• Latest
  • Trending
  • All
  • Movie Review
  • Traileri
Annette – mračni mjuzikl koji se sluša i gleda

Annette – mračni mjuzikl koji se sluša i gleda

The Last Voyage of the Demeter – Dracula raširenih krila

The Last Voyage of the Demeter – Dracula raširenih krila

Poor Things – nova filmska perverzija Yorgosa Lanthimosa

Poor Things – nova filmska perverzija Yorgosa Lanthimosa

September 10, 2023
Advertisement Banner
Ciklus američkog horora – ‘Universalova filmska čudovišta’ ovog rujna u kinu Tuškanac

Ciklus američkog horora – ‘Universalova filmska čudovišta’ ovog rujna u kinu Tuškanac

September 1, 2023
Ferrari – utrka života i smrti Michaela Manna

Ferrari – utrka života i smrti Michaela Manna

August 30, 2023
The Killer – ubojiti David Fincher

The Killer – ubojiti David Fincher

August 29, 2023
Julius Robert Oppenheimer – lik i (ne)djelo

Julius Robert Oppenheimer – lik i (ne)djelo

August 24, 2023
Posebna projekcija Disney klasika “101 dalmatinac” uz druženje s napuštenim psima

Posebna projekcija Disney klasika “101 dalmatinac” uz druženje s napuštenim psima

August 23, 2023
Maestro – dirigent Bradley Cooper

Maestro – dirigent Bradley Cooper

August 16, 2023
Miljenko Smoje i Boris Dvornik ponovno na velikom platnu

Miljenko Smoje i Boris Dvornik ponovno na velikom platnu

August 18, 2023
Sound of Freedom – putovanje u srce tame

Sound of Freedom – putovanje u srce tame

Barbie – lutka s emocijom

Barbie – lutka s emocijom

Propriedade – bogatstvo nasilja, siromaštvo ljudskosti

Propriedade – bogatstvo nasilja, siromaštvo ljudskosti

  • O nama
  • Prijatelji portala
  • Kontakt
  • Impressum
No Result
View All Result
Kinoljubac
  • Vijesti
  • FilmoviRecenzije
    • Domaći
    • Američki
    • Europski
    • Azijska kinematografija
    • 30. paralela (jug)
  • Traileri
  • Kina Diljem Svijeta
  • Kratki Rezovi
  • Kinoljubac Povjerljivo
  • U registraturi
Kinoljubac
Annette – mračni mjuzikl koji se sluša i gleda

Izvor : imdb.com

Annette – mračni mjuzikl koji se sluša i gleda

by Jure Pepur
January 26, 2022
in Europski
Share on FacebookShare on Twitter
Advertisement Banner

Kada biste kojim slučajem u stilu nekadašnje emisije “Po ure torture” napravili anketu, ovaj put među posjetiteljima multipleks kina, i to s pitanjem – “Znate li tko je Leos Carax?”, mislim kako bi bilo veoma zanimljivo čuti odgovore. Pa ipak, nekako mislim kako bi to bilo gubljenje vremena, jer odgovor na to pitanje savršeno se  oslikava u (ne)posjećenosti filma Annette, najnovijeg Caraxova filma, a koji se ovih dana prikazuje u našim kinima. Sada tu dolazimo do licemjerja, jer nisu problem ljudi koji u kino idu gledati popularne filmove, odnosno velike blockbustere. Meni smetaju oni snobovi koji stalno prigovaraju kako se u kinima prikazuju samo takvi filmovi koji su, po njihovom tumačenju, “uvreda za mozak”, i da baš iz tog razloga ne idu u velike multiplekse. Međutim, onda se dogodi da u Cinestar dođe film jednog Leosa Caraxa koji je sve samo ne sinonim za velike kino blockbustere, i kakav bude odaziv? Manji nego na koncertu Borisa Rogoznice u Zadru. Takvi intelektualni snobovi, kako ih je odlično opisao Tonči Bibić u Kratkim Rezovima, naprosto mi idu na živce, te su najbolji primjer one stare latinske – djela, a ne riječi. Naravno, uz čast izuzecima.

