PIŠE: ANĐELA BULIĆ
Hollywood. Što vam je prvo palo na pamet nakon što ste pročitali prvu riječ ovog teksta. Filmovi? Lako moguće. Jer, filmovi i jesu prva asocijacija kada god netko spomene Hollywood. Da, Hollywood je mjesto na kojem se više od stoljeća istovremeno ostvarilo i uništilo mnogo snova, mjesto gdje su potpuni anonimusi postali svjetske zvijezde, mjesto u kojem su mnogi dali svijetu najbolje od sebe, i to upravo kroz vječne filmove i nezaboravne priče prenesene na velika platna. No, filmske zvijezde ipak neće imati glavne uloge u ovom članku. Ta čast je pripala upravo Hollywoodu, ali jednom drugom Hollywoodu koji u svojim počecima nije bio sinonim za glamur, novac i moć. Taj Hollywood se krije iza devet bijelih slova ispod kojih danas stoluje prijestolnica filma i filmske industrije. Taj znak upravo ove godine slavi točno stoti rođendan. Ovo je priča o njemu.
Povijest ovog znaka ne možemo napisati bez vraćanja u same početke koji nas vode u Hollywood prije Hollywooda. Na hollywoodskom nebu tada nisu postojale velike filmske zvijezde, nego samo noćno nebo koje se nadvijalo nad krajolikom u kojem su živjeli starosjedioci tog područja. Za vrijeme zlatne groznice koja je zavladala čitavom Kalifornijom, mnogi doseljenici s istoka Amerike naseljavaju područje današnjeg Los Angelesa zbog potrage za zlatom, ali i blage i ugodne klime. Nakon zlatne groznice doseljenici se okreću poljoprivredi te se razvija i tržište nekretnina koje neočekivano raste. Snažna poljoprivredna zajednica Cahuenga Valley privlači razne političare i poduzetnike, među kojima se posebno ističe Harvey Henry Wilcox, koji se zajedno sa svojom suprugom Daeidom 1883. preselilo u Los Angeles. Harvey kupuje 150 hektara zemlje zapadno od Hollywooda, prvenstveno radi stočarstva jer je smatrao da će mu to donijeti najveći profit. Njegovi napori, međutim, nisu dobro prošli, pa je 1887. podnio zahtjev uredu zapisničara okruga Los Angeles za prodaju parcela. Prodajom parcela započinje velika niša tržišta nekretninama na tom području. Događajima koji su uslijedili, zapravo se i pripisuje rođenje imena Hollywood.
Prema jednoj priči, nakon što su Harvey i njegova supruga saznali da postoji grad u Ohiju koji se zove Hollywood, Daeida je njihov zajednički ranč odlučila nazvala istim imenom, a ime je, naravno, ostalo do danas. Drugi pak „ocem Hollywooda“ smatraju bankara i mogula nekretnina H.J. Whitleya kojem se pripisuje da je smislio ime dok je bio na medenom mjesecu u tom području 1886. godine. Whitley je kasnije i otvorio hotel „Hollywood“, a danas se na tom mjestu nalazi kino Dolby, gdje se održavaju godišnje dodjele Oscara. Whitleyu se pripisuje i razvoj otmjenih rezidencijalnoh četvrti, kao što je „Ocean View Tract“, baš kao i financiranje i izgradnju bananka. Whitley je bio je ključan i za dovođenje električne energije u to područje.
Godine 1907. dolazi do velike revolucije, kada sve više filmaša stiže upravo u Los Angeles kako bi završi snimanje svojih filmova, pa je tako već do 1912. godine najmanje 15 neovisnih studija snimalo filmove po Los Angelesu i okolici. Stare staje tako su pretvorene u filmske pozornice i mirno vrijeme Hollywooda polako ali sigurno postaje stvar prošlosti. Nestor Film Company, prvi veći filmski studio, ubrzo seli iz New Jerseya u Hollywood gdje snima tri filma tjedno s budžetom od 1200 dolara, što je tada bio veliki novac. Naglo preseljenje u Hollywood najviše je bilo potaknuto od strane Thomasa Edisona, a koji je u to vrijeme počeo tužiti konkurentske producente koji su koristili filmske projekcijske uređaje temeljene, kako je smatrao, na njegovoj tehnologiji Kinetoscope. Već 1915. godine Amerika je službeno bila zaluđena filmom, dok se Hollywood polako počeo oblikovati u onaj glamurozni, ponekad nadrealni krajolik, a koji smo s vremenom istovremeno upoznavali i (za)voljeli.
