PIŠE: ANĐELA BULIĆ
Umro je Rick Dalton. Vijest o Rickovoj smrti proširila se društvenim mrežama, baš kao što se vatra širila iz bacača plamena kojeg je koristio u svom slavnom filmu „The Fourteen Fists of McCluskey“. Brojni fanovi, ali i kolege oprostile su se od glumca emotivnim porukama, a kultni redatelj Quentin Tarantino spomenuo ga je i u svom podcastu „The Video Archives“ koji vodi zajedno s redateljem-producentom Rogerom Avaryjem. Tarantino je čak i u svom kinu „New Beverly Cinema“ postavio emotivnu poruku za preminulog glumca. Dalton je preminuo u 90. godini života, a iza sebe je ostavio neutješnu udovicu Francescu. Rick je umro mirno u svom domu na Havajima, no njegovo nasljeđe i neizbrisivi trag koji je ostavio u filmskoj industriji žive i dalje.
Rick Dalton rođen je 1933. godine, a podrijetlom je sa Srednjeg zapada. Iako je godinama bio TV i filmska zvijezda, zapravo se jako malo zna o životu slavnog glumca. Na scenu se probio kultnom ulogom u TV seriji „Bounty Law“ (1959.-1963.) u režiji Paula Wendkosa. Glumio je Jakea Cahilla čak 48 epizoda, a seriju je napustio kako bi gradio filmsku karijeru. Serija se bazirala na vestern priči u kojoj je Jake Cahill poznati takozvani „lovac na ucjene“, dok njegovom umijeću baratanja vatrenim oružjem mu nije bilo ravna. Rickova karijera nekoliko se godina paralelno razvijala s karijerom još jedne legende, točnije Steve McQueena. Rickova serija se prikazivala na NBC-u, a McQueenova (Wanted Dead or Alive) na CBS-u. Nakon što je McQueen glumio u “Sedam veličanstvenih” postao je jedan od najtraženijih glumaca na sceni. Nažalost, Daltonov san o velikoj filmskoj karijeri, barem one poput McQueenove, nije se ostvarila. Zapravo, prava propuštena prilika njegove karijere bio je “Veliki bijeg”. Dalton je bio na užem popisu glumaca koji su trebali glumiti Virgila Hiltsa, ali je uloga na kraju pripala upravo Steveu McQueenu.
Nakon “Bounty Lawa”, Rick se počeo pojavljivati u sporednim filmskim ulogama koje su mu omogućile ugovore s Universal Picturesom. Prvenstveno je glumio u vesternima, primjerice u “Hellfire Texas”, filmu iz 1964. godine temeljen na romanu Nelsona i Shirley Wolford, redatelja Philla Karlosona. Rick je tumačio glavnu ulogu kao bojnik Travis Jackson, a u filmu se uz njega pojavljuju: Glenn Ford, Inger Stevens, Paul Petersen i Todd Armstrong. Također, svakako treba istaknuti film “Tanner” iz 1965. godine u režiji Jerrya Hoppera, u kojem Rick glumi Joea Tannera, dok je za potrebe promocije filma iste godine gostovao i u seriji „Hullaballo“ u kojoj je glumio sam sebe. Jedna od nezaboravnih Rickovih sporednih uloga iz tog vremena svakako je ona u filmu “The Fourteen Fists of McCluskey”. Dok se pripremao za ulogu Dalton je dva tjedna vježbao korištenje bacača plamena, i to tri sata dnevno. Upravo će mu ta vještina dobro poslužiti u događaju koji se dogodio u njegovom domu u Los Angelesu, ali o tome malo više u nastavku. Kada je u pitanju uloga u “The Fourteen Fists of McClusky, treba svakako napomenuti kako je Dalton zamijenio Fabiana Fortea, koji je prethodno slomio rame neposredno prije pucanja iz bacača plamena.
Nadahnut filmom “Tajna invazija Rogera Cormana” iz 1964. godine i “Gnijezdom stršljenova” Phila Karlsona, “The 14 Fists of McClusky” je sniman u Jugoslaviji, točnije u Dubrovniku. Radnja filma vodi nas u 1943. godinu kada skupina okorjelih kriminalaca dobiva pomilovanje, ali pod uvjetom prihvaćanja misije oslobađanja zarobljenog generala iz kandži nacista. Kultni film, dakako, u sebi ima i kultne rečenice koje filmofili s ponosom izgovaraju u filmofilskim razgovorima, poput one najpoznatije: “ Je li netko naručio pečeni kiseli kupus?“, neposredno prije paleži nacista. Uz Ricka koji glumi Mikea Lewisa, u filmu su upečatljive uloge ostvarili Rod Taylor kao McClusky, Virna Lisi kao talijanska partizanka koja se pridružuje odredu, Sal Mineo, Van Johnson, Adam West te Tom Laughlin. Film je režirao Paul Wendkos.
