The Hunt / Jagten

Razmišljajući o masovnoj histeriji i svim posljedicama koja ona nosi sa sobom, a što se najbolje može vidjeti u najnovijim događanjima u svijetu, pao mi je na pamet film “Lov” redatelja Thomasa Vinterberga sa Mads Mikkelsenom u glavnoj ulozi. Naslov filma nije mogao biti prigodniji za samu radnju ovog izuzetno moćnog i dirljivog filma. I zaista, odmah nakon gledanja “Lov(a)”, kao da sami poželite krenuti u lov i to baš na one loše ljude, a koji predstavljaju svo ono zlo u onom prethodno spomenutom citatu iz filma.

Nažalost, svijet jeste prepun zla, ali bilo bi pogrešno misliti kako je zlo ono koje prevladava. Nekako uvijek volim misliti kako je zlo samo malo više glasno od onog dobrog, te da uvijek na kraju ono dobro ipak nadjača sve ono negativno. Međutim, nekad imam osjećaj da su ljudi doslovno gladni loših vijesti i da kao hijene čekaju kako će se nahraniti njima. Iskreno, znam neke ljude kojima je prava sreća i zadovoljstvo kada se nekome nešto loše desi, te koji baš guštaju u takvim stvarima. Oni su nesretni kad je netko drugi sretan i na licu imaju najveći osmijeh kada je drugome loše. Ne bih želio generalizirati, ali pogledajte samo dnevnik ili najčitanije vijesti na portalima. To su redovno negativne stvari, baš kao što je to slučaj i sa vijestima na televiziji. Najbolji primjer za to je bila baš ova situacija sa korona virusom, gdje nikad nije neki dnevnik ili članak na portalu započinjao koliko je ljudi izliječeno, već su se uvijek isticale one negativnosti. Slična stvar je sad i sa ovim neredima u Americi gdje se samo prikazuju prosvjednici kako pale, uništavaju i sukobljavaju se sa policijom, dok se sa druge strane ignoriraju one fotografije zajedništva i ljubavi. Istu tu stvar možemo primijeniti i na pojedinca.

Živimo u svijetu u kojem bilo tko može optužiti nekoga za nešto, bez ikakvih dokaza i razloga, te da za to uopće ne odgovara. Što je najgore, nakon toga najviše nastrada ta krivo optužena osoba kojoj biva nepovratno uništen ugled i život, bez obzira koliko te optužbe bile lažne. Takve stvari nažalost živimo svaki dan. Imate situaciju da netko na vijestima bude optužen za nešto i javnost ga odmah proglasi krivim. Nema tu suda, pravomoćnosti neke presude, ma ničega. Kriv je i gotovo. Mislim da je to jako opasno razmišljanje, ali koje je nažalost sve više rašireno u društvu u kojem živimo. Sve ovo pišem baš radi filma Lov, a koji progovara o gore spomenutim temama. U centru radnje se nalazi učitelj koji dobije posao u vrtiću, te koji je jako cijenjen u društvu. Međutim, sve se to mijenja kada ga jedna od djevojčica lažno prikaže kao pedofila. U tom trenutku za njega se sve mijenja i počinje pakao kojeg bi malo tko mogao podnijeti.

Često znam reći, dok gledam neki film, te kada se uživim u samu radnju, odnosno kada mi neki lik toliko bude priraste srcu, da jednostavno poželim ući u sam film, zagrliti ga i reći mu – sve će biti dobro. Takav osjećaj sam imao tijekom cijelog gledanja ovog filma prema liku kojeg glumi genijalni Mads Mikkelsen. Kada je Mads u pitanju, onda treba reći da on, baš poput njegovog lika , doslovno sam nosi ovaj film. Ovaj film jeste Mads u svom najboljem izdanju. Za mene je osobno bilo pravo osvježenje gledati Madsa u ovakvoj ulozi, jer sam za njega općenito imao osjećaj da je doslovno stvoren za uloge hladnih likova. Ne znam, jednostavno mi je tako uvijek djelovao, a sudeći po nekim njegovim ulogama, nisam bio daleko od istine.

Međutim, kada je ovaj film u pitanju, dobili smo jednog sasvim drugog Madsa, odnosno lika do kojeg nam je stalo i za kojeg želimo da sve na kraju bude dobro. Ono što je mene najviše oduševilo u njegovoj izvedbi bile su scene u kojima baš ništa ne kaže. Znači, nema tu riječi, već imate samo urlik nemoći, te lice koje je obojano tugom i vapajem za pomoć. Atmosfera i nota samog filma u savršenom je skladu sa onim što Madsov lik u filmu osjeća i preživljava.

Redatelj Vinterbeg je u tom pogledu obavio odličan posao, jer su kadrovi filma hladni, tužni i depresivni. Kao da je želio da i mi kao gledatelji osjećamo svu tu patnju i bol, tako da mislim da to nije bilo nimalo slučajno. I ako smijem dodati, u tom svom naumu je itekako uspio. Pored Madsa, svaka moguća pohvala ide i malenoj Anniki Wedderkopp koja je u ulozi curice briljantna. Iako bismo je na prvi pogled trebali i morali mrziti zbog laži kojom je uništila jedan nevin život, kad bolje razmislite, ona je i sama tu žrtva.

Razmišljajući o ovom filmu, često sam si znao pomisliti da li je u redu da imam toliko negativnih emocija prema njenom liku. Međutim, kada malo dublje zagrebem ispod površine, zapravo shvatim da je i ona sama samo sredstvo kojim neki ljudi žele naprosto osjetiti patnju i bol nekoga drugoga. Imao sam osjećaj kao da je okolina navijala za takvo nešto i da je bez obzira na dokaze podupirala takvo nešto, uopće se ne trudeći pronaći, odnosno otkriti pravu istinu. Nažalost, toga je danas sve više i nekad stvarno imam osjećaj da su ljudi doslovno ljuti kada se dokaze nečija nevinost, nakon što je prethodno bio optužen. I baš zato mislim kako je ovaj film najbolja kritika društva, te ga to čini aktualnijim više nego ikada prije.

Što se tiče nagrada, film je i više nego zasluženo dobitnik brojnih priznanja, među kojima se najviše ističe nominacija za Oscara za najbolji strani film, te nagrada u Cannesu Mads Mikkelsenu za najboljeg glumca. Ako se mene pita, Mads je za ovu ulogu trebao biti nagrađen i najprestižnijom filmskom nagradom, jer se zbilja radi o jednoj od najboljih glumačkih izvedbi ikada. Lov je film koji će vas uhvatiti na svaki mogući način, kako u fizičkom, tako u onom emotivnom smislu. Film nakon čijeg ćete se gledanja osjećati kao da ste popili litru nezaslađene turske kave bez mlijeka, jer njegov gorak okus nećete moći isprati dugo, dugo, dugooo nakon gledanja.