Sjećanja na djetinjstvo i odrastanje jednog filmofila često mogu biti okupana subjektivnošću, pogotovo kada se te iste uspomene iz prošlosti spoje sa sadašnjim trenutkom vremena. To se najbolje ocrtava upravo kroz filmove. Naime, kada se neki redatelj ‘usudi’ napraviti remake filma uz koji vas veže jedan određeni životni period, onda će većina nas na tog ‘funcuta’ gledati poprilično opako, te ćemo vjerojatno u stilu Samuel L. Jacksona pomisliti motherfuc…

Ironije radi, dok će masa filmofila prigovarati kako se danas samo rade remakeovi i kako je originalnih ideja sve manje, ti isti filmofili će redateljima koji imaju originalne ideje i snimaju baš takve inovativne filmove, prvi prigovoriti kako su to obični pretenciozni egoisti koji samo žele ispasti pametni. Christopher Nolan i njegov najnoviji film Tenet je najbolji primjer da je tome tako. Iako mogu razumjeti onu prvu skupinu koja će remakeovima omiljenih filmova pristupiti kao zla maćeha, ali će im svejedno dati šansu, sa druge strane nikako ne mogu razumjeti one koji ih u startu osuđuju na propast. Da se može snimiti dobar remake nije ništa novo i smatram kako se svakome treba barem dati šansa za gledanje, pa da se tek onda može suditi ili hvaliti. Jedna od takvih filmskih obrada upravo je stigla u naša kina – “Vještice Roalda Dahla’ redatelja Roberta Zemeckisa.

Mislim kako ćemo se svi složiti kako redatelj koji u svom životopisu ima reference kao što su Forest Gump, Brodolom života, Povratak u budućnost, Kontakt i da ne nabrajam dalje, zasigurno ne bi prihvatio snimanje remakea bilo kojeg filma, a da ne smatra da mu može donijeti nešto novo i drugačije. Ako mene pitate, mišljenja sam, kad je u pitanju ovaj film, da je djelomično ali ne i potpuno ispunio svoj zadatak. Međutim, i to djelomično je sasvim dovoljno da nove generacije dožive ovaj film na isti ili još čak na upečatljiviji način nego što je to nama napravila verzija pod redateljskom palicom Nicolasa Roega sa Anjelicom Huston u glavnoj ulozi.

Početak samog filma ujedno mi je njegov najbolji dio. U njemu upoznajemo dobro poznatu priču o dječaku koji ostane bez roditelja i nad kojim brigu preuzme njegova baka. Smatram kako je taj odnos puno bolje prikazan u ovom filmu nego je to bio slučaj u onom originalnom. Naime, u njemu mi je taj odnos bio poprilično hladan, dok je Zemeckis ipak pristupio tom odnosu humanije i toplije. Isto tako smatram kako će se novije generacije djece prepoznati u novijoj verziji , jer je redatelj na jedan filmičan način želio pokazati kako nisu samo vještice ono čega se dječak boji, već i puno više od toga, a to puno više je ono životno, svakodnevno. U tome se možemo vidjeti svi, mali i veliki dječaci i djevojčice.

Smatram kako je Zemeckis tu zaista napravio odličan posao, baš kao i glavni glumci koji su portretirali dječaka i baku – Jahzir Bruno i Octavia Spencer. Oni su definitivno srce i duša filma, pogotovo ako ih stavimo u kontekst životne priče, te odnosa koji se zasniva na povjerenju. Životne lekcije koje dječak dobiva na neki način i nas podsjećaju na ono što je važno, bez obzira tko ili što bili u ovom životu. Ono što mi se nije svidjelo u filmu bila je naracija Chris Rocka koja je, ma koliko god ga obožavao, bila u većini slučajeva potpuno bespotrebna. Smatram kako nam zbilja nije bilo potrebno objašnjenje svega onoga što kroz sliku ionako gledamo na ekranu. Ako se time išlo olakšati djeci tim je greška još veća, jer su djeca kudikamo pametnija od nas, tako da je to zbilja bilo bespotrebno. Tako nešto je bilo cool seriji ‘Svi mrze Chrisa’, ovdje je bio baš višak.

