Gledati hrvatski film u kinu za mene je uvijek bio poseban osjećaj. Bez obzira na sve mane koje ima naša kinematografija, moram reći kako se svaki put, prije gledanja nekog našeg filma, potajno nadam kako ću svjedočiti nečemu što će na mene ostaviti dubok i moćan dojam. Nitko sretniji od mene da jednog dana neki nas film dođe do Oscara, tako da sa ponosom mogu reći u razgovorima sa svojim prijateljima filmofilima iz drugih zemalja – da, to je film iz moje države. Nažalost, takav još nismo dočekali, ali to nikako ne znači da se i kod nas ne snimaju dobri filmovi. Jedan od takvih je zasigurno film redateljice Vlatke Vorkapić sa Juditom Franković i Goranom Bogdanom u glavnoj ulozi – Sonja i bik.

Ako se mene pita, Goran i Judita zasigurno spadaju medu naše (po)najbolje glumce, a to je u ovom filmu itekako vidljivo. Iako se možda na prvi pogled njihove uloge u filmu ne čine nešto zahtjevne, nekako sam mišljenja kako je to totalno površno gledanje. Njihove izvedbe su itekako teške, jer traže od njih da gledatelje zaintrigiraju, zabave i nasmiju. A svi ćemo se složiti kako to baš nije jednostavno kako se čini. Međutim, Goran i Judita su kroz svoj odnos u filmu apsolutno dokazali kako su na razini zadatka i zbilja ih je bio pravi gušt gledati na velikom kino ekranu. Filmičnost njihove pojave diše u svakom kadru, posebno kada je riječ o Juditi Franković. Netipična i posebna privlačnost kojom zrači ova glumica naprosto je hipnotizirajuća. Siguran sam da će pripadnice ljepšeg spola to isto reći za Bogdana, tako da nije nikakvo čudo da je njihova međusobna kemija u filmu jaka poput snage bika. Bik kao simbol snage je zapravo savršena metafora za ono što gledamo u filmu. Kada se dvoje ljudi pronađu, bez obzira koliko različiti bili u nekim stvarima, nema te sile koja će snagu njihove međusobne privlačnosti dovesti u pitanje.

Ono što se meni najviše sviđa u ovom filmu zapravo je na neki način spoj tradicionalnog i modernog. Neki bi rekli sukob, ali ja to tako nisam doživio. Mislim kako je ovaj film zapravo najbolji prikaz kako se ljudi moraju svi međusobno poštivati upravo radi različitost, bez obzira koliko one bile male i(li)velike. U nekim situacijama sam prepoznao sebe i svoju Anđelu. Jer i moja je filmofilka, baš poput Juditina lika u filmu vegetarijanka, dok sam ja, naravno, ljubitelj finog mesa. I što bismo onda mi trebali? Klati se zbog toga? Dobro, mene ona nikad ne bi jer ipak ima nešto mesa u meni , tako da sam možda zato siguran. Ali šalu na stranu, mislim kako ovaj film, na neki način upravo progovara i o tom prihvaćanju koju danas ljudi često odbacuju.

Sonja i bik je također film koji sadrži jako pametan i zabavan humor. U tom smislu on izbjegava one neke tipične klišeje koji nikome nisu smiješni , već kroz scenarij koji savršeno pristaje trenutku scene i(li) kadra, uspijeva nasmijati publiku. Ja i cura smo se na momente tako glasno smijali u kinu, a kako smo bili sami u dvorani, mogli smo si dati oduška. Kada je u pitanju prazna dvorana, ma koliko god bio gušt imati kino samo za nas dvoje, mislim kako je prava sramota šta je kino bilo prazno, pogotovo što je cijena karte bila simboličnih deset kuna. Ali to je opet neka druga tema za raspravu.

Ovaj film je na neki način dosta odvažan, pogotovo kroz neke scene u kojima se likovi ne srame pokazati svu raskoš svog fizičkog izražaja kroz glumu. Uostalom, zašto i bi? U tom pogledu sve pohvale idu redateljici baš na tim vrućim scenama, a koje savršeno pristaju uz ove tople dane. Judita je glavni akter i jedne od meni najdražih scena u filmu, kada u dominantnoj crvenoj boji kroz svoj san stvara jednu predivnu filmofilsku javu. U ostalim ulogama svakako treba izdvojiti Dejana Aćimovića, Elvisa Bošnjaka i naravno, nikad prežaljenog Ivu Gregurevića.
Iskreno, njegova pojavnost u filmu mi je izazvala veliku dozu filmične melankolije, jer me samo još jednom podsjetila koliko će nam Ivo nedostajati kao glumac i kao čovjek. Ali zato su tu njegove uloge kroz će nas Ivo živjeti vječno. Pričati o ulogama, a ne spomenuti glavnu zvijezdu filma – bika Garonju bilo bi pravo svetogrđe. Bikovi su mi uvijek predivne životinje, tako moćne, jake i savršene. Garonja je u tom pogledu njihov najbolji predstavnik. Siguran sam da mu je glumački sindikat bikova dao prolaznu ocjenu za nastup.

Na kraju mogu samo reći kako sam sa svojom filmofilkom baš uživa sinoć gledajući ovaj film. Zabavili smo se, nasmijali se, guštali i lipo se filmofilski proveli. Više od toga zbilja nismo mogli tražiti. I zato hvala kinu što nam je to omogućio, uz želje da se naši odlični filmovi, kao što je to Sonja i bik, malo češće prikazuju u kinima. Bez obzira na slabu posjećenost, i dalje postoje filmofili koji će ih rado ići gledati. Ja znam dvoje koji sigurno hoće.
The Review
Review Breakdown
-
Ocjena