PIŠE: ANĐELA BULIĆ
Prošla godina uistinu je bila tužna za svijet filma. Neka od najvećih imena iz filmske umjetnosti zauvijek su nas napustila. No, ono što uvijek volimo reći, njihova prisutnost će upravo kroz pokretne slike živjeti vječno. Jedna od glumica koju ćemo na taj način pamtiti svakako je i Diane Keaton. Glumačka diva bi danas proslavila 80. rođendan, a što je savršen povod za pisanje teksta o ženi koja nije bila samo glumica već i puno više od toga. Kad premine neka hollywoodska zvijezda, većinom budemo zatrpani vijestima u kojima se podsjećamo na njihovu filmsku karijeru, nagrade i ljubavne veze. Rijetki su primjeri kada fokus postane promišljanje što je taj umjetnik promijenio u nama i našem načinu gledanja na neke stvari. U tome se posebno ističe Diane Keaton jer je upravo ona nadišla poimanje glumice kao zanimanja. Diane je postala katalizator promjena na više frontova, bila je simbol stava svega onoga što žena jest, kako može izgledati i koju moć ima. Diane nije samo glumila žene, već ih je iznova stvarala. U svakoj njezinoj ulozi vidimo jasne geste otpora protiv klišeja i onoga „što bi žena trebala biti“. Zahvaljujući njoj danas je sasvim prirodno vidjeti na filmu glavnu junakinju koja je neurotična, zbunjena, neudana, u odijelu i šeširu te jasnim stilom koji odbacuje konvencije. Njezin odlazak je za mnoge bio neočekivan i nagao, pa zato možemo reći da je njezino nasljeđe i trag dugotrajnije od samog života. Zato smo odlučili i ovaj članak, na njen nebeski rođendan, posvetiti slavljenju njezina putovanja na kojem je promijenila pravila, filmska i životna.
Diane je postala sinonim za modnu ikonu, iako nikada to nije željela biti. Praksa tog vremena, posebno za glumice, bila je obavezno nošenje šminke, haljina i visokih potpetica koje ističu liniju tijela i ženstvenost. Diane je sve to redom odbila, pa se tako često pojavljivala na filmskim setovima i crvenim tepisima u odijelima, šeširima i neutralnim bojama. Sve to je ocrtavalao stav kojim je poručila kako se sve to što nosi ne mora sviđati nikome osim njoj samoj. Tako je njezin stil i izgled postao proširenje njezine osobnosti, a ne želja za pogledima drugih i ugađanje zadanim normama kako bi se žena trebala oblačiti. Njezini modni odabiri nisu bile samo sekvence koje čine osobni stil, nego proširen i jasan izraz njezine autentičnosti. Nosila je ono u čemu se prvenstveno osjećala ugodno i svojom. Muške hlače, sakoi, kravate, hlače visokog struka i oversized komadi često su bili njezini izbori kojima nije željela pokazati provokaciju, nego pravi intimni doživljaj mode i onoga što joj se sviđa. Danas će mnogi reći baš to, da nosiš ono što ti se sviđa. I u tome i jest poanta. Diane je bila pionirka mode u kojoj je nosila ono što joj se sviđa, posebice mušku odjeću što je za to vrijeme bio pravi skandal. Njezine modne odabire modni svijet je prepoznao tek godinama kasnije. Danas je njezin stil prikaz začetka onim što danas poznajemo kao pojam „gender neutral fashion“. Njezine modne odabire danas rado imitiramo, proučavamo i možemo reći koristimo kao pojam reinterpretacije avangarde u svakodnevnu modu. Svojim modnim odabirima Keaton nije željela biti objekt. Njezina moda postala je oružje u poimanju slobode odijevanja žena koja može nositi što želi, izgledati kako želi, bez obzira na to je li ta ljepota definirana tuđim očekivanjima.
Diane Keaton je kroz svoj rad na filmu uvela revoluciju prvenstveno kroz tumačenje likova koji su promijenili poimanje žena na velikom platnu. Svi njezini likovi bili su oni koji su razbijali šablone, uloge u kojima smo je gledali nisu bile „tipične žene“ na filmskom platnu, nisu bile trofeji, idealizirane junakinje ni savršene ljubavnice. Naprotiv, sve odreda su bile komplicirane, nesavršene i ono najvažnije iskrene. Tom iskrenošću je kupila najviše simpatija pa su zato njezine uloge bile doživljene kao mnogo stvarnije. Uz ovaj način glume važno je istaknuti kako Diane nije glumila u filmovima da bi je smatrali još jednom lijepom glumicom. Ona je kroz svoju glumu željela prikazati da žena može biti sve ono što do tada hollywoodski filmovi nisu rado prikazivali, smiješna, nesavršena, genijalna, tvrdoglava, romantična i usamljena. U tom svijetu filmske industrije koji je ustrajao dugo godina da žene prikaže onakvima kakve nisu, Diane je nastojala biti što više svoja.