Izvor : imdb.com

No, bez obzira na vaš filmski ukus, mišljenja sam kako je prava šteta što će Annette mnogima od vas proći ispod radara, jer se zaista radi o ponajboljem filmu koji sam imao prilike gledati u zadnje vrijeme u kinu. Annette je zaista film koji pomiče granice mašte, te koji istovremeno miješa žanrove uz odličnu energiju koja se osjeti od samog početka filma. Uvod u film se tako može promatrati kao gledanje prijenosa neke utakmice, u kojem vi vidite igrače koji se zagrijavaju prije ulaska na teren. Ovdje je, međutim, teren pozornica, filmska, kazališna, životna. Kod gledanja bilo kojeg filma, najviše volim onaj osjećaj kada te prvi kadar odmah uvuče u priču. Upravo mi se to dogodilo s ovim filmom, jer taj uvod sam doživio kao slavljenje svega onoga što volim u umjetnosti. Zapravo, bilo bi bolje reći kako samo to upoznavanje s filmom i jeste na neki način slavljenje umjetnosti, odnosno iluzije koja se miješa sa stvarnosti.

Izvor : imdb.com

“So May We Start?”

Odlična energija kojom diše ova pjesma doslovno predstavlja radost i uzbuđenje za ono što slijedi, iako nitko od sudionika “predstave”, uključujući i nas gledatelje, zapravo nema pojma što je to što dolazi. Pa ipak, upravo smo radi toga i uzbuđeni i sretni, bez obzira na neizvjesnost. Kamera uvjerljivo prati glumce u pokretu, stvarajući od kadrova svjesnost o postojanju iluzije, ali i iskrenosti koja je dio te iluzije. I baš kao što smo u tom prvom spoju s glumcima pratili njihove pokrete, tako na isti način upoznajemo dvoje glavnih protagonista Henrya (Adam Driver) i Ann (Marion Cotilard).

Izvor : imdb.com

Mjuzikl kao žanr, nekako se čini kao idealan izbor za pomicanje granica u umjetnosti kojoj Carax inače teži u svojim filmovima. Granica između realnosti i apstrakcije kroz oči ovog filma nikada nije bila tanja, što je najbolje vidljivo u dijelovima kada redatelj suptilno koristi humor, odnosno kada tjera nas gledatelje da na neke stvari gledamo, odnosno doživimo, potpuno drugačije nego što je to uobičajeno. Tako sam se nekoliko puta za vrijeme gledanja filma znao zapitati – „jebote, jel’ sve u redu sa mnom?“. Ne pamtim kada mi se dogodio taj osjećaj suprotnosti onoga što gledam s jedne strane, i onoga što osjećam s druge strane. Ne samo da je onaj mračni dio atmosfere poprimio u meni totalno drugačiji ton, već je sve ono na prvi pogled umjetno, nekako u mojim očima uspjelo poprimiti prirodan izgled.

Izvor : imdb.com

Annette je u tom smislu  izazovan film za gledanje, što mi se poprilično svidjelo, jer bez obzira na trajanje od 140 minuta, redatelj, pardon izazivač Carax, poprilično je neumoljiv u pokušajima da nas nokautira. Srećom po njega, u svom kutu ringa imao je Adama Drivera u ulozi Henrya, a koji je u ovom filmu, bez ikakvog pretjerivanja, odigrao ponajbolju ulogu u karijeri. Carax me kroz njegov lik doslovno natjerao da budem dio filma, ali na onaj strastveno ludi način, baš kao što to rade glavni protagonisti priče. Zapravo, kao što to radi redatelj za cijeli film. Uz tu strast, počeo sam vjerovati filmu, pa čak i u trenucima kada za to nije bilo nikakve logike. Naravno, kada se na kraju složila cjelokupna slika filma, sve je nekako imalo smisla, ali moram priznati da sam jednako tako uživao u toj prethodnoj “besmislenosti.”

