Danas bi Ivo Gregurević, jedan od najvećih hrvatskih glumaca, slavio 70. rođendan. Sam pogled na njegovu bogatu karijeru, u kojoj je odigrao preko devedeset filmskih, dvadesetak televizijskih i preko trideset kazlišnih uloga, sasvim je dovoljan da se shvati o kakvoj se glumačkoj gromadi radi. Međutim, nije samo brojnost uloga glavni razlog zašto smo svi Ivu smatrali glumačkim gigantom. Ako mene pitate, Ivo je bio glumac kojem se vjerovalo, odnosno koji je svaku ulogu živio, toliko uvjerljivo da biste pomislili da gledate stvarnu osobu, a ne glumca.
Od svog filmskog “krštenja” u filmu “Ne naginji se van”, redatelja Bogdana Žižića, pa sve do uloge u hvaljenoj tv seriji “Počivali u miru”, sama pojavnost Ive Gregurevića bila je i više nego dovoljna da nas prikuje za male i velike ekrane. Smatram kako je prava privilegija bila uopće živjeti zajedno s ulogama velikog Ive, jer upravo sam imao takav osjećaj kada bih ga vidio u nekoj seriji, a pogotovo u filmu. Vidjeti njegovo ime na filmskom plakatu odmah me nekako učinilo sretnim, jer sam znao da ću opet vidjeti velikog majstora na djelu. Bez obzira svidio mi se neki njegov film više ili manje, nikad nisam sumnjao u njega i njegovu glumačku izvedbu.
Brojni su filmski, televizijski i kazališni redatelji imali tu čast surađivati sa Ivom, poput Rajka Grlića, Branka Schmidta, Krste Papića, Vinka Brešana, Antuna Vrduljaka, Živorada Tomića i mnogih drugih. Vjerujem kako je svima njima bila velika čast imati među glumačkom ekipom takvu jednu veličinu kao što je bio Ivo, jer su znali da je sama ta činjenica dovoljan preduvjet da film bude točno onakav kakvim su ga i zamislili. Ivo se uvijek davao u ulogu, a za to niste trebali raditi s njim, već je bilo dovoljno da ga gledate i osjećate na velikom kino ekranu. Emocije sa kojima je disao svoj lik, naprosto su bile poput hipnoze, i kada bih imao sina koji bi se odlučio za glumački poziv, samo bih mu pustio neki Ivin film uz poruku – ako želiš biti glumac, evo, uči od najboljeg.
Osobno mi je jako teško izabrati njegovu najbolju televzijsku ulogu, ali ako bih baš morao birati, onda bi to bila ona Netjaka u kultnoj seriji “Velo misto”. Nista čudno, obzirom da sam iz Splita, tako da sam emotivno i vezan uz taj grad, baš kao i uz likove koje je Smoje tako divno opisao. Jedan od takvih je bio i svakako legendarni Netjak u izvedbi majstora Ive Gregurevića. Ništa manje draža nije mi ni ona Marka Kosmičkog u tv seriji “Odmori se, zaslužio si”. Tu ulogu je posebno obožavao moj ćaća, posebno je guštao kada bi se prepoznao u nekim njegovim izjavama, tako da se i ta serija sa posebnim guštom gledala u našem domu, ponajviše zbog Ive.
Kada su u pitanju filmske uloge, onda je tu još teže izabrati. Svi mi pamtimo njegovu ulogu u kultnom filmu “Čaruga”, redatelja Rajka Grlića. Nema nikakve sumnje kako ga je upravo i ta uloga možda i najviše obilježila, i to sa razlogom, jer je baš u tom filmu pokazao svu raskoš svog glumačkog talenta. Uz “Čarugu”, moji osobni favoriti bile bi uloge u filmovima “Kiklop”, “Kosac”, “Kad mrtvi zapjevaju”, “Ne naginji se van”, “Ćaća”, “Što je Iva snimila 21. listopada 2003.”, te “Rusko meso”. Naravno, mogao bih nabrojiti još na desetke omiljenih filmova u kojima me oduševio, ali to je samo još jedan dokaz o kakvoj se glumčini radi.
Ivo Gregurević je glumac koji nikada neće umrijeti. Da, fizički nije među nama, ali će zato biti vječno prisutan kroz svoje filmove i uloge. Znam da se za mnoge glumce to voli reći, ali Ivo ipak spada među one rijetke za koje osjećamo kako nije glumio ulogu, već ju je živio. I baš zato je bio i ostao najbolji od najboljih.
Hvala ti, Ivo!
