PIŠE: ANĐELA BULIĆ
Da su kina više od mjesta na kojim se prikazuju filmovi i jedu omiljene kokice znamo odavno. Kina su mjesta gdje se gleda, uči i živi film. Mnoga kina aktivno su bila i jesu dio stvaranja prekrasnih uspomena kod ljudi, utočišta kulture, mjesta gdje su se mnogi zaljubili u film te na krilima sedme umjetnosti posjetili svjetove koje nisu mogli niti zamišljati. No osim duhovne dimenzije, kina su svakako svojim kulturološkim i arhitektonskim izgledom mnogim mjestima dala posebnu notu. Jedno takvo kino tema je današnjeg članka. Nalazi se u srcu Slavonije, točnije Osijeku a od početka svog djelovanja smatra se jednim od najljepših kina u Hrvatskoj. Kino o kojem govorimo je Kino Uranija koje djeluje od 1912. i nalazi se u znamenitoj zgradi u Gornjem gradu u Osijeku. Ovo kino je jedino rano kino koje je do danas sačuvano u svom gotovo izvornom obliku i funkciji. Kino se prema nekima smatra jednim od ključnih arhitektonskih zdanja koje je pomoglo u razvoju arhitekture kina na području Hrvatske, ali i Europe.
Posebnost ovog kina je dakako i činjenica da je djelo masonske gradnje. Arhitekt koji je osmislio današnji prostor i vizuru kultnog osječkog kina je Viktor Axmann (Vladoje Aksmanović). Čovjek je to koji se smatra najznačajnijim osječkim arhitektom prve polovine 20. stoljeća. Axmann je nositelj modernizacije Osijeka kroz arhitektonski pristup koji je težio širenjem i modernizaciji na europski način. Nakon studija i boravka u Beču, Axmann se vraća u Osijek gdje otvara arhitektonski atelje u kojem je radio sve do 1945. godine. Axmann se svojim radom nameće kao jedan od najaktivnijih kreativnih arhitekata tog doba te ostvaruje projekte poput kuće Čačinović(1906.), robna kuće Stanetty (1906.), projekt osječke tržnice i trga (1908.), te niz novih ulica u središtu Osijeka. Kao zanimljivost u njegovoj karijeri ističe se projekt gradnje Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku za koje je 1907. godine napravio nacrte koji nažalost nikada nisu realizirani.
Da bismo napisali kako je Axmann uopće došao na ideju projektiranja i izgradnje kina, moramo objasniti kontekst vremena. U našem članku https://kinoljubac.com/kinoljubac-povjerljivo/braca-lumiere-posjet-institutu-lumiere-u-lyonu-mjestu-rodenja-filma/ detaljno smo opisali povijest nastanka izuma filma. Da bi se popularizirao i unovčio izum filma, nastaju mnogi neovisni putujući kinematografi koji najčešće projekcije filmova održavaju na gradskim trgovima, hotelima ili lokalnim gostionicama. Publika je svakom projekcijom sve brojnija i brojnija kao i novi kratki filmovi kojih je sve više. Javnost uviđa da je sve potrebniji uređeni prostor koji bi se bavio samo kino prikazivačkom djelatnošću. Za Axmanna možemo reći da se našao na pravom mjestu u pravom trenutku. Potražnja za kinom nikad veća, a on kao arhitekt ima rješenje za izgradnju kina, pa je tako za nizozemsku tvrtku Jugendstill projektirao i današnje kino Uranija u Osijeku 1912. godine.
Projekt kina je zamišljen na atraktivnom gradilištu koje je bilo u vlasništvu Mathilde Gillming koja se obvezala da će na velikoj parceli izgradili dvije jednokatnice. Prva građevina na tom zemljištu izgrađena je 1906. godine (danas Gradska i sveučilišna knjižnica), a druga polovica gradilišta je bila neiskorištena sve do 1911. godine sve do projekta kino. Kino Uranija je projektirano i zamišljeno u secesijskom stilskom pravcu gradnje (stil inspiriran prirodom; glavne odlike su asimetričnost, naglašena dekorativnost, razne vijugave linije te geometrijski elementi). Gradnja je započela 4. ožujka 1912. godine polaganjem kamena temeljca uz koji je stavljena staklenka s nekoliko novčića te potpis radnika tvrtke Axmann koji su bili zaduženi za gradnju zgrade i spomenica. Sve to je pronađeno tijekom kasnije obnove zgrade, te je smješteno u Muzej Slavonije. Iako zvuči nevjerojatno, za gradnju ovog kina bilo je potrebno samo šest mjeseci pa je tako svečano otvorenje s prvom kino predstavom zabilježeno 19. rujna 1912. godine.