Izvor : imdb.com

Adam Driver je bio idealan izbor za ovakvu ulogu, posebice što sam njega uvijek doživljavao kao glumca koji kroz svoju fizičku pojavu može itekako biti moćan, i to bez da izgovori jednu, jedinu riječ. Ovdje Driver ne samo da ih izgovara, već ih poprilično uspješno i pjeva. Međutim, on to radi na jedan prilično drugačiji način, kao da je svjestan svojih glasovnih mogućnosti, pa onda u scenama kroz koje nam se doslovno obraća, i to na način da ruši “četvrti zid”, čini sve da mu vjerujemo. I da, mi mu itekako vjerujemo u svemu onome što čini, i što proživljava. I bez obzira koliko se on uspješno prilagođava promjenama situacije, što kao posljedicu ima i promjenu za njegov karakter, mi i dalje imamo dojam da je to ista osoba. Ta poveznica nikada ne prestaje između njega i publike.

Izvor : imdb.com

Zanimljivo je promatrati razvoj njegovog lika, posebice kroz taj odnos s publikom. Iako karizmatičan u svakoj sceni, nekako je ta karizma poprilično negativna, kao da osjećamo da tu nešto nije u redu. Opet, kao savršena preslika radnje filma za koju ni u jednom trenutku niste sigurni kamo će vas odvesti. I dok u jednom trenutku on čuje otkucaje odobravanja publike, odnosno svoje unutarnje misli koje on želi čuti, meni je puno zanimljivija bila situacija kada se sve to okrenulo protiv njega, odnosno njegove osobnosti. Čovjek koji je bio opterećen prihvaćanjem, željom da ga svi vole, da živi u skladu s normama koje mu društvo nameće, odjednom je postao mračan, uznemirujuć i jeziv. I onda se događa nešto što je zapravo preslika današnjeg društva – publika nema nikakvu zabrinutost za to njegovo stanje, već mu iskazuje prijezir. I to radi jednoglasno, bez bilo kakve mogućnosti za pojavom nekog buntovnika koji će misliti drugačije. Društvo složno u složnosti i prijeziru, iznimke se neće tolerirati.

Izvor : imdb.com

Kada je u pitanju lik Anne u izvedbi, treba li to uopće i naglašavati, prekrasne Marion Cotillard, onda se nju treba promatrati kao suštu suprotnost liku kojeg tumači Driver. Vidljivo je to u različitim predstavljanjima likova, i to u pojedinačnom smislu. I dok je Driverov lik energičan, ona je poprilično plaha, tako da se opera kroz koju je stekla hordu obožavatelja, nekako čini kao njena savršena metafora. U prvom dijelu filma to će biti ocrtano kroz šetnju šumom u kojoj će pokazati sve svoje strahove i ranjivosti, dok će u drugome biti prikazana kao tragična figura, ali u besmrtnom smislu, baš kao što to često znaju biti junaci poznatih opernih djela. Annina šetnja šumom može se preslikati na cijeli film, odnosno kao otkrivanje njih samih. I dok Anne pokušava pobjeći od tog kaosa, Henry kao da uživa u njemu. I što dublje šetamo, to još snažnije uočavamo kako ta ranjivost, taj kaos, ta humanost, zapravo možda i nije tako iskrena kao što smo na prvi pogled mislili. Kaos koji nam tada nastaje u glavi, gotovo je jednak onome koji proživljava Henry.

Izvor : imdb.com

Odnos između dvoje ljudi koji su moralni robovi društva, nikada nije bio intimnije prikazan. I dok Carax koristi simbol slave i medija, odnosno Hollywood kao mjesto u kojem je iluzija prisutna jednako kao i stvarnost, običan gledatelj to može vrlo lako preslikati u još bližu stvarnost. Znate, kroz one ljude koji žive živote radi drugih, a ne zbog sebe. Kroz jednu strastvenu i disfunkcionalnu vezu, zapravo je prikazan čovjek koji je opterećen prihvaćanjem. Tu dolazi do tog mijenjanja osobnosti koje ne utječe samo na jednu osobu, već i na sve ljude koji je okružuju. Promjena i strah tada su međusobno povezni, što redatelj prikazuje kroz noćne more Henrya i Ann, ispunjene strahom i ljubomorom. Carax tada vrlo mudro ubacuje lik Annette, kao savršen simbol tog i takvog umjetnog svijeta.

