Draga košarko – S ljubavlju, Kobe

“Dear Basketball” je kratkometražni animirani film za kojeg je Kobe Bryant osvojio Oscara, postavši tako prvi i jedini profesionalni sportaš kojemu je to uspjelo. Kada je na današnji dan prije točno dvije godine stigla vijest o tragičnoj smrti Kobea, moram priznati da sam plakao kao da je umro meni netko blizak. Znam da je to teško opisati zašto bi bilo tko plakao za nekim koga nije upoznao u životu, ali kvragu, ako takve stvari moraš uopće objašnjavati nekome, onda taj netko to ionako ne bi nikad shvatio. Za mene je Kobe uvijek bio dio života baš kroz košarku koju toliko obožavam i volim. Jer košarka mi nikad nije bila samo običan sport, već puno više od toga. Košarka mi je predstavlja način života, prijateljstvo, odricanje, ljubav, te me je u velikoj mjeri oblikovala kao osobu kakav sam danas.

Kobe je u tom smislu bio simbol košarke, odnosno svega onoga što košarka jeste. Kasnije, kada sam malo odrastao, sve ono što me naučila košarka, želio sam primijeniti u životu, odnosno želim živjeti kako ja to zovem “košarkaškim kodom”. Jer košarka je zapravo život, odnosno igra u kojoj ćeš nekad dobiti, nekad izgubiti. Nekad će lopta ući u koš, nekad neće. Ali u toj igri nikad ne smiješ biti sam, moraš poštivati i voljeti prije svega sebe, da bi mogao poštovati svoje životne suigrače, ali i one druge pojedince koji se nalaze na suprotnoj strani terena. To su ljudi s kojima možda nemaš puno zajedničkog, ali koje nećeš mrziti radi toga, već ćeš ih gledati kao bogatstvo. Jer i takvi ljudi ti mogu pokazati koliko je ta tvoja različitost ono što te čini posebnim. I kada me netko pita zašto toliko volim košarku – baš zato!

Ali baš koliko volim košarku, jednako tako obožavam i umjetnost, pogotovo onu filmsku. Razlog? Ništa drugačiji nego onaj radi kojeg volim “igru ispod obruča”. Jer sve ono što mi predstavlja košarka, predstavljaju mi i filmovi. U tom smislu, ovaj kratki, ali srcem i dušom bogati film povezuje sve ono prema čemu imam ljubav i strast -košarku i filmove. Nikad si nisam utvarao da sam isti kao Kobe, jer on je ipak bio poseban na više načina, ali sam itekako sretan što sam s njim dijelio upravo te dvije najveće ljubavi. Kažu ljudi kako nije dobro imati neke idole jer nitko nije savršen, ali ja mislim da je to pogrešno. Da, nitko nije savršen, ali baš to je Kobea činilo još većim u mojim očima. Ne zato jer je bio veliki košarkaš, uz Jordana, svakako i najveći, već jer je bio čovjek od krvi i mesa, sa svim manama i vrlinama, ali i netko tko se ne boji pokazati svoje osjećaje. I upravo je to ona poveznica koja će nas dvojicu vječno spajati.

Kada je u pitanju “Dear Basketball”, od mene najveća preporuka da odvojite malo više od tri minute svog vremena i da ga prije svega osjetite. Jer gledajući ovaj film, možete samo osjećati sve ono kroz što je Kobe prolazio kroz svoj život i karijeru. Ali ovo nije priča samo o Kobeu, ovo je priča o životu općenito. Najveća poruka ovog filma je samo jedna – nađi nešto što voliš i uživaj u tome. Ali radi to sa strašću i ljubavlju, jer sve ostalo je gubljenje vremena.

Vrijeme neumorno leti, čini mi se brže nego ikada. Gledam ljude kako se opterećuju glupostima i kako uopće ne znaju uživati u onim malim životnim stvarima. One možda jesu besplatne, ali samo zato jer se njihova vrijednost ne može s apsolutno ničim mjeriti. Nažalost, mnogi toga postanu svjesni tek kada bude kasno. Nitko od nas ne zna koliko će dugo (pre)živjeti, ali zato moramo znati kako živjeti. Čudno, ali Kobe je čak i u smrti znao kako prenijeti poruku životne lekcije. Nekako se još navikavam uz njegovo ime pisati riječ “smrt”, pa se zato i uvjeravam kako njegov duh pobjede i dalje živi. Zapravo, uvjeren sam u to. Ne znam za druge, ali ja znam koliko je meni značilo u dosta teškim životnim periodima samo pogledat jedan tvoj intervju u kojem bi takoder pričao o usponima i padovima, te način na koji se boriš sa svim tim. To je nešto što nikada neću zaboravit i na tome ti od srca hvala.

“Kao košarkaši mi bismo trebali samo šutjeti i driblati, ali drago mi je da radimo i neke drugačije stvari. Osjećam se ljepše nego kad sam osvajao titule. Kunem vam se.”

Kobeov govor kada je primao najprestižniju filmsku nagradu, najbolje pokazuje koliko mu je značilo to priznanje, ali i sam njegov karakter da u svemu onome što radi mora biti najbolji. Kobe je na ovom filmu imao suradnju s jednim od najvećih filmskih skladatelja svih vremena John Williamsom, koji u svojoj karijeri ima preko 50 nominacija za Oscara, od kojih je osvojio njih pet. I zaista, Williamsova glazba u ovom filmu je poput najljepše moguće podloge jedne divne priče. Priče koja priča predivno tužne stihove, dok ih Williamsova nota vječno živi.

Draga košarko,

Od trenutka

Kad sam počeo rolati tatine čarape

I šutirati zamišljene

Šuteve za pobjedu

U Great Western Forumu

Znao sam da je jedna stvar stvarna:

Zaljubio sam se u tebe.

Ljubav tako duboka da sam ti dao sve –

Od mog uma i tijela

Do mog duha i duše.

Kao šestogodišnji dječak

Duboko zaljubljen u tebe

Nikad nisam vidio kraj tunela.

Vidio sam samo sebe

Kako istrčavam iz njega.

I tako sam trčao.

Trčao gore-dolje po svakom terenu

Za svakom ničijom loptom za tebe.

Tražila si da se borim

Dao sam ti svoje srce

Jer sam za to dobio puno više.

Igrao sam kroz znoj i bol

Ne zato što me zvao izazov

Nego zato što si me TI zvala.

Činio sam sve za TEBE

Jer to je ono što radiš

Kad se zbog nekog osjećaš tako

Živ kao što sam se ja osjećao zbog tebe.

Dala si šestogodišnjem dječaku njegov lakerski san

I uvijek ću te voljeti zbog toga.

Ali ne mogu te tako opsesivno voljeti još dugo.

Ova sezona je sve što još mogu dati.

Moje srce može istrpjeti lupanje

Moj um se može nositi s naporom

Ali moje tijelo zna da je vrijeme za oproštaj.

I to je u redu.

Spreman sam pustiti te.

Želim da sad znaš

Da možemo zajedno uživati u svakom zajedničkom trenutku koji nam je ostao.

U dobrom i lošem.

Dali smo jedno drugom

Sve što imamo.

I oboje znamo, što god sljedeće radio

Da ću uvijek biti onaj klinac

Sa srolanim čarapama

Košem za smeće u kutu

Pet sekundi na satu

Lopta u mojim rukama.

5…4…3…2…1

Volim te zauvijek, Kobe