U tom smislu nije ni čudno što ju se najviše poistovjećuje s ulogom u filmu “Annie Hall”, satiričnoj romantičnoj komediji iz 1977. godine u režiji Woodyja Allena. Lik Annie koju je utjelovila Diane također nije klasična romantična partnerica, već sve suprotno od toga. Nepredvidiva, zabavna, nervozna, te često nesigurna. Ovaj lik Diane je djelomično oblikovala sama. Nosila je vlastitu odjeću, suprotno mišljenju kostimografa koji su imali totalno drukčiju viziju. Taj lik se najčešće spominje kada se priča o njezinim modnim izborima koji imaju dublji simbol, prije svega vizualni manifest koji poručuje kako žena ne mora slijediti muške direktive o vizualnom izgledu da bi bila privlačna. Ovaj lik donio je nevjerojatnu svježinu na filmu, i to kroz prikaz žene koja ne traži da bude spašena, već dijalog, razumijevanje, slobodu i naravno ljubav, ali ne pod svaku cijenu. Diane nam je pokazala ovom ulogom ženu koja diše i traži sebe, a ne samo kao suputnicu romantičnog partnera. Za ovu ulogu osvojila je svoj prvi Oscar.
U filmu “Baby Boom” (1987.) glumila je poslovnu ženu koja se iznenada mora nositi s izazovima majčinstva. Iako se film čini kao tipična komedija, zapravo je vješto upakiran sklop nekoliko tema, ženske ambicije, balansa između posla i majčinstva i naravno osobni identitet. Njezin lik ponovno nije savršen, već prikazuje ženu koja se mijenja, ne boji se izazova i ženu koja nema straha od društvenog pritiska.
Iako sporedna uloga, njezin lik u Kumu ostao je upamćen kao jedan od najmoćnijih izvedbi. Posebno je dojmljiv završni kadar iz prvog filma gdje doslovno glumi očima. Kay Adams koju tumači Diane jedini je ženski lik koji u filmu dolazi izvan svijeta mafije. Ona simbolizira moralni kompas i predstavlja sve suprotno od mračnog i nasilnog svijeta obitelji Corleone. Ona je liberalna, obrazovana i doista naivna jer vjeruje kako Michael može ostati van kriminalnih poslova svoje obitelji. Keaton nam je savršeno dočarala Kay kao osobu nevine radoznalosti, ali i unutrašnje snage. Njezin lik prolazi faze zaljubljenosti i neshvaćanja ili možda neprihvaćanja čime se točno Corleonovi bave pa do žene koja je na koncu ipak svjesna situacije iz koje više nema povratka. Diane tako ne tumači samo suprugu mafijaša, već je njezina uloga zapravo glas publike koja kao promatrač pokušava razumjeti moralne odluke unutar duboko nemoralnog svijeta. Mnogi će njezinu glumu u Kumu ocijeniti kao suptilnu, ali izrazito efektivnu s obzirom na minutažu koju je imala u filmu.
U kasnijoj fazi karijere Diane je glumila je u mnogim komedijama, gdje se posebno izdavaja film “Something’s Gotta Give” (2003.) gdje je portretirala ženu stariju od 50 godina koja ima vlastiti libido, zna što želi, ne boji se novih ljubavi bez obzira što biva povrijeđena, i ne pristaje biti karikatura. Takve uloge za žene njezinih godina u Hollywoodu gotovo nisu postojale, pa je tako i ovom ulogom otvorila put drugim glumicama, pokazujući da unatoč godinama ne moraju igrati isključivo klišej uloge. U tom smislu se može gledati većina njenih uloga jer je svaka imala neku vrstu autentičnosti koja je oslikavala ženu, a ne ideal kakva bi žena trebala biti.