Izvor : imdb.com

Djeca, nažalost, sve više postaju razlog opstanka za mnoge parove, i to isključivo da bi drugima pokazali nešto umjetno, dok je ona realnost puno gora i mračnija. Djeca im tada doslovno postaju poput lutke za naslikavanje i presvlačenje, nešto poput predstave u kojoj publika plješće toj iluziji, iako je svjesna kako je sve to skupa upravo to – jedna velika, i to jebeno loša predstava. Dirigent kojeg je u filmu jako dobro odglumio Simon Helberg zapravo je savršena simbolika za sve lažne životne dirigente, a što se najbolje moglo vidjeti u trenutku kada glavni protagonist sazna vijest oko koje se nije uopće uznemirio, već je radije odlučio živjeti lažnu iluziju prema društvu. Ima li boljeg pljuvanja u lice svim tim lažnim moralistima koji koriste djecu kao jedini simbol prividne iluzije sreće, dok u realnosti zapravo žive šaradu od odnosa. Bravo, Leo.

Izvor : imdb.com

Kinematografija filma je naprosto očaravajuća, ali ne u smislu da mi sada samo uživamo u kadrovima od kojih zastaje dah. Ne, ona je dio priče, odnosno sastavni dio emocija kada kroz kadar doživljavamo ono što možda nismo uspjeli kroz riječi. Ponekad nije samo dovoljno nešto čuti, potrebno je to i vidjeti, tako da su se u ovom filmu te dvije stvari jako dobro nadopunjavale. Annette je mjuzikl koji nije sretan, dapače jako je mračan, misteriozan i tragičan. Dugi kadrovi koje često koristi redatelj, korišteni su itekako sa svrhom, posebice u jednoj sceni kada dirigenta prati kamera u trenucima kada doživljava cijelu skladbu emocija, izvana i iznutra. S druge strane, mogli biste imati osjećaj kao da gledate predstavu s puno rezova, što me, iskreno govoreći, znalo poprilično iritirati u pojedinim trenucima, što bih naveo i kao glavnu manu filma. No, to je očito bio stil koji je redatelj izabrao, i bez kojeg, vjerujem, ne bi bilo moguće osjetiti cjelokupno iskustvo gledanja.

Izvor : imdb.com

Prije par dana, pročitao sam jedan status na fejsu gdje se ljude tražilo da napišu jednu filmsku scenu koja im se urezala u pamćenje. Sjećam se kako sam ja izabrao kraj filma Cinema Paradiso kao jedan od najemotivnijih koje sam doživio na filmu. Međutim, moram reći kako mu se kraj ovog filma jako približio, jer ono što mi je priuštio Carax sa završnicom Annette, može se opisati kao čista emocija. Trenutak u kojem nešto umjetno dobije životni oblik, toliko teško vidljiv u današnjem umjetnom svijetu, istovremeno je tužan i sretan, mračan i optimističan. Definitivno kraj koji razbija iluziju svih onih koji žive lažne živote, i to na najgori mogući način – korištenjem djece kao prikaz svoje savršenosti koja ne postoji. Annette je u tom smislu ogledalo svim tim parovima koji žive lutkarsku predstavu sa svojom “Annette” u glavnoj ulozi.

Izvor : imdb.com

Annete je uistinu film iskustva, totalno drugačiji od svih drugih naslova koje ćete imati priliku pogledati u kinu. No, čak i ako vam se ne svidi ovaj nesvakidašnji stil, mislim kako biste ga itekako trebali poštovati. Nema nikakve sumnje kako će ovaj film doživjeti jako puno kritika, jednako kao što će doživjeti i hvalospjeva. Kad je u pitanju Annette, onda nema sredine. Redatelj na jedan  mračan, ciničan i očaravajući način stvara atmosferu koja vas neće ostaviti ravnodušnim, bez obzira voljeli ga ili ne. Meni je prije svega drago što sam ga imao prilike pogledati u kinu jer je Annette zbilja film iskustva koji se sluša i gleda na velikom kino ekranu.