Kada je u pitanju dio kada se vještice napokon pojavljuju, onda tu treba spomenuti samo jedno ime – Anne Hathaway. Dojma sam kako se Anne itekako dobro zabavljala prilikom snimanja ovog filma, što se itekako moglo vidjeti i osjetiti kroz njenu ulogu u filmu koja joj nevjerojatno dobro pristaje. Anne je fenomenalna kao vještica, te uz Octaviju Spencer tvori najbolji glumački duo filma. Kad je u pitanju Anne, njena glavna mana je činjenica što je jednostavno prekrasna, tako da je nikakvi efekti ne mogu dovoljno poružniti. Međutim to ne znači da u filmu nema scena koje ne ostavljaju ravnodušnima čak ni odraslu publiku, dok o onim mladima da ne govorim. Da, toga itekako ima, tako da smatram da je Zemeckis itekako pogodio ton same priče, a u čemu mu je u velikoj mjeri pomogla Anne.

Jedan od glavnih problema ovog filma je karakterizacija likova koji, izuzev Olivije i Anne, nisu dovoljno ili uopće razrađeni. To mi čak nije smetalo kad se djeca pretvore u miševe, pa kada dječak koji je bio poprilično nesiguran u sebe, odjednom počne poput “mišornatora’ prosipati one linere u stilu Arnija iz Terminatora. Priznajem, na to sam se baš lipo nasmijao i zabavio. Međutim, kada su u pitanju ostale vještice, onda izuzev one glavne koju glumi Anne i jedne sa samog početka filma, nismo dobili baš ništa. One su tu samo da postoje što je zbilja prava šteta, tako da smatram da se tu možda moglo pronaći prostora za puno više ‘igranja’. Recimo, zar nije šteta da Stanley Tucci koji je ovdje u sporednoj, gotovo maloj ulozi, nije bolje i više iskorišten.
Kada su u pitanju efekti, onda nema nikakve dileme kako je original puno bolji. Praktični efekti su uvijek bili moj izbor nasuprot CGI efekata, tako da moram reći kako tu Zemeckis ipak nije uspio nadmašiti svog kolegu. Pa ipak, to ne znači da općenito vizuali ovog filma nisu odlični. Dapače, to je možda i jedan od pluseva filma ako bismo zanemarili pogled u retrovizor na original, posebno ako govorimo o kostimima koji su presavršeni. Tu se opet moram vratiti na Anne koja u njima izgleda vještičje dobro. Isto tako, ton filma, baš kako rekoh, definitivno je pogođen. Priča sama po sebi ima jednu mračnu crtu i drago mi je da je Zemeckis ničim nije htio uljepšati. Dapače, smatram kako je svojom verzijom ostao puno vjerniji priči nego što je to napravio Roeg. Šteta samo za šminku i efekte za koje smatram da su ipak trebali i morali nadmašiti original.

Da li je na kraju ovaj film ispunio moja očekivanja? Pa moram reći da jeste i nije mi nimalo žao što sam ga otišao pogledati u kino. Iako će neki reći kako je film dosta mračan i da nije baš za djecu, smatram kako bi ga baš djeca trebala i pogledati. Djecu često znamo štiti od tema od kojih mogu puno toga naučiti, dok im neke druge nevažne stvari guramo pod nos. Mišljenja sam kako je Zemeckis prvenstveno i njima namijenio ovaj film, tako da će na njih ovaj film itekako djelovati na način na koji je to na nas malo starije utjecao original. Ova novija verzija svakako je donijela jedan svoj šarm koji treba cijeniti te uz koji će se neke nove generacije znati plašiti, uživati, nasmijati, i na kraju ono najvažnije….učiti.
The Review
Review Breakdown
-
Ocjena