Unutrašnji prostor je zamišljen s dvojakom funkcijom – održavanje kino predstava i kazališnih predstava. Nažalost fotografije unutrašnjosti nisu sačuvane, a na temelju nekoliko sačuvanih nacrta može se reći da je ovo kino izgrađeno shematski na kazališnoj arhitekturi. Kino je izgrađeno prema tadašnjim vatrogasnim normama. Upotrebljavan je armirani beton, u kinu je bila posebna komora za projiciranje, a izlaz u slučaju nužde vodio je na krovište kina. Gledalište je također napravljeno prema tadašnjim standardima: prored u sredini s velikom mogućnošću kretanja posjetitelja s tri izlaza sa svake strane, a brojilo je 680 sjedećih mjesta. Kino ne sadrži pozornicu, ali ima plitki podiji za orkestar. Posebno su zanimljive lože na galeriji koje su smještene tako da ne odvlače pozornost za vrijeme prikazivanje filma jer su usmjerene na ekran. U vestibulu kroz koji se ulazilo kroz dvoja dvostruka vrata bila je smještena trodijelna blagajna, bife i garderoba a taj prostor je bio svojevrsna čekaonica. Unutrašnjost kina imala je stilske odrednice secesije, a za samo uređenje možemo reći da je bilo doista raskošno. Iz sačuvanih spisa, tlocrta i novinskih članaka doznaje se mnogo detalja o uređenju kina. Novine „Narodna obrana“ u članku izdanom 13. rujna 1912. godine detaljno opisuju uređenje kina. Tu se govori o namještaju i stolariji koja se izrađivala u radionici Kaiser iz Osijeka, o keramici koja je u kino dostavljena iz zagrebačkih tvrtki te o bravarskoj i kovanoj opremi kina koja je dolazila iz radionice Farkaš. Opisuju se razni stilski komadi kojima se uredilo kino poput lijepih lustera koji su krasili kino. Kino Uranija je doista za to doba osim dizajnom i svojim načinom rada odisala ambicioznošću i modernim poimanjem. U istom listu piše kako je kino imalo klima uređaje (ventilaciju tlakom zraka), električnu rasvjetu iz vlastitog plinskog generatora (+ vlastito plinsko centralno grijanje), električnu blagajnu koja je na zahtjev blagajnika štampala karte i slično. Kino je bilo zamišljeno kao pregledno i jasno organizirano.
Pisati o dizajnu kina a ne spomenuti intrigantni podatak da je kino izgrađeno od strane masona iliti slobodnih zidara gotovo je nemoguće, jer su i oni svojim prepoznatljivim simbolima definirali kino. Za one koje ne znaju pojam masona veže se za mistične i dosta tajnovite hijerarhijske organizacije iliti bratstva koja su organizirana u lože od kojih svaka ima svoje posebno ime. Ovo pomalo zatvoreno društvo pomno bira svoje članove, a koji uglavnom djeluju na važnim funkcijama i poslovnim sektorima poput zdravstva, financija i slično. U ono vrijeme u Osijeku su imali snažno uporište, a sam arhitekt Viktor Axmann je bio član masonske lože. U nedavnom otkriću iz spomen spisa koji je položen uz kamen temeljac potvrđena je pretpostavka da je kino služilo ne samo za potrebe kino prikazivačke djelatnosti nego i kao masonski hram i sjedište sve do 1924. godine. Svjedoče tome i simboli koji su ugravirani u toj organizaciji i koji imaju posebna značenja: kutnik ,trokut i šestar uz ukrasne lampe te sfingu. Važno je istaknuti kako je Axmann za nacrt i projekt svog kina dobio međunarodno priznanje na prvoj međunarodnoj Kino-izložbi u Beču. Izložbenu diplomu i srebrnu medalju dobivenu na izložbi možete vidjeti i danas u Muzeju Slavonije.
Možemo reći kako je kino od početka djelovalo vrlo aktivno i profitabilno. Iako tadašnji kritičari rad kina smatraju samo načinom za brzu zaradu na jeftinim, nekulturnim i umjetničkim nevrijednim filmovima to je zapravo bilo daleko od istine. Lokalne osječke novine pomno su pratile suvremenu ponudu filmova u kinu Uranija. Važno je istaknuti da je 1912. godine zabilježeno kako se tadašnji ravnatelj kina vratio iz Budimpešte i Beča te tamo pronašao inspiraciju za još raznovrsniji kino program. Uz mnoštvo novih filmskih vrpci Osječani su imali priliku gledati mnogobrojne žanrovski različite filmove što nam daje jasnu naznaku da je već tada kino imalo plan za filmskom edukacijom publike. Godine 1912. u kino je prikazan njemački film „Generalova djeca“ koji je izazvao opće pozitivne kritike, a kasnije je tu bio i film „Die Sufragette“ koji se bavio tadašnjim političkim temama (kao što naslov asocira radi se o propagandom filmu protiv pokreta sufražetkinja). Također, kino hitovi u osječkoj Uraniji bili su „Jadnici“ nastali prema knjizi Victora Hugoa i film o Pompejima koji je kritika usporedila s kataklizmom i katastrofom Prvog svjetskog rata. Kino ima svoj procvat te svakodnevno puni dvoranu i dobiva hvalospjeve na račun kino programa. Film „Slike Doriana Graya“ bio je također posebno tražen film. Nažalost, danas nemamo sačuvane te mnogobrojne rane filmske uratke no kroz arhivske članke u lokalnim novinama jasno vidimo žanrovsko bogatstvo koje je kino Uranija prikazivala svojoj publici.
