Dragi kinoljupci, iako sam siguran kako vam povod za gledanje maratona filmova nije potreban, čini mi se kako je upravo Božić idealno vrijeme za uživanje u omiljenim filmskim naslovima. To je doba kada nekako više cijenimo puno stvari, pa se to isto može reći i za filmove. Vjerojatno svi vi imate neku božićnu tradiciju koja uključuje druženje s vama dragim osobama, i to upravo uz drage filmove. Razmišljajući malo o tome što da vam predložim za gledanje za Božić, odlučio sam se za ipak malo drugačije filmove nego na koje ste navikli kada su u pitanju slične liste. Izdvojio sam ukupno pet naslova, žanrovski najdražih horor/trilera, uz jedan moj neizostavni “guilty pleasure”.
Želim vam svima sretan Božić i ugodne (filmofilske) blagdane!
Vaš kinoljubac!
BLACK CHRISTMAS
Film koji je po meni neosporno definirao slashere, bez obzira što se ta titula nepravedno prepisuje Carpenterovom „Halloweenu“, definitivno je „Black Christmas“, redatelja Boba Clarka. Ovo je svakako film koji zaslužuje puno više pažnje i poštovanja, i to prije svega jer se radi o jednom od najutjecajnijih horor filmova. Naime, za sve ono što danas volimo i cijenimo kod dobrih horora u velikoj je mjeri zaslužan upravo „Black Christmas“. U brojnim filmofilskim razgovorima uvijek se neugodno iznenadim kada vidim koliko filmofila uopće nije ni čulo za ovaj film. Ako ste vi među njima, onda je upravo Božić idealno vrijeme da se upoznate s njim, pogotovo ako spadate u ljubitelje horora. „Black Christmas“ ima sve što pravi slasher horor treba imati, a tu prije svega mislim na odličnog negativca. Od same uvodne scene, nakon koje više nikada nećete na isti način gledati na obični telefonski poziv, film posjeduje neku vrstu misterije. Ona nije vezana samo uz samu atmosferu filma, već i kroz jezivog negativca. Kada su u pitanju slasheri, onda znamo da je upravo negativac glavna zvijezda. Najbolji dokaz kako su neke stvari puno strašnije kada nisu prikazane, upravo je glavna faca „Black Christmasa“. I dok smo svi bili zapanjeni fizičkom snagom jednog Michaela Myersa ili Jasona Voorheesa, ovdje je zlo prikazano u onom psihološkom smislu. On je stalno prisutan, poput sjene, i to je ono što ga čini posebno jezivim. Baš kao i sam film kojeg vam od srca preporučujem za gledanje. Ovo je film koji vam ne daje odgovore na pitanje, već od vas stvara redatelja koji snima svoju vlastitu interpretaciju samog kraja. I da, samo mala napomena, nemojte ga slučajno zamijeniti za istoimeni remake. Taj, ipak, izbjegavajte pod svaku cijenu.
INSIDE
Prvo gledanje francuskog filma „Inside“, redateljskog dvojca Alexandrea Bustilla i Juliena Maurya nikada u životu neću zaboraviti. Sjećam se kako sam na poziv svog najboljeg prijatelja došao kod njega doma na našu klasičnu horor večer. Nismo imali pojma što ćemo gledati, pa smo sasvim slučajno naišli upravo na ovaj film o kojem nismo baš ništa znali, osim što nam se poster činio poprilično zanimljivim. Ta vizualna privlačnost običnim posterom bila je pun pogodak. Vrijeme radnje se odigrava na Badnjak kada trudnicu Sarah (Alysson Paradis) počne maltretirati nepoznata ženska osoba. „Inside“ je film koji u sebi ima jednu suptilnu jezu koja je sve snažnija kako odmiče sama radnja, a koja vas cijelo vrijeme drži na rubu sjedala. Istina, potrebno je neko vrijeme da film krene u taj krvavi i mračni dio, ali kada krene jeza od strane glavne antagonistice, koja čak i pokazuje ranjivost, onda budite sigurni da će ostati dugo vremena u vama, baš kako i priliči samom naslovu filma. Film ima nevjerojatno uvjerljive praktične efekte, tako da ćete cijelo vrijeme imati taj osjećaj realnosti, što je uvijek dobar znak kada su u pitanju horori. Ono što nikako nisam mogao prihvatiti kada je u pitanju ovaj film definitivno je moj pogled prema prekrasnoj Beatrice Dalle. Naime ona mi je dugo godina bila „mokri san“, posebice zbog uloge u filmu „Betty Blue“, ali mi je nakon gledanja „Insidea“ postala najgora moguća noćna mora.
