PIŠE: BORIS PROLE
Što se dogodilo sa domaćim žanrovskim filmom? Za vrijeme Jugoslavije tu i tamo pojavljivali bi se naslovi kao što su recimo “Čudotvorni mač” Vojislava Nanovića, “Gosti iz galaksije” Dušana Vukotića ili najpoznatiji od svih – “Leptirica” Đorđa Kadijevića. Redom hrabra, autorska ostvarenja potpuno drukčija od populističkih komedija koje su tada definirale našu kinematografiju tog vremena. Da – govorim o filmovima fantastike.
Nakon Domovinskog rata, obzirom na financijske rezove u proračunu, trebalo je gotovo petnaest godina kako bi se film kao današnja vodeća umjetničko-komercijalna forma barem počeo oporavljati.
Film kao takav nije nestao. Dapače – devedesete su obilježili redatelji poput Srđana Dragojevića (kultne “Rane” i “Lepa sela lepo gore“) i Vinka Brešana (“Kako je počeo rat na mom otoku?“, “Maršal“), no bez obzira na veliki broj gledatelja, činjenica jest da to nisu bili filmovi koji bi privlačili mlade u kino dvorane. Novi milenij je zakucao na vrata, tehnika je pojeftinila, procvao je internet.
Mladi filmofili koji ranije nisu imali mogućnosti upisati skupe filmske škole su sada mogli priuštiti solidne “mini DV” kamerice i snimati svoje akcijske, borilačke i horror filmove. U Hrvatskoj i Srbiji su tako nastala zapažena djela poput “Epopeje o bureku” Luke Hrgovića, “Civilizacija propasti” braće Pejić, “Dragonrage” Ivice Pustičkog, “Čudovište iz Tamiša” Nebojše Nenadića i “Nasty Nancy” Sandija Mancea.
Da se ne vraćamo previše u prošlost, usudit ću se reći da je u profesionalnim vodama točka prekretnica bio srpski film redatelja Stevana Filipovića “Šejtanov ratnik” iz sada već daleke 2006. godine koji je nakon jako dugo vremena ponudio nešto novo publici s ovih prostora, a to je njegova žanrovska odrednica – moderna “horror teen komedija”. To je nešto što se u Americi snima regularno još od osamdesetih godina.
Reakcije publike su bile neočekivano pozitivne. Dobar glas je pratio ovo ostvarenje po novinama, tada prvenstveno na svježe nastajalim internetskim filmskim forumima. Bio je to film koji su voljeli i kritika i publika, a odjek i utjecaj koji je imao bio je ogroman. Pojavili su se novi redatelji i scenaristi koji su stvarali baš onakve filmove kakve bi i sami voljeli gledati u kinima.
Generacija odrasla uz VHS i i kultne filmove koje su obilježili glumci poput Arnolda Schwarzeneggera i Sylvestera Stallonea, naslovi poput “Ratova zvijezda” i “Indiane Jonesa” i velikih redatelja poput Johna Carpentera i Waltera Hilla, konačno je došla na svoje. Kao najsvjetlije primjere ovog podneblja valja istaknuti redateljski dvojac iz Srbije koji čine Milan Todorović i Milan Konjević koji su potpisali prvi zombie horror na ovim prostorima “Zona mrtvih” (2009.) koji se odlikuje prekrasnim maskama i raznim prostetičkim efektima talentiranog akademskog kipara Miroslava Lakobrije, kao i brojnim američkim glumcima poput Kena Foreeja (najpoznatiji po ulozi u kultnom filmu “Dawn of the Dead” Georgea A. Romera) i Kristine Klebe koja je 2014. odigrala i glavnu žensku ulogu u horror filmu “Mamula” Milana Todorovića uz legendarnog Franca Nera. Osim njih svoj trag su ostavili i redatelj Kristijan Milić svojim višestruko nagrađivanim ratnim akcijama “Živi i mrtvi” i “Broj 55“, te Nevio Marasović znanstveno fantastičnim uratkom “The Show Must Go On“.
Uz ovaj “boom” žanrovskog filma na području bivše Jugoslavije nastala je očita potreba da se filmovi što bolje izreklamiraju i prikažu na festivalima, čemu su prvo i osnovno pomogli Velimir Grgić i Marko Mihalinec svojom knjigom “Žuti titl – drugačija filmska enciklopedija“, te kasnije internet stranicom i forumom. Oni su svojim radom, recenzijama i besplatnom promocijom pomagali svima koji su snimali filmove u amaterskim uvjetima, no obzirom da se kod nas nažalost i dan-danas na žanrovski film gleda “s visoka” bilo je jasno da akcijski filmovi, horrori i znanstvena fantastika svoju publiku neće naći na recimo “Zagreb film festivalu“, “Pula film festivalu” ili “Motovunu“…
Ipak, pri samim počecima ove filmske revolucije oformila su se dva festivala. U Hrvatskoj u Varaždinu “Trash Film Festival” koji su pokrenuli Jura Hižak i Martin Keretić, a u Sloveniji u Ljutomeru “Grossmann – festival filma i vina” koji su osnovali Tomaž Horvat, Marko i Miha Mehtsun i Tina Babić.