Ugovor s Universalom Ricku je istekao 1967. godine, što je utjecalo na njegovu karijeru. Rick tako postaje prisiljen prihvaćati gostovanja u TV serijama kao negativac. Najpoznatije gostujuće uloge bile su one u “Tarzanu” (epizoda “Jewel of the Jungle” u režiji Bricka Bedforda iz 1967. godine), “FBI” (epizoda „Sve ulice su tihe“ u režiji Michaela Murtaugha iz 1969. godine), gdje Rick savršeno uprizoruje negativca dok gestikulacije koje radi samo žvakanjem žvakaće gume ovu epizodnu ulogu čine jednom od najupečatljivijim ikada u seriji “FBI”. Posebno se izdvaja njegova uloga u “Lanceru” iz 1969. godine, vestern seriji o bandi hipija na Divljem zapadu, koju predvodi Caleb DeCoteu. Daltonu je to bio prvi projekt s redateljem Samom Wanamakerom, a na samom snimanju se i sprijateljio s dječjom glumicom Trudi Frazer od koje je dobio priznanje za “najbolju glumu ikada”, što mu je, po vlastitiom priznanju, najbolji kompliment u karijeri. Gostovao je i u seriji „Tales of Wells Fargo (1957.) u epizodi “Jesse James” kao Jesse James, dok je u seriji „Whirlybirds“ imao gostujuću ulogu u epizodi koju je režirao Bud Springsteen. Imao je i par pilot projekata, poput onog za seriju “Big Sky Country” (1958.), koja nažalost kasnije nikada nije realizirana. U „Zemlji divova“ (1968.) glumio je također u epizodnoj ulozi, baš kao i u “Bingo Martinu” (1967.), epizoda “Heck to Pay”, te u “The Green Hornet” (1967), epizoda “Lovac na stršljene”. Od ostalih gostujućih uloga u serijama izdvojimo samo neke: „Matt Lincoln“(1970), „Cade“s Country (1971.) te „Banacek“ (1970.).
Filmsko nasljeđe koje nam je ostavio Rick Dalton uistinu je impresivno i bogato, tako da ću se potruditi u ovoj posveti prema velikom glumcu nabrojati što više njegovih najpoznatijih uloga. Krenimo s manje poznatim ulogama, poput one iz 1959. godine u filmu “Bitka u Koraljnom moru.” Rickova uloga, iako mala, temelji se na bijegu Cliff Bootha iz logora za ratne zarobljenike iz Drugog svjetskog rata. Film je postao poznat jer zbog cenzure nije prikazao scenu u kojoj Booth odrubljuje glave japanskim vojnicima. Rick je također glumio u filmovima: “Chapmanovo izvješće” (1962.), lik Eda Kraskog, “Cannon for Cordoba” (1970.), lik Jacksona Harknessa, zatim u “The Deadly Trackers” (1973.) i Grizzly (1976.). Dalton nikada nije prežalio što nije dobio ulogu ljubavnika u filmu “Gidget” iz 1959. godine, koja je na kraju pripala Tomu Laughlinu. U filmu „Drag Race, No Stop“, Rick glumi glavnu ulogu, a uz njega se pojavljuju Gene Evans, John Ashley i Richard Bakalyan u režiji Williama Witneya. U “Ustanku Komanča” (1961.) pod redateljskom palicom Bud Springsteena, Rick glumi poručnika Taylora Sullivana, a u filmu “Velika igra” (1963.) glumi Randya Wilsona, dok režiju potpisuje Stewart Granger.
Da Rick može glumiti raznovrsne uloge, dokazao je i film Davida Lowella Richa, „Jigsaw Jane“, gdje je izvrsno portretirao uvrnutog psiho ubojicu sa crnom rukavicom. U filmu se također pojavljuju: Suzanne Pleshette, Paul Burke, Loyd Cassidy, Alice Ghostley i Aldo Ray. Film „Salty, morska vidra koja govori“ (1967.) Ricku je donijela ulogu Jeda Martina, a film „Pakleni brodovi“ (1970) ulogu potpukovnika Jeffordsa kojeg je režirao Paul Wendkos. U filmu „Crvena krv, crvena koža“ (1970.) Dalton glumi Romea Douglasa uz Telly Sayalas i Carrol Baker. Film je inače temeljen na romanu „Jedini dobar Indijanac je mrtav Indijanac“, Floyda Raya Wilsona.
