Quentin Tarantino je jednom prilikom izjavio kako „ljudi sve manje idu u kina zbog glumaca , a puno više zbog junaka koje glume.” U tom smislu i objašnjava toliku popularnost Marvelovih superjunaka. Na istom tom tragu bismo mogli gledati i na redatelje. Srećom, još uvijek postoje filmaši čije će ime na filmskom plakatu biti dovoljan mamac za odlazak u kino. Jedan od njih je definitivno Wes Anderson, čija je originalnost i poseban stil uvijek izazivao pažnju kino filmofila. Osobno mogu reći kako mi je Anderson jedan od najdražih redatelja. Andersonov posljednji film, „Francuska depeša“, jedan je od onih filmova koji dišu njegov redateljski pečat, tako da nije ni čudo što mi je toliko prirastao srcu. Za Andersona sam uvijek imao osjećaj kako se „igra s filmom“, a ta njegova zaigranost mi itekako paše jer se i sam osjećam kao mali „Cinema Paradiso“ Salvatore dok promatram sve te pokretne slike na njegovom redateljskom igralištu. I zato sam neopisivo sretan što je upravo danas izašao trailer za njegov najnoviji film, i to pod nazivom „Asteroid City“.
Trailer izgleda tipično Andersonovski, što je, treba li uopće naglašavati, uvijek dobar znak. Volim najave njegovih filmova jer nikad ne otkrivaju previše, već nam ponude dovoljno „filmske hrane“ samo za otvaranje filmofilskog apetita. Iz onoga što smo mogli vidjeti, moram reći da su mi se posebno svidjele pastelne boje na koje je stavljen naglasak, a koje u potpunosti upotpunjuju atmosferu 50-ih. Pustinjske zalogajnice, nuklearni pokusi i moguća prisutnost vanzemaljaca, sve to je samo malo dio onoga što nas čeka u novom zaigranom Andersonovom svijetu. I baš poput svakog njegovog filma glumačka lista je prilično impresivna, pravi mali dream team. Pored već stalnih Wesovih glumačkih prijatelja poput Scarlett Johansson, Bryana Cranstona i Lieva Schreibera, tu su i neka nova lica s kojima još nije surađivao poput Toma Hanksa, Margot Robbie, Maye Hawke, Stevea Carella i Matta Dillona.
Gledajući Andersona kroz filmove, odnosno zaljubljujući se s vremenom sve više u njegov rad, mogu slobodno reći kako je on postao poseban žanr, onaj u kojem se voliš izgubiti i u kojem guštaš u svakoj minuti. Možda sam, priznajem, previše subjektivan kada je Anderson u pitanju, ali zar umjetnost sama po sebi nije stvar pojedinačne subjektivnosti. U svakom slučaju, jako me obradovala najava „Asteroid Citya“, tako da jedva čekam 23. lipnja za kada je i najavljena premijera filma.