Iako su oba festivala od ogromnog značaja za ovo podneblje, slovenski “Grossmann” je uspjevao dovoditi u goste velika imena europske i američke filmske scene. Tako su se mladi filmski autori mogli upoznati, učiti i družiti s velikanima poput Rogera Cormana (legendarni filmski producent), Christophera Leeja (najpoznatiji filmski Dracula, mlađoj publici najpoznatiji kao Count Dooku iz “Star Warsa” i Saruman iz “LOTR” trilogije), Lloyda Kaufmana (redatelj i osnivač produkcijske kuće “Troma”), Ruggera Deodata (redatelj “Cannibal Holocausta), Menahema Golana (osnivač mini-major studija “Cannon“), Enza G. Castellarija (redatelj spaghetti westerna među kojima se izdvaja „Keoma“ i originalni „Inglorious Bastards“ od kojeg je Tarantino nesebično posudio naslov), Sama Firstenberga (redatelj kultnih filmova “Američki Ninja 1 i 2 ” s Michaelom Dudikoffom), Roberta Englunda (legendarni glumac najpoznatiji po ulozi Freddyja Kruegera) i mnogobrojnim drugima. Reputacija koju su gradili godinama je dovela i do brojnih filmskih suradnji i tako je upravo baš “Grossmann” kumovao nastanku filma “Mamula” iliti “Nymph” jer je igrom slučaja Franco Nero bio počasni gost 2013. koji je tada upoznao Milana Todorovića i pristao glumiti jednu od glavnih uloga u njegovom spomenutom horror filmu.
Osim toga, upravo je u Sloveniji nastao i prvi horror ovih prostora slasher podžanra – “Idila“, redatelja Tomaža Gorkiča. Film koji je jasno inspiriran klasicima žanra poput “Teksaškog masakra motornom pilom” i “Brda imaju oči” i dalje je ostao svjež i inovativan, te je osvojio mnogobrojne nagrade na brojnim filmskim festivalima.
Iz današnje perspektive je pogotovo zanimljivo promatrati i tumačiti uspjehe koje su postigli neki od danas najpoznatijih ljudi s polja sedme umjetnosti koji su karijere započinjali baš uz ovaj festival, pa navedimo neke od najpoznatijih:
Miroslav Lakobrija, redatelj, akademski kipar i najpoznatiji majstor specijalnih efekata šminke i maske dosegnuo je neslućene visine, te je angažiran na raznim američkim filmovima. Njegov rad krasi najnoviji Amazonov reboot “Hellraisera” na kojemu je radio F/X za cenobite. Surađivao je na znanstveno-fantastičnom filmu “Incoming” sa Scott Adkinsom, najpoznatijem po ulozi Urija Boyke iz sada već kultne akcijske franšize “Undisputed” gdje je izradio sve prostetičke efekte i make-up, a trenutno radi na filmu “Return to Silent Hill” redatelja Christophea Gansea (“Crying Freeman“, “Brotherhood of the Wolf“) te na još nekoliko domaćih projekata. Uz sve navedeno, Miroslav je i sam pokrenuo “Festival srpskog filma fantastike” koji posjećuju neka od najjačih filmskih imena danas.
Milan Todorović, producent i redatelj već spomenute “Zone mrtvih” i “Mamule” je producirao prvi jasno definirani znanstveno-fantastični film “The Rift” kojeg potpisuje Dejan Zečević, koji također potpisuje režiju nekoliko iznimno uspjelih filmova (“TT Sindrom“, “Neprijatelj“) od kojih oba navedena naravno pripadaju žanru horrora. Todorović je osim produkcije nastavio režirati i radio je na nekoliko američkih hit serija poput “Almost Paradise“, a ostvario je i dječački san suradnjom s Deanom Devlinom radeći na produkciji i režiji serija “The Outpost” i “The Ark” od kojih se prva prikazuje na televiziji “CW” pod pokroviteljstvom Warner Brosa, a potonja na televiziji “SyFy” iz čije produkcije su izašli neki od najvećih klasika moderne televizije danas (“Stargate- Atlantis“, “Battlestar Galactica“,”Happy“, “Defiance” i mnogobrojne druge). Veliko njegovo postignuće jest i činjenica da se obje serije koje Milan radi sa Devlinom većinski snimaju upravo u Srbiji. Uz sve to, Todorović je pokretač filmskog festivala “Dead Lake“, a danas je i izvanredni profesor filmske produkcije na “FDU”, Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.