Nakon svih ovih projekata Daltonov agent i producent Marvin Schwarz savjetuje Ricku odlazak u Europu i snimanje filmova u Italiji, što je za njega ispao pravi jackpot. Osim što je snimio niz uspješnih filmova, u Italiji je upoznao i ljubav svog života – Francescu Capucci – s kojom se oženio i ostao zajedno sve do smrti. No, prije snimanja špageti vesterna u Italiji, Daltonov agent Marvin Schwarz dogovara Ricku večeru sa Sergiom Corbuccijem i njegovom suprugom, kostimografkinjom Nori Bonicelli, tijekom koje Dalton brka Corbuccija sa Sergiom Leoneom. Također, Rick nemilosrdno omalovažava Engleze, misleći ponajprije na sinkroniziranu verziju filma „Navajo Joe“. Unatoč tome što pokazuje malo poštovanja i razumijevanja za žanr i talijansku filmsku industriju, Dalton pristaje raditi s Corbuccijem, prije svega jer mu se svidio scenarij za film “Nebraska Jim”.
Iako Dalton počinje poštovati Corbuccijev način rada, njegovi česti ispadi na snimanjima, ponajviše zbog korištenja višejezičnih glumaca čiji će dijalozi kasnije biti zamijenjeni sinkronizacijom, natjerali su Corbuccija da uloga Huda Dixona u “Specijalistima” umjesto Daltonu pripadne Johnnu Cottenomu. Rickovi najpoznatiji filmovi koje je snimio u Italiji bili su uglavnom špageti westerni, među kojima se najviše ističu: “Kill Me Quick, Ringo, Said the Gringo”, gdje Rick tumači glavnu ulogu Ringa uz glumce Josepha Cottenoma i Evelyn Stewart, redatelja Calvina Jacksona Padgeta te već spomenuti “Nebraska Jim” iz 1970. godine u kojoj Dalton glumi Nebrasku Jima, sve pod redateljskom palicom Sergia Corbuccia.
Svakako treba istaknuti i kriminalističku komediju “Operazione Dyn-o-mite!” iz 1970. godine, kojeg su kritičari prozvali špageti vesternom o James Bondu. Redatelj Antonio Margheriti nikada nije skrivao kako je inspiraciju za film pronašao u filmovima „Secret Agent Super Dragon“ i „Kiss the Girls and Make Them Die.“ Rick je ovdje imao glavnu ulogu Jasona, a uz njega su glumili Francesca Capucci i Margaret Lee. Upravo je Rickov Jason bio inspiracija za još jednog kultnog Jasona i to onog Bournea, a koji će se pojaviti tek desetak godina nakon filma “Operazione Dyn-o-mite!” Film je i danas poznat po brojnim akcijskim scenama i opasnim vratolomijama, te možemo slobodno reći kako nikada i ne bi bio snimljen da nije bilo kaskadera, među kojima se svakako izdvaja Cliff Booth. Cliff je inače bio ratni heroj koji će godinama kasnije uspješno surađivati s Daltonom, kako poslovno tako i privatno. Rick je u brojnim intervjuima isticao kako njegova karijera ni približno ne bi bila uspješna da nije bilo Cliffa, koji ga je, baš poput pravog prijatelja, slijedio i u Europu gdje su zajedno snimali vesterne.
Nakon što je Dalton glumio u filmu „Vatrogasac“ iz ranih 1980-ih, postao je poznata akcijska zvijezda. Putuje u Italiju i na Filipine snimajući B akcijske filmove za Cannon Films, što uključuje i dva nastavka „Vatrogasca“. Zanimljiva je i pozadina priče oko nastanka tog filma. Naime, Cliff Booth je između 1979. – 1980. godine napisao film o eksploataciji osvetnika upravo za Ricka. Nakon što ga je pročitao, predložio je Cliffu nekoliko ideja te su njih dvojica tako zajedno napisali te producirali film, a koji će kasnije dobiti i kultni naziv „Vatrogasac“. Radnja filma se vrti oko ratnog veterana iz Vijetnama koji postaje policajac, da bi se na kraju okrenuo protiv korumpiranih kolega, posebice kada mu ubiju partnera kojeg je maestralno odglumio mladi Samuel L. Jackson. U filmu još glume Ralph Meeker, Lynda Day George i Jane Kennedy. Akcijske sekvence u filmu savršeno izvodi Cliff Booth. Ne smijem zaboraviti naglasiti kako je „Vatrogasac“ bio Rickov redateljski debi kojeg je, posebice gledano iz današnje perspektive, položio s odličnim. Film je odmah nakon izlaska postao pravi veliki hit, te je bio i inpiracija za film „Istrebljivač“. Rick nakon toga i dalje gostuje u televizijskim emisijama, što vrlo masno naplaćuje. Negdje krajem 1980-ih Dalton se pojavio i u filmu “Coming Home In a Body Bag”. Naslov vam vjerojatno zvuči poznato, obzirom da je to film koji se spominje u Tarantinovoj “Pravoj romansi”. Rick u tom filmu glumi pukovnika MacDuffa, a uz njega se u njemu pojavljuju još Mickey Burnett, Luke Griffin, Somerset O’Neal, dok režiju potpisuje Anthony Irvin.