Glumci i glumice puni nade ispunili su ulice Los Angelesa, zaslijepljeni novim američkim snom – postati filmska zvijezda. U međuvremenu je filmska industrija postala broj jedan djelatnost u Los Angelesu i okolici. Kako je industrija sazrijevala, mnoge od tih neovisnih tvrtki su se spajale, formirajući tako velike studije koji će oblikovati i kontrolirati industriju koja napreduje. Do 1920. godine čak je 40 milijuna Amerikanaca išlo u kino svaki tjedan. Nova industrija i novi način života, a koji postaje sinonim za glamur, službeno je okrunjena kada je znak, i to pod nazivom „Hollywoodland“, postavljen na obronke Los Angelesa 1923. godine. Znak je izgradio izdavač Los Angeles Timesa – Harry Chandler. Prvotno je bio zamišljen kao spektakularan billboard vrijedan 21000 dolara koji je trebao reklamirati luksuzne smještajne jedinice za nekretnine. Iako je plan bio da tamo bude svega godinu i pol, u međuvremenu je ipak postao dio hollywoodske kulture. Međutim, gradnja samog znaka bila je sve samo ne glamurozna.
Glavni problem u to vrijeme bilo je izostanak odgovarajuće prometne infrastrukture za dopremanje materijala, pa su se morali napraviti improvizirani putevi na obroncima tako da bi traktori mogli vuči drvenu građu i telefonske stupove koji su služili kao potporni stupovi znaka u konstrukciji. Dijelovi terena bili su prestrmi pa su se tako i koristile mazge za dopremu svog tog materijala. Iako se točan početak projekta ne zna, znak je dovršen 1923. godine te je podvučen „bijelom točkom“, a koja je u to vrijeme u gospodarskom smislu označavala dobre uvjete rada. Iste godine predstavnici sindikata koji su financijski potpomogli izgradnju znaka započinju medijsku propagadnu o Hollywoodu kao bijeloj gospodarskoj točci i time još više pridonose razvoju i prepoznavanju znaka. Svako je slovo, izgrađeno od mentalnih kvadrata, bilo široko oko 10 i visoko oko 13 metara, te pričvršćeno na telefonske stupove. Četiri tisuće žarulja osvjetljavalo je najpoznatiji znak u Americi. Noću je znak, i to redom, osvjetljavao prvo “Holly”, zatim “wood” i na kraju “land”. Učinak je bio doista spektakularan za tadašnje tehnološke uvjete.
Hollywood je uvijek bio mjesto gdje vizionari koriste tehnologiju za zabavu i komunikaciju. Mount Lee, dom znaka Hollywood, nosi ime poznatog poduzetnika koji je od ovog grebena u Griffith Parku napravio jedno od najvažnijih povijesnih mjesta za televiziju. Ukratko, Don Lee je 1920-ih godina bio poduzetnik koji je imao prava na prodaju automobila Cadillac u Kalifoniji. 1926. godine širi svoje poslovanje na radio, i to kupnjom radijske postaje KHJ, a kasnije i mnogih drugih postaja. Četiri godine kasnije Lee vidi priliku da upravo on bude predvodnik razvoja televizijskog emitiranja, tada samo obećavajuće, ali neprovjerene tehnologije. Koristeći dio svoje pozamašne radijske zarade, unajmljuje tim za proširenje tehnologije televizijskog snimanja, prijenosa i prijema. Iako ima W6XAO antenu uz snažan odašiljač i potpuno opremljen TV studio, zbog ograničenosti tehnologije i televizijskog signala tog vremena, nije mogao pokrivati veliko područje emitiranja.
