Ljudi su se oduvijek divili velikim građevinama i arhitektonskim postignućima. Svjedoči tome i povijest, odnosno brojna ostavština koja nam je dana na poklon od naših predaka. Velike zgrade imale su uvijek veliko poštovanje i divljenje od puka diljem svijeta, ali najveća mana im je ta što nikada nisu uspjele, bez obzira na veličinu, učiniti da se u njima osjećate kao u toplini svog doma. Kada su u pitanju kina, koja su kroz povijest doživjela veliku transformaciju, onda također možete redovno pročitati komentare brojnih filmofila u kojima žale za starim kinima, koja možda nisu imala velike i tehnološki napredne dvorane, ali su imala tu toplinu koja mnogima nedostaje. Istina, ima to veze i s odrastanjem i svime onime što se veže uz stara kina, i baš zato bi trebali i njegovati sva kina koja su danas živa, upravo zato da bi mogli živjeti, a ne sjećati uspomene. Jedno od takvih malih kina, koje diše tople filmofilske priče, nalazi se u srcu Rima – Cinema dei Piccolli.
Cinema dei Piccoli, sa 63 sjedećih mjesta i otprilike 70tak četvornih metara, službeno je proglašeno najmanjim kinom na svijetu, i nalazi se u Rimu unutar Ville Borghese. Jedan od njegovih njegovih devet ulaza, naziva Porta Pinciana, vodi vas kroz drvored, te vam tako stvara osjećaj kao da ste u nekoj filmofilskoj bajci. Povijest Cinema Dei Piccoli zanimljiva je i burna. Kino je stvorio Alfredo Annibali u travnju 1934. godine ispred fontane sarkofaga Ville Borghese. Glavni simbol kina od samih početaka bio je Mickey Mouse s filmskom kamerom u ruci, kojeg je vlasnik postavio na krov kina. Upravo je iz tog razloga kino i bilo poznato kao “Casa di Mickey”. No, ubrzo nakon toga, vlasniku je stiglo pismo od Disneya s upozorenjem o kršenju autorskih prava. Pa iako je vlasnik u papirima precrtao taj naziv u imenu kina, natpis je na samom kinu ostao sve do ranih 70tih, a to ime ostalo je i danas, posebno u očima onih koji su u to vrijeme bili djeca, tako da se i dalje ovo kino među njima zove “Kino Mickey Mousea.”
Za vrijeme Drugog svjetskog rata kino je bilo zatvoreno, ali po završetku istog kino opet počinje raditi punom parom uz oduševljenje mnogobrojne publike. Kino je, međutim, doživjelo pravu krizu 70tih godina kada je Villa Borghese bila prometno izolirana, što se itekako osjetilo na posjećenosti. Nakon što je Gulliano Annibali, inače sin Alfreda Annibalia koji je izgradio kino, preuzeo vlasništvo nad Cinema dei Piccoli, kino ponovno doživljava svoju renesansu. Enzo Fiorenzi postao je zadužen za program kina, a upravo je pod njegovim upravljanjem kino dobilo prepoznatljivu filmsku priču. U programu kina tako su se redovno prikazivale poslijepodnevne projekcije za djecu, dok je večer bila rezervirana za strane filmove s titlovima. Od 1980.godine upravljanje kinom preuzima njegov sin, Roberto Fiorenza, zajedno sa suprugom Caterinom Roverso. Desetljeće nakon toga došlo je i do najveće obnove kina, posebice kada je u pitanju drvena konstrukcija koja se do tada nije mijenjala, te je bila u potpunosti neadekvatna za ugošćavanje publike. S novim ruhom, kino je u potpunosti dobilo novi sjaj, te je također bilo opremljeno i novim platnom, te klima uređajem. Inače, supružnici Roberto i Caterina, i dalje se brinu o kinu, tako da postoji velika mogućnost da ih sretnete ako vas filmofilski put odvede put Rima.
Cinema Dei Piccoli puno je više od samog kina, tako da se može slobodno reći kako je ovo malo kino na neki način savršena škola za sve filmofile. Naime, kako se kino nalazi u sklopu Ville Borghese, prekrasnog vrta u Rimu, često se mogu vidjeti razne radionice za škole kroz koje se djeca upoznaju s povijesti kinematografije. Osim toga, u suradnji s brojnim institucijama, organiziraju se i edukativni sadržaji poput gledanja filmova, crtanja u parkovima, obilazak kina i muzeja s vodičem. 2007. otvoreno je tako i prvo izdanje “Cinema Dei Piccoli filmskog festivala”, za razvoj i širenje kino kulture. Na taj su način i mali i veliki filmofili uspjeli spojiti ljubav prema filmovima i umjetnosti općenito.
Godine 2006., kino dei Piccoli dobilo je nagradu FICE (talijanska federacija kina Essai) “za dragocjenu djelatnost diseminacije kina za djecu i autore”. Od 2007. do 2015. Cinema dei Piccoli postaje promotor i organizator dei Piccoli Film Festivala, za razvoj i širenje filmske kulture. 2013. godine, nakon promjene projekcijskih sustava u kinima (s 35 mm filma na digitalni), dei Piccoli je opremljen digitalnim projektorom SONY 4K, a četiri godine kasnije kino dei Piccoli postaje član Europa Cinemas, mreže kina s ciljem širenja europske kinematografije.
Ako se kojim slučaj nađete u blizini ovog kina, onda trebate znati kako nećete samo uživati u filmovima, već i u prekrasnom okruženju Ville Borghese. U ovom čarobnom vrtu moći ćete doživjeti više od 200 različitih životinjskih vrsta, a ako želite istražiti prostor malo intimnije, na usluzi su vam bicikli koje možete iznajmiti, baš kao i vožnja brodom uz prekrasan pogled jezera Giardiano del Lago. Nedaleko od jezera, možete uživati i u lutkarskim predstavama za najmlađe u kazalištu San Carlino, posebice vikendom kada se organiziraju razne školske predstave. Dakle, savršen izbor za sve ljubitelje kina i kazališta. U pauzama između gledanja predstava i filmova, možete probati, između ostalih slastica, i šećernu vunu koja se servira u kiosku uz kino.
No, unatoč svim zanimljivim sadržajima koje čarobna oaza Ville Borgese nudi za sve posjetitelje, srce i duša ovog mjesta svakako je Cinema dei Piccoli. Kino koje skoro jedno cijelo stoljeće stvara osmijeh na licima onih najmlađih filmofila, i tako s razlogom nosi epitet kao najveći kino prijatelj djece. Cinema dei Piccoli je savršen dokaz kako nije važna veličina nekog prostora, nego način na koji se kino odnosi prema svojoj vjernoj publici. Sve to čini Cinema dei Picocoli mjestom koje bi svaki kino filmofil trebao posjetiti. Maleno kino s velikom filmofilskom dušom.