Nakon boravka u Europi, Rick se vratio u Los Angeles u svoj dom. Upravo je taj njegov povratak povezan s jednim od najčudnijih incidenata u povijesti Hollywooda. Daltonov holivudski dom napao je trio kultista Charlesa Mansona, inače neostvarenog pjevača. Naime, Manson je u svojoj sekti bio guru. Mansonova obitelj, kako su se nazvali, živjela je na Spa ranču, gdje su se prije snimali vesterni. Dvije ženske osobe i jedna muška upali su usred noći u Daltonovu kuću, iako je prvotna meta bio dom obitelji Romana i Sharon Polanski. Naime, nakon prepirke koja se odvila oko ponoći na Daltonovom prilazu između Ricka i „prljavih hipija“, oni su napad preusmjerili na njegov dom. No na sreću, u kući se zatekao Rickov dugogodišnji prijatelj i suradnik Cliff Booth. Booth je uz pomoć svog psa Brandy onesposobio i usmrtio dvoje članova kulta, dok je Dalton uz pomoć bacača plamena, a koji je imao još iz filma „14 šaka McCluskeyja“, spržio djevojku učinivši od nje reš pečeni leš. Njegovo ubojstvo članice obitelji Manson, Susan “Sadie Atkins” i to bacačem plamena iz filma „14 šaka McCluskyja” privlači veliku pozornost medija, što dovodi i do ponuda za uloge u igranim filmovima. Rick zahvaljujući “dobrom djelu” također dobiva i veće gostujuće uloge u TV serijama, uključujući epizodu “Nemoguće misije” usredotočenu na njegov lik. Sharon Tate je također bila veoma zahvalna Ricku, postavši njegova jako dobra prijateljica. Sharon je, naravno, postala i velika filmska zvijezda s nekoliko velikih i kultnih uloga.
Godine 1988. Dalton se povlači iz glume te seli na Havaje zajedno sa svojom suprugom Francescom Capucci. Za vrijeme filmskog festivala na Havajima 1996. godine doći će i do sudbonosnog susreta između Ricka i njegovog najvećeg obožavatelja – filmskog redatelja Quentina Tarantina. Rick i Quentin godinama su ostali u kontaktu, da bi nakon Rickove smrti upravo Tarantino prije par dana najavio nekoliko stvari kojima želi odati počast svom omiljenom glumcu. Naime, Tarantino ima u planu napraviti spinoff televizijske serije „Bounty Law“. No, to nije sve. Naime, Tarantino je najavio izlazak i svoje nove knjige i to pod nazivom „The Films of Rick Dalton“, a koja će opisivati Rickov privatni i glumački život. Tarantino je tako otkrio neke manje poznate detalje iz njegovog života, primjerice kako je Dalton patio od bipolarnog poremećaja, a koji mu je stvarao brojne poteškoće kroz karijeru, obzirom da se promjena raspoloženja i razdražljivost u tadašnje vrijeme pripisivala alkoholizmu od kojeg je Rick patio. Također je zanimljivo istaknuti da je Rick Dalton bio pionir među glumcima u reklamiranju duhanskih proizvoda. Jer, ono što je za Marlboro bio James Dean to je za Red Apple bio Dalton.
Nema nikakve sumnje kako je Dalton jedan od najvećih glumaca u povijesti. Istina, on možda u svojim vitrinama nema Oscare i Zlatne Globuse, ali zato ima nešto puno važnije i bitnije – ljubav i poštovanje svojih vjernih fanova. Filmovi koje je ostavio u nasljeđe toliko su jaki i snažni, tako da nema nikakve sumnje kako će Rick i nove generacije filmofila oduševljavati, odnosno da upotrijebimo prigodniji izraz – pržiti svojim izvedbama. Baš kao što je to radio na velikom i životnom platnu sa svojim kultnim bacačem plamena. Jer, ne zaboravite. On je Rick jebeni Dalton.
Počivaj u miru, dragi Rick. U tvoju čast ćemo nazdraviti s nekoliko margarita, uz prigodnu zdravicu: “To my wife and all my sweethearts. May they never meet.”