Godine 1938. Don Lee Network (koji sada vodi Donov sin Thomas) kupuje zemljište od 20 hektara odmah iza hollywoodskog znaka, odnosno područje koje je tada bilo u suvlasništvu izvornog pokretača projekta Hollywoodlanda – Macka Sennetta, redatelja nijemog filma i oca “slapstick” komedije. Njihova vizija uključivala je vrhunski studio za emitiranje i prijenosni toranj, unutarnje i vanjske objekte za snimanje, bazen, žičaru i još mnogo toga. Kada je objekt dovršen 1939. godine, najviše se isticao najviši televizijski prijenosni tornanj, tada najviši na svijetu, a koji je tako otvorio novu eru u legendarnoj povijesti Hollywooda. Toranj visok oko 91 metar emitirao je signal sa 610 metara nadmorske visine, što je u to doba bilo pravo tehnološko otkriće. Nakon Drugog svjetskog rata postaje vodeća postaja širokog raspona programa, te prva postaja na Zapadnoj obali koja je emitirala uživo televizijski prijenos. Mt. Wilson tako postaje prepoznat kao najbolja lokacija za emitiranje, tako da ne čudi što su tri najveća tadašnja televizijska mogula preselila svoje tornjeve za emitiranje upravo na ovaj vrh.
Iako je znak prvih godina postojanja plijenio pozornost medija i ljudi, s godinama dolazi do postepenog zanemarivanja znaka. Veliki troškovi mijenjanja električnih žarulja na golemoj konstrukciji vlasnicima su zadavali velike troškove, a s dolaskom velike depresije i krize znak pada u zaborav. Tako je došlo i do odluke o prekidu održavanja znaka, i to zbog velikih financijskih troškova. Znak su pogodile i prirodne nepogode, pa je tako u povijesti upisan datum 19. rujna 1936. godine, kada se drugo slovo O srušilo tijekom oluje. Nakon izvršene inspekcije znaka menadžer Hollywoodlanda, Gilbert Miller, napisao je čuveno pismo u kojem navodi kako je drveni okvir znaka previše osušen, rascijepljen i iskrivljen, uz naglasak kako nema smisla dalje trošiti novac na njega. Slično se dogodilo i za vrijeme oluje 1944. godine kada je nastradalo slovo H.
Ranih 40-ih, razvoj nekretnina u Hollywoodlandu je propao. Znak, koji godinama nije održavan, postao je vlasništvo grada 1944. godine. Prva veća obnova znaka dogodila se tek pet godina kasnije (1949.), ali ni ona nije bila cjelokupna. Zanimljivo, u to vrijeme bilo je sve više pritužbi stanovnika koji su tvrdili kako je oštećeni znak ruglo grada kojeg bi bilo najbolje srušiti. Međutim, grad je bio protiv rušenja te je pokrenuta njegova djelomična obnova kada su i uklonjena posljednja 4 slova, te je tako i nastao današnji prepoznatljivi „Hollywood“. Tijekom 1960-ih Los Angeles bilježi veliki pad stanovnika koji većinski sele u San Fernando. Nažalost, u migraciju se uključuju i veliki filmski studiji, pa je tako zanimljiv podatak da je filmski studio Paramount 1970. godine bio jedini veliki filmski studio u gradu. Velika količina migracije utjecala je općenito na pogoršanje standarda života u Los Angelesu, što dovodi i do rasta kriminala. Znak je tada bio zadnje na pameti predstavnicima grada. Zahrđao, oronuo, trul, izgrižen od strane termita, napušten od svih.
Situacija se nije promijenila sve do 1973. godine, kada je znak proglašen povijesnim spomenikom od strane „Kulturnog odbora za baštinu grada Los Angelesa“. Nakon proglašenja spomenikom grad odlučuje ovaj put obnoviti znak kako spada, te mu podariti sjaj koji zaslužuje. U cilju obnove, održani su brojni koncerti i manifestacije za prikupljane sredstava za njegovu obnovu. 14. rujna 1973. godine održana je svečana priredba u povodu obnove znaka. Glavna zvijezda ceremonije bila je velika filmska zvijezda Gloria Swanson, koja je trebala pritisnuti prekidač reflektora koji će obasjati znak. Nažalost, loši vremenski uvjeti, posebice gusta magla, uništili su veliku proslavu. Bio je to loš znak za Hollywood znak, jer, kako se kasnije pokazalo, i ta obnova je bila kozmetička te totalno traljavo napravljena. Velika oluja koja je pogodila Los Angelese pet godina poslije, doslovno je uništila znak, posebice slova O i Y, dok je ostatku konstrukcije nedostajao lim koji se iskrivio ili pak odletio od siline vjetra. Ponovno je izvršena inspekcija i ponovno se krenulo u akciju spašavanja znaka kojeg sada nije trebalo samo popraviti nego cjelokupno zamijeniti. Upravo u toj kampanji sudjelovali su brojni poznati koji su spasili znak i time se zauvijek upisali u povijest, pa tako slova označavaju donatore sljedećim redom:
H : Terrence Donnelly (izdavač, Hollywood Independent)
O : Allice Cooper, koji je donirao u spomen na komičara Groucha Marxa
L : Les Kelley (osnivač, Kelly Blue Book)
L : Gene Autry (glumac)
Y : Hugh Hefner (osnivač Playboya)
W : Andy Williams (pjevač)
O : Giovanni Mazza (talijanski filmski producent, suosnivač Panaria Filma)
O : Warner Bros. Records
D : Dennis Lidtke (poslovni čovjek, grafička tvrtka Gribbitt), donacija u ime Matthewa Williamsa
Upravo je te 1978. godine Los Angeles, prvi put nakon 55 godina, ostao bez svog prepoznatljivog obilježja zbog renovacije, odnosno nakon potpunog uklanjanja konstrukcije. Novi je znak tako dobio čvrste betonske temelje na koje su postavljene čelične grede i emajlirani limovi koji znaku daju prepoznatljivo obilježje i danas. Da bi se istaknuo, postavljeno je i vrhunsko osvjetljenje od dvije argonske laserske zrake i 23 reflektora. Godine 1992. Kalifornija je osigurala posebne zakone, kroz koje je dala prava i regulative kojima se sam grad Los Angeles, gospodarska komora Hollywooda i Hollywood Sing Trust obvezuju kako će znak održavati, popravljati, te osiguravati kapital za njegovo poboljšanje. Također, misija tog projekta je očuvanje Hollywooda kao svjetskog centra filmske i televizijske umjetnosti. Upravo se ovaj model pokazao kao najbolja solucija za očuvanje znaka od raznih vandalizma, a čija je često bio meta bio (najpoznatiji je slučaj iz 1976. godine kada je jedno jutro stanovnike umjesto znaka Hollywood dočekao znak Hollyweed.
Iako danas hollywoodski znak prepoznajemo kao simbol moći filmske industrije koja je pohorila svijet, malo je poznato kako su oko njega ispleteni mnogi mitovi i legende. Najpoznatiji je onaj o duhu mlade glumice Peg Entwisle, a koja je postala simbol tamne strane Hollywooda. Uprao je Peg, ohrabrena uspjehom na Broadwayu, krenula u potragu za uspjehom i svojim hollywoodskim snom. Ubrzo nakon preseljenja u Los Angeles, udaje se za glumca Roberta Keitha. Nažalost, brak je bio obilježen nasiljem, pa je tako došlo i do rastave 1930. godine. Situacija na glumačkom planu nije bila ništa bolja. Naime, veliki filmski projekt koji ju je trebao vinuti u zvjezdano hollywoodsko nebo također propada, i to zbog tadašnje cenzure i posebnih moralnih kodeksa za snimanje filmova. Peg završava na crnoj listi glumica, nakon čega doživljava psihički slom te u očaju čini samoubojstvo. 18. rujna 1932,godine pronađeno je njezino tijelo u podnožju znaka, točnije slova H, s kojeg se bacila u smrt. Tabloidi su je prozvali “The Hollywood Sign Girl”, a mnogi tvrde kako je njezin duh tamo i dalje prisutan.
Hollywoodski je znak, sasvim prigodno, vezan i uz radnju mnogih filmova, pa smo tako mogli više puta na velikom platnu vidjeti scene u kojima se uništava uslijed događaja neke određene scene. Neki od najpoznatijih svakako su: Earthquake (1974), Superman The Movie (1978), Independence Day (1996), The Day After Tomorrow (2004), 10.5 (2004), Terminator Salvation (2009), Sharknado (2013) ), San Andreas (2015), Despicable Me 3 (2017) i brojni drugi filmovi.
Prošlo je, dakle, sto godina od trenutka kada su se prepoznatljiva bijela slova prvi put pojavila na obroncima iznad Los Angelesa. Osvrćući se na povijest ovog znaka, možemo slobodno reći kako je život Hollywooda nalik hollywoodskom filmu. Zapravo, on i jest film. I baš kao što će film kao umjetnost živjeti vječno, tako će i njegov najprepoznatljiviji simbol zauvijek sjati iznad vječne tvornice filmskih snova.
H O L L Y W O O D.
Sretan ti 100. rođendan, mladiću!