The Review

4.5 Score

Review Breakdown

  • Ocjena
Tags: Europski
Previous Post

Draga košarko – S ljubavlju, Kobe

Next Post

Gledajte, čitajte i sanjajte uz literalno filmsku priču Kaptol Boutique Cinema

Jure Pepur

Jure Pepur

Next Post
Gledajte, čitajte i sanjajte uz literalno filmsku priču Kaptol Boutique Cinema

Gledajte, čitajte i sanjajte uz literalno filmsku priču Kaptol Boutique Cinema

Kratki rezovi 1208

Kratki rezovi 1208

The Prestige – filmska magija Christophera Nolana

The Prestige - filmska magija Christophera Nolana

Average Score

4.5
  • Ocjena

RECENZIJA

The Last Voyage of the Demeter – Dracula raširenih krila
Američki

The Last Voyage of the Demeter – Dracula raširenih krila

by Jure Pepur

Horor kao žanr itekako je bitan za stvaranje filma kao umjetnosti. Uostalom, zar nisu braća Lumiere prikazivanjem filma „Dolazak vlaka...

Sound of Freedom – putovanje u srce tame

Sound of Freedom – putovanje u srce tame

Barbie – lutka s emocijom

Barbie – lutka s emocijom

Propriedade – bogatstvo nasilja, siromaštvo ljudskosti

Propriedade – bogatstvo nasilja, siromaštvo ljudskosti

Intervju: Filip Heraković, redatelj filma Pelikan

Pelikan – krila života

POSLJEDNJE

The Last Voyage of the Demeter – Dracula raširenih krila

The Last Voyage of the Demeter – Dracula raširenih krila

September 16, 2023
Poor Things – nova filmska perverzija Yorgosa Lanthimosa

Poor Things – nova filmska perverzija Yorgosa Lanthimosa

September 10, 2023
Ciklus američkog horora – ‘Universalova filmska čudovišta’ ovog rujna u kinu Tuškanac

Ciklus američkog horora – ‘Universalova filmska čudovišta’ ovog rujna u kinu Tuškanac

September 1, 2023
Ferrari – utrka života i smrti Michaela Manna

Ferrari – utrka života i smrti Michaela Manna

August 30, 2023

O nama

Kinoljubac

Popularni Tagovi

Američki Animafest Zagreb Anya Taylor - Joy Azijska kinematografija Brač Film Festival Cannes film festival Cinestar David Bowie Divljaci Domaći Europski Festival mediteranskog filma Filmska depeša Filmski festival u Veneciji Guillermo del Toro Halloween Ends Joaquin Phoenix Jo Nesbo Kina Diljem Svijeta Kino Kinoteka Kinoljubac Povjerljivo Kino Mediteran Kratki rezovi Margot Robbie Marvel Mia Goth Michael Bay Moonage Daydream MTV nagrade Ostalo Osvrtnik Pearl Quentin Tarantino Star Film Fest Stephen King Stric The Northman Tom Cruise Tonči Bibić Top Gun : Maverick Trailer Traileri U registraturi Vijesti Zlatni Globus

Posljednje vijesti

The Last Voyage of the Demeter – Dracula raširenih krila

The Last Voyage of the Demeter – Dracula raširenih krila

September 16, 2023
Poor Things – nova filmska perverzija Yorgosa Lanthimosa

Poor Things – nova filmska perverzija Yorgosa Lanthimosa

September 10, 2023
  • O nama
  • Prijatelji portala
  • Kontakt
  • Impressum

No Result
View All Result
  • Vijesti
  • Filmovi
    • Domaći
    • Američki
    • Europski
    • Azijska kinematografija
    • 30. paralela (jug)
  • Traileri
  • Kina Diljem Svijeta
  • Kratki Rezovi
  • Kinoljubac Povjerljivo
  • U registraturi

Welcome Back!

Login to your account below

Forgotten Password?

Retrieve your password

Please enter your username or email address to reset your password.

Log In