Milan Konjević se nakon “Zone mrtvih” prometnuo u jednog od najproduktivnijih televizijskih redatelja u Srbiji uopće i režirao ukupno preko 500 epizoda raznih televizijskih serija između kojih i dvije epizode serije “The Ark“. U produkciji mu je i projekt “Generacija Tesla” koja će ući u povijest kao prva superjunačka serija na ovim prostorima i to nastala prema stripu za koji je on prije gotovo dvadeset godina pisao scenarij. Osim toga, uskoro bi trebao uskočiti u redateljsku stolicu filma “Luda godina – Povratak Žikine dinastije“.
Kristijan Milić je najpoznatiji kao redatelj filmova “Živi i mrtvi” te “Broj 55” koji su ukupno osvojili 16 Zlatnih arena. Za HRT je režirao seriju “Nestali” po scenariju poznatog voditelja Joška Lokasa. Vrlo često radi na serijama u inozemstvu, gost je mnogobrojnim filmskim festivala, a uskoro mu izlazi i novi film, kriminalistički-akcijski triler naslovljen “Božji gnjev” snimljen prema romanu Josipa Mlakića.
Velimir Grgić je nakon “Žutog titla” napisao još desetke knjiga o popularnim temama, pokrenuo je vlastiti filmski studio “Pulsar produkcija” iz kojeg je nedavno proizašao dugometražni film “Divljaci” https://kinoljubac.com/domaci-filmovi-recenzije/divljaci-recenzija-filma/ za koji je i napisao scenarij. Autor je nekoliko tv-emisija i dokumentaraca, pisao je za časopis “Klik”, “T-portal“, a trenutno piše za “24 sata expres” i uz to često gostuje u emisiji “Posebni dodaci” na HRT-u 3.
Tomaž Gorkič je nakon svog dugometražnog prvijenca „Idilla“ režirao još jedan horror film, krvavi splatter naslovljen “The Curse of Valburga“, a veliki je uspjeh i to što su mu oba filma doživjela višestruka kolekcionarska blu-ray izdanja u Njemačkoj. Trenutno se njegov novi kratki film “The Moon of the Kurrent: Ritual” s Marinkom Prgom u glavnoj ulozi prikazuje diljem svijeta na filmskim festivalima.
Izuzev Hollywoodskih gostiju i velikih imena koja posjećuju “Grossmann” iz godine u godinu, jednako su važni i mladi autori iz cijelog svijeta čiji filmovi su dio natjecateljskog programa, kao i publika iz cijele bivše države koja se slijeva u Ljutomer svake godine kako bi uživala u novim i svježim idejama. Donosim nekoliko retrospektivnog pregleda od redatelja čiji su filmovi proteklih godina sudjelovali u utrci za festivalsku nagradu “Vicious Cat”: “The Witch” Roberta Eggersa, “Errementari” Paula Urkija Alija, “Color Out of Space” Richarda Stanleya, “Eden Lake” Jamesa Watkinsa, “Dead Snow” Tommyja Wirkole.
Važno je i znati da “Vicious Cat” nije jedina nagrada koja se dodjeljuje na festivalu. Naprotiv, nagrada je mnogo, a to su: “Young Vicious Cat”, “Slak’s Vicious Cat Competition” i “Noisy Cat Competition”, a pak jedini hrvatski dobitnici “Melies d’Argenta” su Luka Hrgović i Dino Julius, nagrađeni za svoj znanstveno-fantastični film “Slice of Life” o kojemu su pisali svi važniji filmski portali svijeta.
Njima vrlo uskoro izlazi novi film “Splashback“, komedija snimljena u crno-bijeloj tehnici, prepuna specijalnih efekata u kojoj su glumili većinom glumci iz Velike Britanije, tako da zasigurno možemo očekivati da će film biti u natjecateljskom programu “Grossmanna” u 2024.
Sada kada smo prošli kroz ovu “kratku” povijest festivala vrijeme je i da se pozabavimo organizatorima. Naime, ništa od svega ovoga ne bi bilo da nije herkulijanske upornosti Tomaža Horvata, braće Mihe, Marka Mehtsuna Petera Bezneca i Boruta Horvata koji već gotovo 20 godina ne prihvaćaju “ne” kao odgovor pri potraživanju filmskih aseva kojima upotpunjuju kulturu i reputaciju svoje, ali i okolnih zemalja, te naravno svog festivala. Budite uvjereni da su napravili posla za film kao medij i turizam u Sloveniji kao malo tko na području cijele bivše Jugoslavije. Spojili su redatelje s glumcima, producente s redateljima, iz neznanaca stvorili prijatelje i suradnike… Ove godine im je počasni gost na festivalu John Mctiernan, legendarni redatelj koji je svojim kultnim filmovima („Predator“, „Die Hard“, „Die Hard with A Vengeance“, „The Last Action Hero“, „13th Warrior“) oblikovao akcijski film 80-ih i 90-ih, a od 19.- 24.06. će ove godine biti na raspolaganju fanovima, održati masterclass, popričati s publikom, te naposlijetku primiti nagradu za životno djelo, “Honorary Vicious Cat” award!
Stoga poželimo sve najbolje organizatorima i još barem toliko održanih festivala!!!