno pokušaj da ju se smjesti u samo jedan žanr i sličan tip uloge. Kako je vrijeme odmicalo, tako je Anya uspješno razbila taj stereotip “glumice koja glumi samo u hororima”. S kasnijim ulogama od povijesne drame Emma, preko Marvelovih “Novih Mutanata”, pa sve do serije “Damin Gambit”, Anya je pokazala i dokazala kako je sposobna glumiti u različitim žanrovima, i to vrlo uspješno.
Kao jako pozitivno iskustvo koje ju je još više oblikovalo kao glumicu, posebno u onom psihološkom smislu, Anya posebno izdvaja ulogu u filmu “Novi Mutanti”. Iako film možda i nije najbolje prihvaćen, za nju je to bilo iskustvo koje će itekako pamtiti, i to ponajviše radi rada s kaskaderima. Osobno, uvijek naglašavam koliko su kaskaderi podcijenjeni umjetnici, i kako definitivno zaslužuju više poštovanja i pažnje. Anya je to kroz svoju priču itekako potvrdila, opisujući svoje kaskaderske scene kao najzahtjevnije glumačko iskustvo, u čemu su joj upravo pomogli profesionalci s kojima je radila na filmu. Nije loše došlo ni njeno iskustvo bavljenja baletom, posebice u akcijskim scenama gdje je to najviše došlo do izražaja.
I dok je njena karijera napredovala, tako je i ona sama postala poprilično izbirljiva kada su u pitanju uloge. Kako je sama jednom priznala, najviše je privlače višedimenzionalni likovi koji nisu dosadni, što joj daje mogućnost da se u potpunosti posveti ulozi, odnosno kompleksnosti koje takve uloge nose sa sobom. U tom pogledu treba gledati i njenu ulogu u filmu Emma, povijesnu dramu redateljice Autumn de Wilde. Međutim, snimanje za Anyu nije bilo nimalo lagano s obzirom da je često doživljavala napadaje panike, i to iz straha da neće biti dovoljno dobra, posebice što je u tom filmu glumila s glumačkim imenima kao što su Miranda Hart, Bill Nighy i Rupert Graves. Pritisak je bio ogroman, posebno zbog neopisive želje da se dokaže u jednoj takvoj zahtjevnoj ulozi. Međutim, kako je vrijeme odmicalo tako je Anya bila sve više samouvjerenija, tako da je na kraju snimanja itekako mogla biti ponosna na sebe, i to ponajviše radi svega što je prošla za vrijeme snimanja. Osim potrebnog samopouzdanja, kod Anye se rodila još jedna ljubav, i to prema dizajnu interijera. Naime, svi vi koji ste gledali Emmu, itekako znate koliko je taj film kinematografski prekrasan za sva osjetila, tako da nije ni čudo što se Anya zaljubila u taj starinski duh vremena. No, kako je nakon Emme počela dobivati još zahtjevnije uloge, zbog nedostatka vremena i pretrpanog rasporeda, morala je tu svoju novootkrivenu strast ipak malo ostaviti po strani.
Kada je dobila ulogu u seriji Damin Gambit, tek onda je vidjela što znači kompleksnost neke uloge. Srećom, ona je taj ispit položila s odličnim, jer joj je upravo takva vrsta uloge omogućila da još više pokaže svu raskoš svog glumačkog talenta. Kako ta serija obrađuje duži vremenski period života šahistice Beth Harmon, Anya se morala posebno pripremati za ulogu, posebno kroz upoznavanje njene pozadinske životne priče. U vremenu snimanja istovremeno je čitala jako puno knjiga o šahu. I ne samo to, Anya se također družila s velemajstorima šaha, što joj je itekako pomoglo u shvaćanju psihologije i vještine te igre. Isto tako, tema alkoholizma koja ja jako važna u seriji, itekako je bila važna i za Anyu u pripremi uloge. To se itekako osjeti u seriji, i to u doslovno svakom kadru i sceni, tako da nije ni čudo što je za tu ulogu nagrađena prestižnim Zlatnim Globusom. Istovremeno s tom serijom, snimala je i film Last Night in Soho, redatelja Edgara Wrighta, gdje je također briljirala.
Anya Taylor – Joy za mene svakako spada među najtalentiranije mlade glumice današnjice. Iako iza sebe već sad ima impresivnu listu hvaljenih filmova i serija, mišljenja sam kako od nje najbolje tek dolazi. Meni je kao filmofilu jako drago što sam je od samih početaka primijetio kao glumicu koja obećava, tako da je bila prava privilegija i gušt kroz filmove promatrati njen glumački razvoj. I bez obzira u kojoj ste je vi ulozi prvi put primijetili, mislim kako ćemo se složiti kako je Anya umjetnica koja daje cijelu sebe u svaki projekt i ulogu. Upravo je ta posvećenost i iskrenost ono što ljubitelji filma najviše cijene kod nje, i zato se posebno veselim svakoj njenoj budućoj ulozi. Uostalom, ovo je za Anyu tek zagrijavanje.