Diane Keaton jasno je odbijala hollywoodska pravila koja su do tada glumice trpali u kalupe. U Hollywoodu starenje glumica je i dalje tabu tema. Bore su neprijatelj broj jedan, sijeda kosa je nešto čega se treba bojati, dok se uloge starijih žena većinom svodi(lo) na stereotipe. Ta nepisana pravila „starenja“ najbolje je prikazala Coralie Fargeat u filmu „Supstanca“ gdje se žene nakon određene dobi gledaju kao potrošna roba. Diane na to nikada nije pristala. Nije skrivala svoje godine i nije se trudila izgledati mlađe. Nije željela igrati uloge žena koje podliježu stereotipima ili koje žele biti ponovno mlade. Zato su njezine uloge u filmovima kao što su „The Family Stone“, „Because I Said So“, „Something“s Gotta Give“ ili „Book Club“ najbolji prikaz Diane koju gledamo kao ženu koja voli, koja se zaljubljuje , preispituje život, smije se, plače, te ponovno pronalazi sebe.
„Kad pogledam svoje lice, znam tko sam.“
Ova njena rečenica sama po sebi mogla bi biti izvorišna točka za mnoge tekstove o ženskoj ljepoti, te najbolje svjedoči njezin lik i postojanje. Diane nam je ukazala kako starenje ne mora biti tragedija niti kraj, već novo poglavlje ispunjeno sadržajem u kojem će temelj biti prijašnja iskustva i sloboda, a ne samozavaravanje iluzijama vječne mladosti. Možemo reći da sve ono što je prikazivala na filmu kako je istinski živjela i u privatnom životu, van društvenog kalupa. Čest pritisak na nju vršili su i kroz vječno pitanje s kojim se bore mnoge žene, a bilo je vezano uz udaju. Diane nikad nije pristala da joj to bude presudna točka u životu i karijeri, i uvijek je smatrala kako joj status nečije žene neće niti može redizajnirati postojanje. Iako je imala veze s brojnim facama Hollywooda kao što su Woody Allen, Warren Beatty i Al Pacino, nikad se nije udala niti je imala biološku djecu. Pa ipak, u svojim 50-im posvojila je dvoje djece, ali ne da bi napravila obitelj po mjeri društva već se vodila iskrenom željom da bude majka. Gledajući Diane Keaton stječe se dojam kako je s godinama postajala sve samouvjerenija i slobodnija, te je jasno pokazivala da žena nije samo „u punoj snazi“ kada je u tridesetim godinama. Privatni život Diane Keaton potvrđuje njezin kultni status tihe feminističke revolucije koji dokazuje da žena može biti dio velike industrijske mašinerije zvane Hollywood, a da pri tome ne mora i da nije dužna igrati uloge koje su joj zadane u tom scenariju.
Smrt Diane Keaton veliki je gubitak za kinematografiju. Ostaju nam naravno njezini filmovi koji su postali pravi klasici poput „Annie Hall“, „Manhattan“, „Reds“, „Marvin“s Room“, „Something“s Gotta Give“, da navedemo samo neke od naslova kojima se iznova vraćamo. Dobitnica je Oscara i mnogih prestižnih filmskih nagrada. No, njezina ostavština ne završava samo njezinim filmovima. Njezin utjecaj osjeća se već kroz generacije žena, jednako kao i onih u filmskoj industriji koje inspiraciju crpe iz njenog lika i djela. Kada danas pogledamo modne brendove koji se temelje na minimalizmu, ženskoj snazi, neutralnim tonovima i oversize krojevima, vidimo upravo utjecaj Diane Keaton. Mlade glumice koje tumače uloge u kojima žena nije prilagođena i uređena po muškim standardima, također osjećamo njen lik i djelo. U današnjem svijetu Instagrama i TikToka gdje se mnogi skrivaju iza filtera i efekata, postoji jasan utjecaj koji je ostavila Diane. Mnogi autori takvih sadržaja, u želji prikazivanja stvarne slike, pronalaze inspiraciju u nenametljivom i autentičnom stilu koji je stvorila Diane, u životu i na filmu. Diane je svim ženama ostavila jasan put, gdje nije potrebno tražiti tuđa odobravanja i dopuštenja, već je bitno da budemo ono što jesmo. Dala nam je nekoliko važnih lekcija i kroz modu, gdje odjeća nije maska, već izraz naše osobnosti kroz koju se ne smijemo bojati biti drugačije. Ne kao ukras bilo koga već glavni akteri života. Zato je važno reći hvala! Hvala ti, Diane, na umjetnosti, slobodi i mudrosti s kojom si obogatila svijet filma, ali i naš svijet u kojem je sve moguće. Samo ako smo svoje. Baš kao što je bila i Diane.