BETTER WATCH OUT
Siguran sam kako vas dobro poznata radnja u kojoj dadilja koja mora čuvati klinca dok su mu roditelji na nekakvom putovanju neće dovoljno zainteresirati za gledanje nekog filma, pa tako vjerojatno ni „Better Watch Out“ nije iznimka. Pa ipak, to bi uistinu bila fatalna greška jer upravo je ovaj film sve ono što vam treba za Božić – zabavna horor komedija uz koju vam ni u jednom trenutku neće biti dosadno. Ovo je film koji me u samom početku nije baš ničim impresionirao. Dapače, malo mi je nedostajalo da ga i ne pogledam do kraja jer sam mislio da u njemu nema baš ničeg zanimljivog. No, onda se dogodio neočekivani preokret koji kao da je nagradio svo to moje strpljenje. Ono što najviše volim kod ovog filma svakako su likovi, posebice Olivia DeJonge kao glavna junakinja. Čak su mi i djeca bila jako cool, a to je nešto što mi se ne događa često kada su u pitanju ovakvi filmovi. Siguran sam da ćete tijekom gledanja ovog filma više puta pomisliti na „Home Alone“. Istina, poveznica postoji, ali ono što ovaj film čini vrijednim gledanja definitivno su neki novi detalji koje ne viđamo često u home invasion filmovima, baš kao i stalno prisutni roler coaster osjećaj. I ništa manje bitan razlog – duh Božića je prisutan u gotovo svakom kadru, što ga zapravo čini idealnim filmom s obitelji i prijateljima. Naravno, samo ako su cooleri koji vole horor komedije.
P2
Jedan od mojih najdražih filmaša svakako je Alexandre Aja. Ovaj talentirani redatelj snimio je neke od meni omiljenih filmova kao što su High Tension, Crawl, te remake Brda imaju oči. Osim što je talentirani redatelj, Aja je uspješan i u pisanju scenarija. Jedna od njegovih priča bila je podloga za snimanje filma „P2“, redatelja Francka Khalfouna. Radnja filma se događa u samo jednoj noći i dosta je jednostavna za praćenje. Ovo je zapravo ključna riječ filma, jer upravo glavnu protagonisticu prilikom povratka s posla prati opsesivni zaštitar. „P2“ nije ni približno toliko poznat širem krugu filmofila, tako da mi ga je uvijek drago preporučiti, posebice jer se radi o filmu kojeg upravo njegova jednostavnost čini iznimno napetim. Ako ste ljubitelji dobrih starih horor trilera, onda je ovo upravo film za vas.
REINDEER GAMES
Iako ne volim taj izraz „gulity pleasure“ jer mi se nekako čini kako se uvijek moram na taj način opravdavati za obožavanje nekih meni dragih filmova, moram eto ipak priznati kako „Reinder games“ spada upravo u tu kategoriju. Ovo je dugo vremena bio moj „Sam u kući“, jer gotovo da nije bilo Božića, a da ga nisam gledao. Ono što se meni najviše sviđa kod ovog filma definitivno je činjenica kako on u nijednom trenutku ne pokušava biti ozbiljan, odnosno sve ono što nije. Jer, „Reinder Games“ je film koju je u prvom redu zabavan, i koji u sebi ima toliko suludih twistova da ih se ne bi posramio ni M. Night Shymalan. Jednu od glavnih uloga u filmu tumači prekrasna Charlize Theron, što je vjerojatno i glavni razlog zašto ga toliko volim. No, ništa manje zabavno nije ni gledanje Bena Afflecka kako pod prisilom Garya Sinisea mora opljačkati banku obučen u Djeda Božićnjaka. Da, ovo je film koji baš obožavam. Ho-ho-ho!