Kino tijekom Prvog svjetskog rata preuzima svojevrsnu ulogu današnjeg dnevnika. Tako osječka publika svakodnevno gleda izvjestitelje poduzeća Pathe koji izvješćuju primjerice o ratnim sukobima na Balkanu, sudarima vlakova u SAD-u, prosvjede u Irskoj ili pak o pariškoj modi. Najpopularniji su dakako rani dokumentarni filmovi koji se nazivaju topici. Za vrijeme Prvog svjetskog rata broj publike jako se povećao jer su se brojna kazališta zatvorila. Zbog neizvjesne budućnosti i velike mobilizacije mnogi budući vojnici su prije odlaska na bojište željeli opustiti pa kino postaje glavni centar zabave. S odmakom rata Uranija dobiva optužbe da ima manjak patriotizma, a s programa se miču francuski filmovi koje zamjenjuju njemački, austrijski i talijanski kako bi se propagirala vjernost prema Monarhiji. Kino dobiva i naređenja za cenzurama u nekim filmovima jer su neke scene bile neprimjerene za prikazivanje maloljetnicima (najčešće scene ubijanja).
Između dva svjetska rata kino aktivno radi. Najveće promjene se događaju pojavom zvučnog filma. Naime kako je kino izgrađeno za vrijeme nijemog filma, pojavom zvučnih filmova nužna je tehnička prilagodba kina tadašnjim novim tehnologijama. Za vrijeme Drugog svjetskog rata kino dobiva promjenu imena iz Urania u kino Papuk. 27.travnja 1951. godine kino Papuk priključeno je kinematografskom poduzeću Prosvjeta, a zatim i dobiva obnovu i modernizaciju namećući se kao jedno od najvažnijih kulturnih mjesta u Osijeku. 1969. godine izvršeni su veliki radovi na fasadi kina, izmijenio se pod te su postavljene tapecirane stolice. Kino program je i dalje raznolik. Važan je svakako podatak da je arhitekt kina Axmann još 1922. godine slavenizirao svoje ime, no spletom političkih okolnosti za vrijeme Drugog svjetskog rata zbog svog njemačkog podrijetla protjeran je u radni logor u Valpovu gdje je 3.ožujka 1946. godine preminuo od posljedica tifusa. Za vrijeme Domovinskog rata zgrada kina je pretrpjela veliku štetu i devastaciju uslijed požara. Prestankom agresije obnovljene su kino dvorane Europa i Urania, a njihovim ponovnim pokretanjem započinje nova era filma u Osijeku. Prijašnje poduzeće Prosvjeta zamjenjuju Kinematografi Osijek d.d. koji djeluju i danas. Zgrada kina Urania klasificira se kao nepokretno zaštićeno dobro(javne građevine).
Današnji program kino Uranie uglavnom je orijentiran prema art filmovima. Tu mislimo ponajviše na prikazivanje europske kinematografije, neovisne produkcije ali i mnogih drugih kinematografija. Koliko odličan posao obavlja ekipa iz kina Urania svjedoče i brojne nagrade i priznanja među kojima se ističe ona iz 2018. godine kada je Europa Cinemas dodijelila kinu Urania prestižnu nagradu za najbolji kino program za djecu i mlade u Europi, te nagrada iz 2014. godine kada je Film New Europe kino Urania proglasilo najuspješnijim europskim kinom. Kino danas osim kino prikazivaštva aktivno svoj prostor koristi i za različite kulturne događaje poput koncerata i konferencija. Aktivna suradnja s lokalnom zajednicom, školama, vrtićima i raznim udrugama kino Urania i nakon 113 godina djelovanja svrstava u vodeće kulturne ustanove u gradu Osijeku.
Kino Urania danas je član i prestižne europske kino prikazivačke grupacije EUROPA CINEMAS, kao i mnogih drugih međunarodnih institucija i udruženja. Ujedno kino je partner raznim projektima i programima. Tijekom 113 godina kino Urania održalo je glavnu nit vodilju zbog koje je i prvotno izgrađeno – prikazivati filmove. Iako je u Osijeku danas prisutno multipleks kino, Urania i dalje gura svoj pravac jedinstven karakter i šarm. Ovo kino u srcu Osijeka čuvar je prošlosti duha povijesti Osijeka sa daškom modernosti, te je pravi mali kino raj za sve prave kino filmofile koji svakako morate posjetiti i doživjeti.
